visoka razina inteligencije

Cane corso je stara pasmina koja je pratila rimske legionare u ratove gdje ih se koristilo u borbama, kao čuvare i lovačke pse! Danas više nema takvu svrhu, nego je samo divan ljubimac! Veće je građe i mišićavog tijela te iznimno privržen svom vlasniku, tako da mu teško pada kad ga se ostavi samog kod kuće. Preporučuje se rana socijalizacija uz iskusnog vlasnika i tada cane corso postaje velika maza koja obožava igru i druga bića!

Ne zahtjeva puno brige oko dlake koja je kratka i linja se. Imajte na umu da malo više slini od ostalih pasmina, pa nije idealan izbor psa ako volite urednost. Naraste 58 do 70cm, a teži od 40 do 50kg. Životni vijek mu je u prosjeku 11 godina. Dolazi u crnoj, žutoj, sivoj, crvenoj i tigrastoj boji. Cane corso često prati loš glas i opisuju ga kao agresivnog, no on uz čvrstu i odlučnu ruku te ranu socijalizaciju postaje izrazito poslušan i dobar pas koji se odlično slaže sa psima i drugim životinja. Zna biti tvrdoglav pa će ponekad testirati granice ponašanja koje mu vlasnik dozvoljava. Izrazito je odan svojoj obitelji i neće pokazivati interes za druženje s drugim ljudima. Ukoliko situacija zatraži, postat će i hrabar zaštitnik. Aktivan je pas tako da traži puno šetnji, igre i treninga. Radna je pasmina pa mu je mentalna stimulacija veoma bitna. Uši su mu u prošlosti kupirali, a danas ga možete vidjeti sa spuštenim ušima. Skloni su nasljednim bolestima kostiju i zglobova, a podložni su i torziji želuca. Pripazite da odaberete odgovornog uzgajivača od kojeg ćete uzeti štene kako bi se poštedili čestih odlazaka veterinaru. Skloni su i pretilosti pa treba pripaziti na prehranu.

Ovaj nježni, veliki pas će uz pravilan odgoj i socijalizaciju biti odličan obiteljski pas, a uz to i vrhunski čuvar kuće i dvorišta.

Autor: Maja Črnjević, dr. med. vet.

Istarski kratkodlaki gonič je stara autohtona pasmina iz Istre. Lovački pas, vrlo brz i spretan, često se koristi u lovu na zečeve i lisice, a znalci kažu da je najbolji na tvrđim, kamenitim i grmovitim terenima, kakva je i sama Istra.

Može se koristiti i kao krvosljednik. Voli ljudsku blizinu, simpatičan je i poslušan te jako privržen, tako da je to pravi obiteljski pas, osim što je lovac. Dobro podnosi i druge životinje, a bitno mu je pružiti dovoljno aktivnosti i zato možda i nije najbolji odabir za manje domove, osim ako zaista niste jako aktivni u prirodi. Njegova dlaka je lagana za održavanje, kratka, snježno bijele boje s narančastim oznakama po glavi i tijelu. Istarski kratkodlaki gonič ima i „brata blizanca“ oštre dlake. Srednje je veličine, vitkog i elegantnog tijela. Izuzetno je inteligentan pa se lako trenira, ne samo za lov nego i za život psa ljubimca. Blag je i nježan, ali nije plašljiv niti agresivan. Prema nepoznatim osobama je rezerviran pa mu je potrebna dobra socijaizacija od malih nogu. Naraste od 47 do 53cm, a težak je u prosjeku od 16 do 18kg. Živi 10 do 15 godina.

Voli jesti i nije pretjerano izbirljiv oko hrane. Obožava duge šetnje, pogotovo u prirodi gdje može slobodno trčati. No pripazite da ga ne zanese miris neke divlje životinje pa da ne ode u šetnju bez vas. Sigurno se neće buniti ako se odlučite i za zajedničko bavljenje sportom u kojem će njegova agilnost doći do izražaja. Kod treninga znaju biti zvrkasti i svojeglavi pa ćete se morati oboružati strpljenjem. Inače, u svakodnevno životu su najčešće luckasti, simpatični i vole biti u centru pažnje svoje obitelji.

Što više reći, jedan divan ljubimac, potvrdili ZOO CITYJEVCI ;)

Autor: Maja Črnjević, dr. med. vet.

Yorkširski terijer, ili samo yorkie, malen je, veseo, zaigran i društven psić! Vrlo je nježan i jako odan te je dobar odabir za vlasnike bez prethodnog iskustva. Kao i kod drugih malih pasmina, yorkie je vrlo odvažan, glasan i ponekad simpatično posesivan oko svoje obitelji i stvari, no zbog njegove veličine, to ne predstavlja problem.

Rana socijalizacija se preporuča da se navikne na druge životinje, a zbog živahne naravi obožavat će igru s vama! Odgovara mu i mali dom, a na zajednička putovanja će sigurno ići sa stilom - u psećoj torbi. Ima dugačko, ravno, svilenkasto krzno koje se slabo linja, ali ga treba redovito uređivati i češljati kako se ne bi zapetljalo. Rađaju se crne boje, a s vremenom postupno postaju sve svijetliji dok sa oko godinu dana starosti ne postignu svoju karakterističnu crno - smeđu ili plavo - smeđu boju. Narastu 17 do 20cm u visinu i teški su svega 3kg. Žive u prosjeku 15 godina.

Skloni su dentalnim problemima pa ćete posebnu pažnju morati posvetiti održavanju higijene usne šupljine. Imaju puno energije koju će često trošiti igrajući se unutar vašeg doma. Ali to ne znači da ih ne treba šetati, dapače. Duge šetnje i bacanje loptice veselit će ovog malenog psića. Osjetljivi su na hladnoću i visoke temperature pa nikako nisu dobri psi za život na dvorištu. Vole pažnju svog vlasnika i prilično ih je lako dresirati. Puno finih poslastica pomoći će da dresura bude brža i uspješnija. Vole biti u centru pozornosti i mogu postati destruktivni ako su dugo sami kod kuće. Skloni su pretjeranom lajanju pa će vam trik „budi tiho“ biti jedan od onih koje svakako želite naučiti svog yorkiea.

Ovaj mali, aktivni psić velikog srca uz pravilnu socijalizaciju i odgoj može biti idealan obiteljski pas za stan.

Autor: Maja Črnjević, dr. med. vet.

Jazavčar je vrlo živahna pasmina koja je poznata po svojoj odanosti i umiljatosti.

Sitne građe, dugačkog tijela i kratkih nogu može djelovati i simpatično nezgrapno. Zbog svoje građe često se naziva „pas kobasica“. U lovu se koristi kako bi iskopao put do brloga jazavca i istjerao ga van. Jako je pametan, brzo uči i lako se uklapa u obitelji, no pripazite u igri s klincima jer je ipak manje i krhkije građe. Postoje tri tipa: dugodlaki, oštrodlaki i kratkodlaki jazavčari, a sva tri tipa lako se prilagode na život u stanu. Iako je po prirodi aktivan, ne preporučaju se ozbiljnije aktivnosti i vježbe te skakanje, jer je zbog svoje konstitucije i izduženog tijela sklon oštećenjima kralježnice. Jazavčar dolazi u tri veličine (stndardna, patuljasta i kunićar) pa ovisno o veličini naraste od 12 do 23cm i teži 2 do 14kg. Živi 12 do 16 godina. Najčešće dolazi u crnoj, smeđoj ili crno - smeđoj boji, iako može doći u 15 različitih kombinacija boja. Ovisno je li duge, kratke ili oštre dlake, bit će ga potrebno manje ili više češljati. Uši su im duge i spuštene pa ih je potrebno redovito čistiti. Odani su ljubimci i vole biti okruženi svojim ljudima. Uz pravilnu socijalizaciji mogu biti idealno društvo za druge životinje, a pogotovo za djecu jer se često ponašaju šašavo, poput malih klaunova. Prema stranim osobama znaju biti rezervirani.

Dosta su svojeglavi prilikom treninga pa im je potrebno osmisliti zabavan i raznolik trening kako im ne bi brzo dosadio. Bez obzira na svojeglavost, veoma su inteligentni i mogu naučiti puno raznih trikova i komandi. Imaju jako velik apetit i morat ćete pripaziti na količinu hrane koju im dajete, da se ne bi udebljali.

I ne zaboravite, jazavčaru je u genima kopanje rupa. Nemojte se iznenaditi ako vam preuredi dvorište ili si napravi put ispod ograde i ode bez vas u šetnju.

Autor: Maja Črnjević, dr. med. vet.

Samojed je pasmina primitivnog tipa, bijelog „pufastog“ krzna i karakterističnog osmijeha radi kojeg se iz milja naziva i „nasmiješeni Sammy“. Zamlja podrijetla mu je Rusija, a ime je dobio prema sibirskom nomadskom plemenu Samojeda.

Po naravi je vrlo tvrdoglav pa mu je potrebna dosljednost te promjenjiv i zabavan trening kako bi bio poslušan i pristojno se ponašao. Rana socijalizacija izrazito je bitna za ovu pasminu i uz dosljedan odgoj može biti odlično društvo za druge životinje. U suprotnom može biti problematičan u odnosu s drugim psima. Naraste od 48 do 60cm, a teži čak i do 30kg. Životni vijek mu je u prosjeku 12 godina. Pričljiva je pasmina, sklona pretjeranom lajanju i zavijanju. Lavež im je visokog tona pa može biti nezgodan ukoliko živite u stanu. Mogu živjeti i u stanu i na dvorištu, ali im je potreban pristup kući zbog povezanosti s ljudima. Ne vole biti dugo sami. Aktivni su psi i traže puno kretanja i rekreacije. Izvorno su uzgajani za lov, čuvanje sobova i vuču saonica pa možete povezati koliko mu aktivnosti zapravo treba. Kad nisu lovili, pravili su društvo svojim ljudima i grijali ih svojim tijelom i krznom tijekom hladnih noći. Imaju gustu dlaku i poddlaku koja se linja. Redovito četkanje je obavezno, osobito u periodu linjanja koje je intenzivno. Samojed dolazi u osnovnoj, bijeloj boji, ali može biti i u nijansama krem boje. Odlično podnosi hladnoću, čak do -60°C, ali jednako dobro tolerira i vrućine.

Ovaj prijateljski raspoložen, dobroćudan i inteligentan pas odlično je društvo za cijelu obitelj, pogotovo za malu djecu koju obožava. Uživat će u zajedničkim šetnjama, izletima, aktivnostima, osobito onima na snijegu. Skloni su nasljednim bolestima pa se pobrinite da svoju sniježnu pahuljicu nabavite od odgovornog uzgajivača.   

Autor: Maja Črnjević, dr. med. vet.

Akita potječe iz Japana i to je jedan od najvećih pasa iz grupe špiceva. To je pas impozantnog izgleda, snažne građe, guste i sjajne dlake. Uzgajan je za borbu i lov na mjedvjede, a koristio se i kao izvor krzna za vojnu odjeću tijekom Drugog svjetskog rata. Zbog toga su mnogi vlasnici svoje akite puštali u šumu, kako bi im spasili život.

Akita dolazi u dva tipa, akita inu ili japanska akita i američka akita. Američka akita nastala je od pasa koje su u šumama pronašli američki vojnici i odveli u SAD. Tamo su nastavili uzgoj i razvili nešto jače, veće pse od japanskih akita. Japanska akita naraste od 58 do 71cm i teži od 31 do 58kg. Američka akita je teža i veća za 2cm. Žive 10 do 15 godina. Razlika postoji i u ušima, japanskoj akiti su uši usmjerene prema naprijed dok su kod američke uspravne. Japanska akita dolazi u tigrastoj, bijeloj i crvenoj dok američka dolazi u mnogim bojama. Krzno im je dvostruko, tjedno češljanje je obavezno, a u periodu linjanja i svakodnevno. Akita nije dobar odabir psa za neiskusne vlasnike jer je dominantna, posjeduje snažnu osobnost i potreban joj je dosljedan trening, socijalizacija i čvrsta ruka od prvog dana. Sumnjičava je prema nepoznatim ljudima i drugim psima. Američka akita je nešto povjerljivija prema strancima no i dalje je tvrdoglava i neovisna. Vrlo su odani psi i dobri su čuvari. Traže puno mentalne i fizičke aktivnosti pa nisu najbolji izbor psa za stan. Nisu ni najbolji izbor za domove s malom djecom. Najpoznatija akita je svakako Hachiko, koji je popularizirao pasminu. Hachiko je bio pravi primjer akitinog karaktera i vjerne prirode.

Uz pravilan odgoj i socijalizaciju, ovaj impozantan, temperamentan pas može postati idealan kućni ljubimac i odlično društvo za aktivnu obitelj.

Autor: Maja Črnjević, dr. med. vet.

Sibirski haski je srednja pasmina, podrijetlom iz Sibira. Nastao je kao pas za vuču saonica, uz samojeda i aljaškog malamuta.

Svojim izgledom, predivnom dlakom i očima krade poglede svih prolaznika. Kao da su svjesni svog izgleda, drže se samopouzdano, a hod im je elegantan i energičan. Tipične oči mogu biti smeđe ili plave boje, a česta je i pojava kada imaju oči različite boje. Također, huski može imati i jedno oko u dvije boje, dijelom plavo dijelom smeđe. Inteligentni su psi i odlično se slažu s ljudima, pogotovo malom djecom. Nisu najbolje društvo za male životinje jer imaju izražen plijenski nagon, ali uz pravilan odgoj i socijalizaciju od malih nogu moguće ih je naučiti na suživot s drugim životinjama. Haski traži puno pažnje od svog vlasnika, izrazito puno igre i kretanja. Njihova energija je skoro pa neiscrpna. Ukoliko ne trošite dovoljno njegove energije, vrlo vjerojatno će postati nemiran i destruktivan, a skloni su i bježanju. Ovi psi rijetko laju, ali ih zato možete čuti kako zavijaju, poput vukova. Narastu od 50 do 60cm, a teže od 16 do 28kg. Imaju dulji životni vijek pa mogu doživjeti i 15 godina. Dlaka im je gusta s bogatom poddlakom. Traži redovito češljanje, a linjaju se sezonski, 2 do 3 puta godišnje kada im dlaka obilno ispada. Dolaze u nijansama smeđe, sive ili crne boje u kombinaciji s bijelom. Mogu biti i potpuno bijele boje, no takvi primjerci su rijetki. Zbog svog neovisnog temperamenta i tvrdoglavosti, nisu najbolji izbor za prvog psa. Trening im mora biti dosljedan i zanimljiv, inače će si radije pronaći neku drugu zabavu. Odlično podnose niske temperature, no nisu baš otporni na vrućine pa pripazite u ljetnim mjesecima. Izuzetno su razigrani, prilično prijateljski nastrojeni i nisu dobri psi čuvari.

Ukoliko tražite prekrasnog, aktivnog, svojeglavog psa, a strpljenje vam je vrlina, haski je pravi izbor za vas! 

Autor: Maja Črnjević, dr. med. vet.

Bordoška doga jedna je od najstarijih francuskih pasmina. U prošlosti su korišteni za lov na krupnu divljač, borbe s drugim životinjama i psima, čuvanje kuća i imanja te čuvanje stoke. Tijekom Prvog i Drugog svjetskog rata pasmina je gotovo uništena, prijetilo joj je izumiranje. Međutim, preživjela je i danas pravi društvo čovjeku u svakodnevnim druženjima.

Bordoška doga je snažan pas, mišićavog tijela,nabijene građe i impozantnog izgleda. S obzirom na povijest uzgoja, ostale su mu izražene čuvarske osobine. Hrabar je i oprezan čuvar, ali nije agresivan. Odličan je pas za pratnju, privržen svom vlasniku, mirnog karaktera. Potrebna mu je socijalizacija od malih nogu i dosljedan odgoj uz čvrstu, mirnu ruku. Mužjaci znaju biti dominantni prema drugim psima. Ima visok prag tolerancije što ga čini dobrim društvom za djecu. Karakteriziraju ga nabori kože na glavi koji mu daju pomalo zastrašujući izgled. Donja čeljust mu je dulja od gornje pa mu njuška izgleda kratka s obzirom na veličinu glave.

Naraste 58 do 68cm. Težina mu je minimalnih 45kg, a može dostići i impozantnih 65kg. Životni vijek mu je kratak, svega 5 do 8 godina. Dlaka mu je mekana i kratka, linja se pa ju je potrebno redovito češljati. Dolazi u nijansama žute, smeđe i crvene boje. Na glavi može i ne mora imati tamniju masku. Bordoška doga se jako veže za svog vlasnika u tolikoj mjeri da premalo pažnje doživljavaju kao kaznu. Ne vole biti sami i nisu dobar izbor za obitelj koja često nije kod kuće. Dobro se slažu s drugim životinjama, a nepoznate ljude će dočekati s oprezom, no brzo će promijeniti mišljenje i sprijateljiti se. Ne traže puno kretanja, ali vole šetnje, pogotovo u večernjim satima jer teško podnose vrućinu.

Najpoznatija bordoška doga svakako je policijski pas Hooch iz filma Turner & Hooch.

Autor: Maja Črnjević, dr. med. vet.

Mađarska vižla autohtona je pasmina Mađarske. Bila je vjeran pratioc aristokracije i plemstva u lovu pa ju nazivaju aristokratskom pasminom. Tom nazivu pridonosi i njezin elegantan, vitak izgled i graciozno kretanje. U lovu se koristi kao pointer i retriver, što govori o njezinoj svestranosti i inteligenciji. Uzgajana je da uvijek bude blizu lovca, tik uz nogu pa su joj te karakteristike ostale i danas. Vižla će biti najsretnija kad je blizu svog vlasnika, kao čičak. Zbog svoje umiljate, pitome i prijateljski nastrojene naravi vižle su postale jedan od omiljenih kućnih ljubimaca.

Izrazito su aktivne pa će biti najsretnije ako im je vlasnik ljubitelj prirode i dugih šetnji. Narastu od 53 do 64cm, a teže od 18 do 29kg. Žive u prosjeku 14 godina. Vižla je zadovoljna kad ima zadatak tako da trening ne bi trebao predstavljati problem. Izrazito je inteligentna i trening pozitivnim metodama dat će odlične rezultate. Čvrst trening nije najbolji odabir za senzibilnu vižlu. Na vožnju biciklom ili trčanje obavezno povedite i svoju vižlu kao partnera, bit će vam zahvalna. Zbog svoje brzine i agilnost pokazale su se odlične i u psećim sportovima. Što god se odlučili raditi s vašom vižlom, ona će u tome uživati, bitno da je akcija! Vezane su za svoju obitelj i dobri su čuvari. Vole društvo i ne vole dugo biti same. Odlične su s djecom. Dobra socijalizacija omogućuje im suživot i s drugim životinjama. Mogu živjeti u stanu, no sretnije će biti ako imaju dvorište. Pristup kući je obavezan jer zbog svoje kratke dlake nisu otporne na vanjske uvjete. Dlaka dolazi i u oštroj varijanti kad vižla ima simpatične brkove. Linja se pa je potrebno redovito četkanje. Boja je uvijek smeđa.

Ukoliko želite elegantnog, aktivnog psa koji vas neće ispuštati iz vida, mađarska vižla je odabir za vas!

Autor: Maja Črnjević, dr. med. vet.

Međi je najmlađa hrvatska autohtona pasmina. U Međimurju se uzgaja više od sto godina i poznat je kao odličan čuvar i lovac na štetne glodavce u seoskim dvorištima. Zbog svoje veličine i zabavnog, veselog karaktera postaje sve popularniji kuni ljubimac i u gradskim sredinama.

Međi je mali, živahan pas, skladnog tijela i visoke inteligencije. Ljubitelji pasmine kažu da je vrlo poslušan i da ga se lako nauči bilo kakvom zadatku ili triku. Dolazi u raznim bojama, a može biti jednobojan, dvobojan ili trobojan s različitim šarama. Sve boje su dopuštene, bijela ne smije prevladavati. Naraste od 28 do 33 cm, što također govori o njegovoj prikladnosti za život u stanu. Živi u prosjeku 14 godina. Rep mu je visoko nasađen, bujno odlakan i stalno u pokretu, a može se roditi i s kratkim repom. Dlaka mu je kratka i linja se pa će ga biti potrebno redovito četkati.

Odličan je obiteljski pas koji se slaže s djecom i drugim životinjama. Problem bi jedino mogao predstavljati suživot s glodavcima ljubimcima, zbog njegovog lovačkog nagona. Međi je srdačan, prijateljski nastrojen i pomalo zvrkast. Prema strancima će biti oprezan, ali nikako agresivan. Svaki dolazak stranaca najavit će glasnim, srdačnim lajanjem. Uz pravilnu socijalizaciju može postati odličan pas za pratnju. Zbog svoje želje za učenjem i brzine u kretanju, odličan je za pseće sportove. Vrlo je uporan i ustrajan u radu, pogotovo u hvatanju glodavaca. Bit će vam i izvrstan partner za trčanje ili bicikliranje.

Ukoliko želite malog psa prikladnog za stan, a ujedno aktivnog i uvijek spremnog za akciju, međi je svakako izbor za vas. Ovaj veseli, zvrkasti psić uveseljavat će cijelu obitelj i zabavljati vas svakodnevno, a ako živite u kući s dvorištem osigurat će da niti jedan glodavac ne kroči na vaš posjed.

Autor: Maja Črnjević, dr. med. vet.