Kastracija pasa i mačaka danas je rutinski zahvat za koji se odlučuje sve veći broj ljubitelja ljubimaca. Prednosti koje donosi mogu drastično utjecati na kvalitetu života naših krznenih prijatelja, ali i društvo općenito. Vjerujemo da si upoznat s problemom pasa i mačaka lutalica koji mnoge organizacije i predani pojedinci pokušavaju riješiti kako bi ovi umiljati četveronošci imali život dostojan življenja, no to nije nimalo lak zadatak. Zvuči nevjerojatno, no samo jedan par nekastriranih mačaka u nekoliko godina može dobiti čak 20.000 potomaka! Pokušaj zamisliti koliki je to rast populacije mačaka, a tako i pasa koji nemaju gdje. Osim nekontroliranog razmnožavanja, nekastrirani ljubimci su u znatno većoj opasnosti od razvoja zloćudnih bolesti vezanih uz reproduktivne organe i drugih stanja koja im mogu skratiti život ili narušiti njegovu kvalitetu. 

Jedan od najčešćih razloga koji otežava donošenje odluke o kastraciji je strah od samog perioda oporavka koji zapravo nije tako strašan. Prva 24 sata nakon zahvata drži svog prijatelja na oku za slučaj da mu nešto zatreba. Normalno je da je nakon anestezije uspavan i pomalo dezorijentiran pa mu osiguraj topao, siguran prostor i puno maženja kako bi mu bilo što ugodnije. Za vrijeme razdoblja oporavka koje traje oko 7-14 dana trebaš paziti da tvoj ljubimac ne skače na visoka mjesta poput kreveta i kauča te da ne hoda po stepenicama kako bi spriječio pucanje šavova.

Izlaske također svedite na minimum. Radi li se o psu, izvedi ga na povodcu kako bi obavio svoje potrebe bez da se zaigra ili rastrči, a ako je tvoja mezimica mačka, pobrini se da tijekom ovog razdoblja ne izlazi van. Primijetiš li da tvoj krzneni prijatelj pokušava lizati ili češati ranu, bilo bi dobro staviti mu ovratnik kako bi spriječio moguće komplikacije. 

"Zvuči nevjerojatno, no samo jedan par nekastriranih mačaka u nekoliko godina može dobiti čak 20.000 potomaka! Pokušaj zamisliti koliki je to rast populacije mačaka, a tako i pasa koji nemaju gdje. Osim nekontroliranog razmnožavanja, nekastrirani ljubimci su u znatno većoj opasnosti od razvoja zloćudnih bolesti vezanih uz reproduktivne organe i drugih stanja koja im mogu skratiti život ili narušiti njegovu kvalitetu."

Ono na što dugoročno treba obratiti pozornost nakon ovog zahvata je prehrana. Prvi obroci nakon same operacije trebaju biti manji, zdravi i lako probavljivi, a kasnije posebno pazi na tjelesnu težinu svog ljubimca. Gubitak spolnih hormona donosi promjenu rada organizma te je moguće da će imati nešto veći apetit i lakše nakupljati kilograme. Kako bi spriječio pretilost, izbjegavaj mu nuditi hranu koja sadrži visok udio žitarica i nekvalitetne izvore bjelančevina, a ponudi mu onu koja se sastoji od zdravih namirnica te sadrži što više mesa – idealno bez ijedne žitarice.

Izvor fotografije: Unsplash

Obroke mu možeš rasporediti na nekoliko puta kroz dan, što će uz samu mesnatiju hranu osigurati da je uvijek sit. Također, primijetiš li da ipak dobiva na težini, prilagodi mu dnevnu količinu hrane. Odlična opcija je i posebna hrana za kastrirane ili light hrana – obje imaju smanjen postotak masnoće kako bi ljubimac ipak mogao pojesti malo veću količinu nego što je preporučeno kod klasične hrane, a da se ne udeblja. Ova hrana će pomoći i ako se tvoj ljubimac već bori s prekomjernom težinom.

"Kako bi spriječio pretilost, izbjegavaj mu nuditi hranu koja sadrži visok udio žitarica i nekvalitetne izvore bjelančevina, a ponudi mu onu koja se sastoji od zdravih namirnica te sadrži što više mesa – idealno bez ijedne žitarice."

Kod takvih slučajeva postoji i veterinarska hrana koja pomaže kod gubitka kilograma, no važno je naglasiti da je bez obzira na odabir hrane potrebno povećati tjelesnu aktivnost kako bi se masne naslage trošile te zatim održavala zdrava tjelesna težina i dobra kondicija. 

Osim prednosti i promjena koje smo već spomenuli, kastracija može dovesti do drugačijeg ponašanja tvog mezimca. Prestanak proizvodnje spolnih hormona u nekim slučajevima može pomoći i u rješavanju problema u ponašanju kao što su obilježavanje teritorija ili agresija.

Odlučiš li se za ovaj zahvat, uz pravilnu prehranu i redovitu tjelesnu aktivnost, svom krznenom prijatelju možeš produljiti život i njegovu kvalitetu, što znači više bezbrižnog druženja, zajedničkih izleta, šetnji i maženja!

Autor: Paula Harapin

Jesi li znao da u godinu dana jedna mačka može imati u prosjeku 15-20 mačića? A jesi li znao da ti njezini mačići u sljedećih 5 godina mogu donijeti na svijet 20 000 drugih mačića? Da, i mi smo začuđeni ovom brojkom kao i ti! Kako bi spriječili nekontrolirano razmnožavanje mačaka i visok broj mačića svakako ti preporučujemo da kastriraš svoju macu. 

Ako si vlasnik ženske mace koja živi vani ili ima pristup vani možeš ju već kastrirati i prije nego što postane spolno zrela. Većina mačaka spolnu zrelost dostiže s 5 mjeseci, odnosno kad dosegnu 80% odrasle tjelesne težine. Kroz zadnjih 10 godina dosta se mijenjala preporuka kada je najbolje kastrirati mačke te postoji li uopće 'optimalno vrijeme'. Jedno vrijeme je preporuka bila kastrirati tek nakon prvog legla, zatim se preporuka promijenila u period nakon što prođe prvo tjeranje, a onda se većina složila da je to dob između 6 i 9 mjeseci (i kod muških i kod ženskih mačaka). Najnovija provedena istraživanja kažu da je sigurno već i u dobi od 4 mjeseca, odnosno prije spolnog sazrijevanja. Kastracijom mačaka sprječavamo neželjena parenja te broj potencijalno nezbrinutih mačića. Osim toga, kastracijom smanjuješ i rizik od pojave zloćudnih bolesti vezanih uz reproduktivne organe (karcinom mamarnih žlijezda) kao i komplikacije gravidnosti (npr. piometra). Muške mačke se i umire, nisu toliko skloni svađanju i agresivnosti s drugim mačkama što dovodi do mirnijeg okruženja. Naravno, najbolje je posavjetovati se s veterinarom te odlučiti što će u tvom slučaju biti najbolje. Ako iz nekog razloga ne želiš tako rano kastrirati macu, čuvaj ju zatvorenu, daleko od mačaka tako da izbjegneš parenje i gravidnost. 

Izvor fotografije: Unsplash

"Jesi li znao da u godinu dana jedna mačka može imati u prosjeku 15-20 mačića? A jesi li znao da ti njezini mačići u sljedećih 5 godina mogu donijeti na svijet 20 000 drugih mačića? Da, i mi smo začuđeni ovom brojkom kao i ti! Kako bi spriječili nekontrolirano razmnožavanje mačaka i visok broj mačića svakako ti preporučujemo da kastriraš svoju macu."

Kastracija je danas rutinski zahvat, vrlo brzo gotov i maca može već isti dan kući. Što se tiče pripreme, potrebno je naravno dogovoriti termin operacije, a prije toga će veterinar obaviti laboratorijske pretrage kako bi utvrdio da je s macom sve u redu i da može na zahvat. 12h prije zahvata potrebno je uskratiti hranu i vodu maci kako bi zahvat prošao sigurno tako da večer prije zahvata makni zdjelice. U dogovoreni termin dovedeš macu, prepustiš ju veterinaru i on će te zvati popodne kad se maca probudi da možeš doći po nju. Za to vrijeme doma pripremi prostoriju u koju ćeš ju smjestiti, na toplo i tiho mjesto bez stresa i obavezno ostavi macu taj dan u kući (ako ju inače puštaš van) dok potpuno ne dođe sebi. S obzirom da će na području prepona imati ranu preporučujemo ti nabavu ovratnika koji će mačak ili mačka nositi dok rana ne zacijeli. Oporavak je vrlo brz i mačak i mačka će već isti dan biti na nogama. Kroz prvih par dana valja biti oprezan te ograničiti nagle pokrete ili velike skokove te obavezno onemogućiti da ližu ranu kako bi što brže i pravilno zacijelila.

"Ovratnik se kod ženskih maca preporuča nositi prvih 7 dana do skidanja šavova, bilo plastični bilo na napuhavanje. Kod muških mačaka se najčešće ne javljaju problemi s ranom, no ako imaš mačka koji je sklon lickanju ili vidiš da želi do rane – osiguraj i njemu ovratnik! Prvi obrok nakon zahvata neka bude minimalno 3-4h nakon potpunog buđenja iz anestezije, odnosno ako je zahvat rađen ujutro ponudi vodu i hranu tek navečer."

Isto vrijedi i za muške pse i kuje. Kod pasa nekontrolirano razmnožavanje nije toliko jako izraženo kao kod mačaka, no svejedno se preporuča kastracija jer smanjuješ rizik od pojave bolesti spolnih organa koje su često zloćudnog karaktera te je ljubimac stabilnijeg i mirnijeg karaktera. Preporučena dob za kastraciju psa je najranije sa 6 mjeseci (za pse koji u odrasloj dobi imaju do 10kg), dok kod većih pasmina treba pričekati 9-12 mjeseci za zahvat kako bi se životinja pravilno razvila jer spolni hormoni utječu na pravilan rast i razvoj kostiju, hrskavice i vezivnog tkiva. Kod kuja malih pasmina najranije vrijeme za kastraciju je sa 6 mjeseci, dok kod kuja srednjih i velikih pasmina najranije s 8 mjeseci starosti. Nakon zahvata osiguraj nošenje ovratnika za zaštitu rane, pruži ljubimcu utjehu i mir dok potpuno ne dođe sebi te vodu i obrok također ponudi tek 4-6h nakon buđenja iz anestezije kad se vrati refleks gutanja.

Naravno, nećeš kastrirati ljubimca ako planirano želiš imati leglo te u situacijama kada bi operativni zahvat bio opasan za tvog ljubimca. Ljubimci s prethodnim bolestima, kao što su npr. srčani bolesnici, bubrežni bolesnici, starije životinje ili dijabetičari izloženi su većem riziku i zahtijevaju posebnu pažnju prilikom zahvata.

Ako si vlasnik životinje, uzmi u obzir sve navedeno i educiraj se o važnosti zahvata te budi odgovoran. Glavnu odluku hoćeš li kastrirati svog ljubimca ili ne donosiš naravno ti, no odvagni sve pozitivne i potencijalno negativne strane prije odluke te se svakako posavjetuj s veterinarom i odluči ono što će biti najbolje i najsigurnije za tvog ljubimca!

Autor: Marina Žegrec, dr.med.vet.

Približava nam se dio godine u kojem vanjski nametnici počinju biti aktivniji i veća prijetnja za naše kućne ljubimce. Opasnost od vanjskih nametnika traje cijelu godinu, ali s dolaskom sezone njihove pojačane aktivnosti (ožujak – studeni) opasnost od uboda i bolesti koje prenose još je veća. Zato svakako vodi računa da svog mezimca štitiš kroz cijelu godinu, a posebno kroz sezonu njhove pojačane aktivnosti! 

"Od vanjskih nametnika tvom ljubimcu najviše muke zadaju: buhe, krpelji, komarci, muhe i papatači."

Aktivnost krpelja ovisi o temperaturi i vlažnosti, a najaktivniji su u proljeće, rano ljeto i ranu jesen. U zimskom periodu također mogu biti prisutni, pogotovo sad kad su nam zime blaže i nema jako niskih temperatura koje se dugo zadržavaju. Krpelji predstavljaju veliku opasnost za naše četveronošce jer svojim ugrizom mogu prenijeti teške bolesti kao što su piroplazmoza, anaplazmoza, lajmska borelioza i erlihioza. Da zaštitiš svog ljubimca biraj ogrlice ili ampulice s repelentnim djelovanjem koje će spriječiti hranjenje krpelja. Prilikom maženja obavljaj i redovite preglede krzna i kože nakon šetnji i boravka u prirodi kako bi bio siguran da tvoj ljubimac nije ništa pokupio.

Buhe su također aktivne tokom cijele godine i da spriječiš infestaciju buhama štiti ljubimca kontinuirano kroz cijelu godinu. Buhe svojim ubodom iritiraju kožu, izazivaju svrbež, a kod osjetljivih ljubimaca mogu prouzrokovati i alergijsku reakciju. Osim toga sudjeluju i u prijenosu unutarnjih nametnika (trakavice) pa kada štitiš ljubimca od buha, štitiš ga istovremeno i od mogućnosti zaraze trakavicom. Ako primjetiš da se tvoj ljubimac pojačano češe, gricka, nemiran je, ima zacrvenjenu kožu ili područja bez dlake vjerojatno ima vanjske nametnike. Ako vidiš na koži male crne točkice (izmet buha) ili male crne bubice koje su jako brze i daleko skaču u pitanju su buhe. Ako pak vidiš nešto bjelkasto što sliči na prhut vjerojatno se radi o pauši ili uši. Koristi zaštitu protiv buha u obliku ogrlice, ampulice ili tablete tokom cijele godine te redovito koristi češljić za buhe. 

Izvor fotografije: Shutterstock

"Da zaštitiš svog ljubimca biraj ogrlice ili ampulice s repelentnim djelovanjem koje će spriječiti hranjenje krpelja. Prilikom maženja obavljaj i redovite preglede krzna i kože nakon šetnji i boravka u prirodi kako bi bio siguran da tvoj ljubimac nije ništa pokupio."

Papatači su mali komarci koji sišu krv i pri tom mogu prenijeti uzročnika lišmanioze. Prisutni su na području Dalmacije tako da ako ćeš ići na more svakako zaštiti svog ljubimca ogrlicom ili ampulicom koja djeluje repelentno te izbjegavaj duge šetnje u sumrak i zoru kad su papatači najatkivniji. Komarci i muhe ne dosađuju samo nama već i našim kućnim ljubimcima pa će ti ljubimci biti jako zahvalni ako ih štitiš i od njihovog uboda. Izaberi ogrlicu ili ampulu koja djeluje repelentno.

"Ako primjetiš da se tvoj ljubimac pojačano češe, gricka, nemiran je, ima zacrvenjenu kožu ili područja bez dlake vjerojatno ima vanjske nametnike. Ako vidiš na koži male crne točkice (izmet buha) ili male crne bubice koje su jako brze i daleko skaču u pitanju su buhe."

Osim vanjskih parazita (ektoparazita), na tvog ljubimca vrebaju i unutarnji (endoparaziti). Tretman protiv endoparazita preporuča se ponavljati 4x godišnje, odnosno svaka 3-4 mjeseca. Unutarnji paraziti, prvenstveno mislimo na crijevne parazite, mogu se prenijeti i na ljude, tako da ovisno o rizičnim čimbenicima tretman možeš provoditi i češće. Simptomi zbog kojih ćeš posumnjati da tvoj pas ima gliste ili trakavice su: gubitak na težini, gubitak apetita, nadutost trbuha (štenci i mačići), proljev, povraćanje, kašalj ili uočavanje parazita u stolici. S obzirom da se paraziti kreću uzrokuju svrbež pa je poznat izraz 'sanjkanje' psa, odnosno pas će vuči stražnjicu po podu. Da bi to spriječio daj ljubimcu tableticu protiv unutarnjih parazita minimalno 4x/god.

Ako će tvoj izbor zaštite protiv vanjskih nametnika biti ogrlica pripazi da ju pravilno postaviš ljubimcu oko vrata. Stegni ju tako da ostane 2 prsta razmaka između ogrlice i kože i neka ju ljubimac nosi od 0-24h. Veterinar Krešo ti kroz video pokazuje kako pravilno staviti ogrlicu psu. Ako je ampulica tvoj izbor, onda vodi računa da ju ponovo apliciraš svakih mjesec dana te da se ljubimac ne kupa i ne pokisne jer će se djelatna tvar isprati. Ako su tablete tvoj odabir zaštite protiv vanjskih nametnika, imaj na umu da ne djeluju repelentno i ne štite od ugriza, pa tako ni od bolesti koje oni prenose. Kod tretmana protiv unutarnjih parazita prati stolicu svog ljubimca i ako primijetiš bijele točkice, 'zrnca riže' ili bijele glistice ponovi terapiju za 2 tjedna!

Kad štitiš ljubimca, štitiš i sebe. Koristi zaštitu kroz cijelu godinu jer zaštićen i čist ljubimac je sretan ljubimac! 

Autor: Marina Žegrec, dr.med.vet.

Domaća mačka potječe od divlje, pustinjske mačke. Iako većina mačaka više ne živi u divljini već uživa ljenčareći u kući ili stanu, neke karakteristike i genske predispozicije divlje životinje je svakako zadržala. I dalje je lovac i ima snažan instinkt za lovljenjem plijena pa pripazi ako imaš druge sitnije kućne ljubimce da ih čuvaš zatvorene i na sigurnom.

Isključivi je mesojed i u prehrani trebaju dominirati visokokvalitetne bjelančevine životinjskog podrijetla koje zakiseljavaju urin. Voli jesti manje količine više puta dnevno pa će rado doći do zdjelice i pogrickati dio suhe hrane, a dio si ostaviti za kasnije. Ono što nema običaj, s obzirom na njeno pustinjsko porijeklo, je doći do zdjelice i popiti vode. Nedovoljno uzimanje tekućine može itekako pridonijeti stvaranju mokraćnih kamenaca stoga svakako osiguraj svojoj ljubimici i hranu u mokrom obliku (vrećice ili konzervice) ili fontanu za pijenje vode jer im je draže piti vodu kad je 'u pokretu'.

Mokraćni kamenci nastaju u mokraćnom sustavu u obliku sitnih kristalića kao posljedica prevelike nakupine određenih minerala u urinu. Kamenci se mogu nalaziti u mokraćnom mjehuru, mokraćovodu ili u bubregu, a razlikuju se po mineralnom sastavu. Kod mačaka se uglavnom javljaju struvitni i kalcijevi oksalati. Najčešći čimbenici koji pogoduju stvaranju kamenaca je koncentriran urin zbog nedovoljnog uzimanja vode i stresom uzrokovana bolest donjih mokraćnih puteva kod mačaka (FLUTD). U većini slučajeva javlja se kod mačaka srednje i starije dobi jer je potrebno vrijeme da se kamenci formiraju, narastu i u konačnici stvaraju problem. Kako se s vremenom povećavaju oštećuju stijenku mokraćnog mjehura i uzrokuju ponavljajuće upale, a ako se formiraju unutar bubrega ili uđu u mokraćovod mogu uzrokovati veliku bol i nelagodu kod životinje koja zahtijeva hitnu veterinarsku skrb jer je životno ugrožavajuće! 

Izvor fotografije: Unsplash

Simptomi koje možeš primjetiti su vezani uz mokrenje koje postaje drugačije nego inače, ali i promjene u ponašanju kao što su gubitak apetita, nezainteresiranost i umor. Mokrenje može biti češće, u manjim količinama, bolno (zauzimanje čudnog položaja, mijaukanje, nemir) ili može biti prisutna krv u mokraći. Prilikom maženja oko područja kukova maca može iskazati nelagodu i agresivnost. Ako primijetiš bilo koji od simptoma, odmah pravac veterinaru koji će napraviti potrebne pretrage i utvrditi stanje jer ranim otkrivanjem bolesti možeš uvelike pomoći svojoj mezimici! 

"Mokraćni kamenci nastaju u mokraćnom sustavu u obliku sitnih kristalića kao posljedica prevelike nakupine određenih minerala u urinu. Kamenci se mogu nalaziti u mokraćnom mjehuru, mokraćovodu ili u bubregu, a razlikuju se po mineralnom sastavu. Kod mačaka se uglavnom javljaju struvitni i kalcijevi oksalati."

Medicinska hrana koja utječe na pH mokraće može otopiti male formirane kristaliće u potpunosti, smanjiti veće kristale, ali i djelovati preventivno. Struvitni kamenci jako dobro reagiraju na promjenu hrane, dok oksalatni kamenci ne i najčešće zahtijevaju kirurško uklanjanje. Uz savjet i nadzor veterinara kao pomoć kod struvita izaberi hranu npr. Happy Cat Struvit, Hills Urinary Care c/d ili Purina Urinary UR. Ako su u pitanju kalcijevi oksalati ili rjeđi cistinski i ksantinski kamenci izaberi Happy Dog Low Purine (u slučaju kamenaca kod pasa) ili Hills Urinary Care u/d ili c/d. Kao pomoć pri otapanju kamenaca može pomoći i Urolsyn pasta, UrinoMet mini tablete, a za potporu mokraćnom sustavu tu su i Apicat Urino prah, Paws&Paws Urinary otopina, Renalof sirup ili Cysto Pro kapsule. 

Ono što ti možeš učiniti za prevenciju ovog stanja je: hraniti svoju macu kvalitetnom hranom bogatom životinjskim bjelančevinama, održavanjem njene optimalne tjelesne težine, poticati ju na kretanje, aktivnost i igru te joj uvijek omogućiti svježu vodu, po mogućnosti kroz fontanu koja će povećati unos vode. Ako posumnjaš na bolesti mokraćnog trakta uputite se veterinaru što prije kako bi na vrijeme znao reagirati i pomoći!

Autor: Marina Žegrec, dr.med.vet.

Don Sphynx ili popularno Donskoy jedna je od rijetkih pasmina mačaka bez dlake i odličan izbor za sve ljubitelje koji su alergični na mačju dlaku, a nastala je prirodnom mutacijom u Rusiji. Priča kaže kako je jedna gospođa pronašla malog mačića bez dlake i povela ga kući kako bi ga izliječila, no s vemenom je shvatila da je mačić zapravo zdrav i kratko vrijeme je bila uvjerena da se radi o pasmini Sphynx. Kako je mačka rasla, tako su bile očite sve veće razlike između nje i spomenute pasmine. Nakon nekog vremena omacila se i svi mačići bili su bezdlaki baš kao i ona, a 2006. godine Don Sphynx priznat je od strane FIF-e.

Njeno široko, mišićavo tijelo, velike uši i ukošene bademaste oči bez sumnje će privući pažnju gotovo svakog ljubitelja mačaka. Iako je najčešće u potpunosti “gola”, postoji tip s nešto malo kratke dlake i onaj sa sitnom kovrčavom dlakom i golim dijelovima na ramenima i glavi. Možemo ih vidjeti u svim bojama u kombinaciji sa bijelom. Iako uglavnom nema potrebe za četkanjem, preporučuje se kupanje na tjednoj bazi kako bi koža ove ljepotice bila mirisna i zdrava.

Ova pasmina nije sklona bolestima, no u hladnijim danima poželjno je obući je u nešto toplo kako se ne bi prehladila. Znatiželjna je i aktivna mačka, a izrazito je privržena svojim ljudima. Obožava biti u centru pozornosti i najsretnija će biti u ljudskom društvu. Kažu da je privržena i odana zapravo kao pas. Zamišljaš li zajedničke šetnje i izlaske, imaj na umu da ćeš je morati zaštititi i od jakih sunčevih zraka. U zamjenu za ljubav i brigu koju ćeš joj pružiti, očekuj vjernu i inteligentnu prijateljicu uvijek spremnu na igru i maženje.

Autor: Maja Črnjević, dr. med. vet.

Turska van mačka potječe s područja oko jezera Van u istočnoruskoj pokrajini Anatoliji, nekadašnjoj Turskoj. Prvi zapisi o pasmini pronađeni su na rezbarijama hetitskog nakita. Lik ove mačke bio je omiljen motiv na pečatima, ornamentima te zidovima armenskih crkava. Jedna rimska legija čak je na svoj ratnički stijeg stavila upravo tursku van mačku. Uzgoj pasmine započeli su britanski turisti koji su s ljetovanja u Turskoj sa sobom ponijeli uzgojni par. Britanska udruga mačaka OCCF pasminu je priznala 1969. godine, a već nekoliko godina kasnije službeni standard pasmine priznale su i ostale felinološke organizacije.

Ova velika, snažna mačka ima izrazito čvrste mišiće. Prirodna selekcija i razvoj pasmine u prirodi stvorili su jaku mačku sa izraženim prsnim košem i kukovima zbog čega ima široko postavljene, dugačke stražnje noge. Glava joj je široka i u skladu s tijelom. Kod mačića dlaka je kratka, dok je u odrasloj dobi poluduga. Nježna je i svilena, a ujedno toliko gusta da je praktički nepromočiva. Specifično za ovu pasminu je da voli vodu i plivanje, a dlačni pokrivač joj pomaže da ostane suha i ugrijana dok uživa u plivanju. Dlaka se linja i potrebno ju je redovito četkati. Dolazi u bijeloj boji s obojenim mrljama na glavi i repu. Mrlje mogu biti crne, plave, crvene, krem i boje kornjačevine, a one na glavi moraju biti razdvojene bijelom lisom po sredini.

Turska van mačka izrazito je inteligentna i voli imati okolinu pod svojom kontrolom. Kada je sretna i zadovoljna bit će veoma mazna i razigrana, dok će se kad je nezadovoljna ili u nepoznatoj okolini vješto sakriti. Izrazito su privržene ljudima i suosjećaju s njima pa je tako karakteristično za ovu mačku da će u slučaju bolesti svog vlasnika nježno ga lizati te mu čak i donijeti komadić svoje hrane kako bi mu pomogla. Ova osobina je razlog zašto je pasmina sve popularnija kao kućni ljubimac. Kako se formirala u divljini ima izražen lovački instinkt pa pripazi ako uz tursku van imaš i manje kućne ljubimce poput ptica ili glodavaca. Izrazito je energična, voli igru, boravak u prirodi i šetnje pa će ti biti savršen odabir ako tražiš aktivnu mačju prijateljicu.

Autor: Maja Črnjević, dr. med. vet.

Turska angora je dugodlaka pasmina podrijetlom iz područja Armenije, Turske i Afganistana (nekadašnja Perzija). Pretpostavlja se da je jedna od prvih dugodlakih mačaka koja je u 16. stoljeću stigla u Europu, no ne možemo sa sigurnošću tvrditi je li baš ta mačka bila početak uzgoja dugodlakih pasmina mačaka u Europi. Louis XV, te Louis XVI i Maria Antoinetta bili su poznati kao veliki ljubitelji pasmine u 18. stoljeću. Postoje i mnoge slike iz tog razdoblja koje nam prikazuju tursku angoru u raznim varijacijama boja: bijela, crna, kornjačevina i crvena. Do 1871. godine sve dugodlake pasmine smatrane su angorama, no tek tada primjećene su znakovite razlike između angora i perzijskih mačaka. Ponajviše se isticala razlika u strukturi dlake, ali i obliku glave i tijela. Privremeno zanemarena, pasmina turska angora tek u 20. stoljeću dobiva svoj procvat kada je pokrenut program turske vlade za očuvanje turske angore, istovremeno s programom za očuvanje pasmine turska van.

Za razliku od turske van, turska angora je mačka nježne građe, duge dlake koja je svilenkasta na dodir i kao da svjetluca dok se kreće. Nedostaje joj poddlaka tako da nema čestih problema sa zapetljavanjem, a ni linjanje nije preintenzivno. Karakteristično je da su joj zadnje noge nešto duže od prednjih, a šape vrlo sitne. Još jedna specifičnost su velike, uspravne uši postavljene visoko na glavi. Izvorna boja je snježno bijela, a kombinacije s drugim bojama i s plavim, narančastim ili raznobojnim očima posljedica su križanja s orijentalnim pasminama.

U leglima se često javlja slučaj da se omace djelomično ili potpuno gluhi mačići. Iako im taj nedostatak u odrasloj dobi i životu unutar toplog i sigurnog doma ne utječe značajno na kvalitetu života, ti se mačići svejedno isključuju iz uzgoja. Diči se inteligencijom, nježnošću i krajnjom privrženosti vlasniku. Druželjubiva je, razigrana te rado prihvaća druženje s drugim mačkama i životinjama, ali i djecom. Ako želiš elegantnu i dražesnu ljubimicu male do srednje građe, turska angora savršen je izbor za tebe.

Autor: Maja Črnjević, dr. med. vet.

Povijest pasmine škotski fold započinje 1961. godine s mačkom imena Susie koja je imala presavijene uši. Živjela je na škotskoj farmi, a pokazivala je vrhunski lovni instinkt. Zbog toga je dobila zadatak da kontrolira populaciju štetočina. Kasnije se parila s lokalnom mačkom, a njezine mačiće primijetio je pastir William Ross. Jednog od tih mačića pario je s britanskom kratkodlakom mačkom te dobio leglo od kojeg je krenuo ciljani uzgoj pasmine koju danas poznajemo kao škotski fold. Ova srednje velika mačka ime je dobila prema zemlji podrijetla i presavijenim ušima (engleski fold).

Zaobljena glava, velike okrugle oči i oblik tijela daju joj cjelokupan okrugli izgled. Dlaka joj je izrazito gusta i mekana, a može biti kratka ili srednje duga. Linja se pa ju je potrebno redovito četkati. Dolazi u svim bojama i uzorcima, a boja očiju najčešće odgovara boji dlake. Voli društvo čovjeka, privržena i mazna što je čini odličnim partnerom za popodnevno uživanje na kauču. Razigrana je, znatiželjna i inteligentna pa će uz malo truda i finih nagradica lako naučiti i poneki trik. Umjereno je aktivna, više voli odmarati. Njene presavijene uši daju joj karakterističan, zanimljiv izgled, no nastale su zbog genetskog poremećaja koji uzrokuje oštećenje hrskavice. Mačići se rađaju s uspravljenim ušima, a nakon tri do četiri tjedna od težine hrskavice preklope se prema naprijed.

Iz istog razloga je sklona srčanim bolestima i problemima sa zglobovima pa ako se odlučiš za ovu ljepoticu svakako je nabavi od odgovornog uzgajivača. Većina međunarodnih felinoloških saveza, uključujući FIF-u, ne priznaje pasminu upravo zbog genetike te smatraju njen uzgoj nepotrebnim. Ova simpatična mačka zahvaljujući svom okruglom licu i presavijenim ušima pomalo podsjeća na lutku pa je među vlasnicima kućnih ljubimaca jedna od omiljenih. Ako se odlučiš za škotskoj folda, svakako razmisli o pozitivnim kao i negativnim stranama ove mekane pasmine kojoj je zaista teško odoljeti.

Autor: Maja Črnjević, dr. med. vet.

Prema legendi, ova prekrasna mačja pasmina nastala je u budističkom hramu Lao Tsun u Indokini kao posveta božici reinkarnacije. Ne znamo kako je dospjela u Europu, no najstariji dokaz prisutnosti svete birme na europskom kopnu je slika mačka kojeg je madam Baudoin snimila tridesetih godina 20. stoljeća u Francuskoj. Intenzivan uzgoj u Europi započinje nešto kasnije, u prvoj polovici šezdesetih godina.

Vanjski izgled svete birme karakterizira izduženo i snažno tijelo te kratke i zdepaste noge. Srednjeg je rasta, malih ušiju i svilene dlake tamnije bijele do svijetlo smeđe boje. Dlaka je gusta, ali nema poddlaku što ti svakako olakšava održavanje i češljanje te je čini idealnom za maženje. Karakteristične boje oznaka (na nogama, glavi i repu) su čokoladna, boje tuljana, plava i ljubičasta, dok je trbuh potpuno bijeli.

Najslađa oznaka i posebnost ove pasmine su svakako bijele šapice, simpatično nazvane 'rukavice' ili 'čarape'. Lice joj krase blago zaobljene i široko postavljene duboko plave oči u koje se mnogi zaljube na prvi pogled. Osim privlačnog i zanimljivog vanjskog izgleda, nudi ti i prekrasnu unutarnju osobnost, odnosno nježnost, poslušnost, privrženost i ljubav prema svojim vlasnicima. Voli pratiti svoje ljude, spavati pored njih i stiskati se, a odlično se slaže i s drugim životinjama te djecom. Ako tražiš ljubimicu koja će uživati u obiteljskim aktivnostima, onda je ova krznena loptica pravi izbor za tebe.

Autor: Maja Črnjević, dr. med. vet.

Sphynx pasmina rezultat je prirodne i spontane genetske mutacije koja čini ovu mačku specifičnom, a to je odsustvo dlake. Povijesni podaci o postojanju bezdlakih mačaka datiraju iz vremena Asteka, a uzgoj današnjeg Sphynxa počinje 1966. godine u Kanadi (Ontario). Zanimljivo je da se ime pasmine kroz vrijeme mijenjalo. Prvo je glasilo “Moonstone Cat” (“Mačka Mjesečevog Kamenja”), zatim “The Canadian Hairless” (“Kanadska Bezdlaka”) i na kraju “Sphynx”.

Iako ih svrstavamo u bezdlake mačke i izgledaju golo, kožu im zapravo pokrivaju fine, pahuljaste dlačice koje se najčešće javljaju na ušima, njušci, nogama, repu i skrotumu. Koža je slična jelenjoj, a na dodir pruža topli, nježni i ugodan osjećaj. Mogu doći u svim bojama, a i s naborima kože koji su prisutni na glavi, vratu i ramenima. Glava im je nešto duža nego šira, čelo plosnato, uši velike i široke, a jagodice istaknute što im daje karakterističan, pomalo opasan izgled.

Neka te taj prvi dojam ne zastraši jer to je potpuna suprotnost njihovom karakteru! Osim što te ova pasmina spašava od svakodnevnog čišćenja dlake s odjeće i namještaja, nudi ti i svoj savršeno ljubazan karakter. Odlikuju se lukavošću, znatiželjom, druželjubivošću i simpatičnošću. Ako tražiš osjećajno društvo za razgovor i neograničeno maženje, sphynx je odlična opcija! Ako ne osjeti dovoljno pažnje donijet će ti igračku ili na bilo koji drugi način pokazati da se želi družiti. Odan je prijatelj koji mrzi samoću i nikad ne pokazuje znakove agresivnosti. Linjanje ćeš izbjeći, ali moraš voditi brigu da ga okupaš barem jednom tjedno te da ga ne izlažeš direktnom suncu.

Isključivo je kućna maca, snažna i otporna, a ukoliko će izlaziti na sunce zaštiti njegovu kožu dječjom kremom za sunčanje. U zimskim mjesecima vrlo vjerojatno ćeš mu morati nabaviti topli kaputić. Egzotičnog izgleda, ali ogromnog srca, ne sumnjamo da će ti ova maca ukrasti pažnju i pružiti nezaboravno prijateljstvo!

Autor: Maja Črnjević, dr. med. vet.