Manks i Cymric

Vitalne značajke pasmine

  • Grupa pasmine

    Kratko/poludugodlake

  • Težina

    3-6 kg

  • Visina

    20-35cm

  • Životni vijek

    9-16 godina

Glavne karakteristike pasmine

  • Aktivnost

     
  • Inteligencija

     
  • Linjanje

     
  • Slaganje s djecom

     
  • Slaganje s drugim životinjama

     
  • Slaganje s psima

     

Više o ovoj pasmini

  • Srednje velika mačka

  • Kratka/srednja dlaka

  • Način života: zatvoreni i otvoreni prostor

  • Razne boje

Manks i Cymric

Manks je pasmina koja potječe s otoka Mana u Irskom moru. Ova pasmina stara je više stoljeća, a razvila se u prirodi. Karakterizira ju bezrepost, a farmeri s područja otoka vrlo su ponosni na nju. Izvrstan je lovac, ali i odličan kućni ljubimac. Postoje tri legende o nastanku manksa. Prva govori kako su joj rep otkinula vrata Noine arke jer ih je Noa prebrzo zatvorio. Druga govori kako su se mačke, da bi sišle niz strme litice otoka Mana, morale spuštati po stražnjici i tako izgubile rep. Treća pak govori da su manks mačke svojim mačićima odgrizale rep kako bi ih spasile od engleskih plemića koji su svoje šešire kitili repovima mačaka koje bi ulovili na otoku.

U stvarnosti je bezrepost došla kao rezultat genetske mutacije. Manks može biti u potpunosti bez repa ili imati batrljak. Kada se u leglu pojavi mačić s repom, ne smatra se pripadnikom te pasmine.

Zbog kompaktnog, snažnog tijela, kratkih leđa i dugih stražnjih nogu ova mačka se kreće na specifičan način, skačući poput zeca. Veliku, okruglu glavu krase srednje velike uši i velike, okrugle oči. Krzno je kratko, gusto s mekanom poddlakom. Priznate su sve boje i uzorci. Cymric pasmina zapravo je dugodlaki manks. Osim po duljini dlake, ove dvije pasmine su izgledom i karakterno identične. Nježne su, mirne i druželjubive mačke koje vole biti uz svog čovjeka. Razigrane su, inteligentne i traže puno pažnje. Ove srednje velike mačke rado će sudjelovati u baš svakoj obiteljskoj aktivnosti, a uz pravilnu socijalizaciju odlično će se slagati s drugim životinjama.

 

Autor: Maja Črnjević, dr. med. vet.