Temperatura kod pasa

Povišena tjelesna temperatura govori ti da je nešto narušilo zdravlje tvog najboljeg prijatelja i da se njegov organizam bori.

psi s vlasnicom i mačkom

Psi imaju višu tjelesnu temperaturu nego ljudi. Kod odraslih pasa ona se obično kreće između 37,5°C i 39°C, dok kod štenaca može biti i do 39,5°C. Kada temperatura tvog ljubimca pređe 39°C odnosno 39,5°C vrijeme je da potražiš pomoć veterinara. Da tvoj najbolji prijatelj ima povišenu tjelesnu temperaturu možeš primijetiti po njegovom ponašanju. Bit će miran, neraspoložen, samo će spavati, izgubit će apetit, brže će disati, često će dahtati, drhtati, a može i povraćati ili imati proljev. Također, već na dodir moći ćeš primijetiti da je topliji nego inače. Ovi simptomi svakako ti ukazuju da se s tvojim ljubimcem nešto događa i da postoji mogućnost da ima povišenu tjelesnu temperaturu.

"U odraslih pasa se temperatura obično kreće između 37,5°C i 39°C, dok kod štenaca može biti i do 39,5°C."

Jedini način na koji ćeš sa sigurnošću znati da tvoj ljubimac ima povišenu temperaturu je utvrditi to uz pomoć toplomjera. Temperaturu je psima potrebno izmjeriti rektalno. Ako je pas miran i dozvoljava mjerenje temperature, moći ćeš ju izmjeriti i sam. Ako je nemiran, zamoli nekog od ukućana da ti pomogne i pridrži psa dok mu mjeriš temperaturu. Za precizno mjerenje temperature pas mora biti miran od nekoliko sekundi do nekoliko minuta, ovisno koristiš li digitalni ili živin termometar. Poslastice, maženje i tvoja smirenost svakako će pomoći psu da lakše prebrodi sam postupak mjerenja temperature i shvati da to nije ništa strašno. Kada si utvrdio da tvoj ljubimac ima povišenu tjelesnu temperaturu, svakako se zaputite kod veterinara.

Psi odmaraju

Izvor fotografije: Unsplash

Tjelesna temperatura može porasti zbog više razloga. Povišena temperatura je obrambeni mehanizam tijela. Ona je sama po sebi korisna u borbi protiv raznih oboljenja, ali nam ukazuje da se u organizmu nešto loše događa. Najčešći uzroci povišene temperature su zarazne bolesti, infekcije, upale, trovanja, tumori pa čak i cijepljenje. Jedan od najčešćih uzroka visoke temperature u ljetnim mjesecima je pregrijavanje. Psi često ne doživljavaju visoke temperature zraka kao prepreku te pretjeraju s tjelesnom aktivnošću. Zato ti moraš paziti na svog ljubimca i spriječiti pretjeranu aktivnost u najtoplijim dijelovima dana. U dulje šetnje idite rano ujutro i kasno navečer, kada su temperature zraka niže. Šetnje tijekom dana svedite na minimum. Ako je tvoj ljubimac izrazito aktivan i zaigran, promatraj ga i reagiraj kad vidiš da se umorio. Nikako ga nemoj pustiti da nastavi igru kako ne bi doživio toplinski udar.

"Najčešći uzroci povišene temperature su zarazne bolesti, infekcije, upale, trovanja, tumori pa čak i cijepljenje."

Kada je uzrok povišene temperature tvog najboljeg prijatelja toplinski udar, svakako mu možeš pomoći. Skloni ga u hlad, polegni ga na zemlju ili mokri ručnik ako ga imaš pri ruci i pusti ga da se odmori i ohladi. Isto tako ga možeš polijevati vodom po nogama i trbuhu. Hladne obloge mu možeš staviti i na uši. Na taj način ćeš mu pomoći da se rashladi i dođe k sebi. Svakako mu ponudi vodu, samo pazi da ne bude jako hladna i da ne popije veliku količinu vode naglo. Važno je da mu temperaturu tijela spuštaš postepeno. Ako tvoj najbolji prijatelj ne reagira na hlađenje i u stanju je šoka, požuri kod veterinara kako bi dobio odgovarajuću pomoć.

Kada tvoj ljubimac ima visoku temperaturu koja nije nastala zbog pregrijavanje, obavezno kreni kod veterinara. Veterinar je taj koji će otkriti uzrok visoke temperature i propisati odgovarajuću terapiju. Pomoći mu možeš hladnim oblozima po trbuhu, nogama i ušima, no nikako mu nemoj davati ljudske lijekove za snižavanje povišene temperature jer oni mogu biti otrovni za pse te uzrokovati ozbiljne zdravstvene probleme, pa čak i smrt.

Povišena tjelesna temperatura govori ti da je nešto narušilo zdravlje tvog najboljeg prijatelja i da se njegov organizam bori. Budi podrška svom ljubimcu, pomogni mu kada je bolestan, ali nikako ne zaboravi da mu najbolju pomoć može pružiti jedino veterinar.

 

Autor: Maja Črnjević, dr.med.vet.