Domaća mačka potječe od divlje, pustinjske mačke. Iako većina mačaka više ne živi u divljini već uživa ljenčareći u kući ili stanu, neke karakteristike i genske predispozicije divlje životinje je svakako zadržala. I dalje je lovac i ima snažan instinkt za lovljenjem plijena pa pripazi ako imaš druge sitnije kućne ljubimce da ih čuvaš zatvorene i na sigurnom.

Isključivi je mesojed i u prehrani trebaju dominirati visokokvalitetne bjelančevine životinjskog podrijetla koje zakiseljavaju urin. Voli jesti manje količine više puta dnevno pa će rado doći do zdjelice i pogrickati dio suhe hrane, a dio si ostaviti za kasnije. Ono što nema običaj, s obzirom na njeno pustinjsko porijeklo, je doći do zdjelice i popiti vode. Nedovoljno uzimanje tekućine može itekako pridonijeti stvaranju mokraćnih kamenaca stoga svakako osiguraj svojoj ljubimici i hranu u mokrom obliku (vrećice ili konzervice) ili fontanu za pijenje vode jer im je draže piti vodu kad je 'u pokretu'.

Mokraćni kamenci nastaju u mokraćnom sustavu u obliku sitnih kristalića kao posljedica prevelike nakupine određenih minerala u urinu. Kamenci se mogu nalaziti u mokraćnom mjehuru, mokraćovodu ili u bubregu, a razlikuju se po mineralnom sastavu. Kod mačaka se uglavnom javljaju struvitni i kalcijevi oksalati. Najčešći čimbenici koji pogoduju stvaranju kamenaca je koncentriran urin zbog nedovoljnog uzimanja vode i stresom uzrokovana bolest donjih mokraćnih puteva kod mačaka (FLUTD). U većini slučajeva javlja se kod mačaka srednje i starije dobi jer je potrebno vrijeme da se kamenci formiraju, narastu i u konačnici stvaraju problem. Kako se s vremenom povećavaju oštećuju stijenku mokraćnog mjehura i uzrokuju ponavljajuće upale, a ako se formiraju unutar bubrega ili uđu u mokraćovod mogu uzrokovati veliku bol i nelagodu kod životinje koja zahtijeva hitnu veterinarsku skrb jer je životno ugrožavajuće! 

Izvor fotografije: Unsplash

Simptomi koje možeš primjetiti su vezani uz mokrenje koje postaje drugačije nego inače, ali i promjene u ponašanju kao što su gubitak apetita, nezainteresiranost i umor. Mokrenje može biti češće, u manjim količinama, bolno (zauzimanje čudnog položaja, mijaukanje, nemir) ili može biti prisutna krv u mokraći. Prilikom maženja oko područja kukova maca može iskazati nelagodu i agresivnost. Ako primijetiš bilo koji od simptoma, odmah pravac veterinaru koji će napraviti potrebne pretrage i utvrditi stanje jer ranim otkrivanjem bolesti možeš uvelike pomoći svojoj mezimici! 

"Mokraćni kamenci nastaju u mokraćnom sustavu u obliku sitnih kristalića kao posljedica prevelike nakupine određenih minerala u urinu. Kamenci se mogu nalaziti u mokraćnom mjehuru, mokraćovodu ili u bubregu, a razlikuju se po mineralnom sastavu. Kod mačaka se uglavnom javljaju struvitni i kalcijevi oksalati."

Medicinska hrana koja utječe na pH mokraće može otopiti male formirane kristaliće u potpunosti, smanjiti veće kristale, ali i djelovati preventivno. Struvitni kamenci jako dobro reagiraju na promjenu hrane, dok oksalatni kamenci ne i najčešće zahtijevaju kirurško uklanjanje. Uz savjet i nadzor veterinara kao pomoć kod struvita izaberi hranu npr. Happy Cat Struvit, Hills Urinary Care c/d ili Purina Urinary UR. Ako su u pitanju kalcijevi oksalati ili rjeđi cistinski i ksantinski kamenci izaberi Happy Dog Low Purine (u slučaju kamenaca kod pasa) ili Hills Urinary Care u/d ili c/d. Kao pomoć pri otapanju kamenaca može pomoći i Urolsyn pasta, UrinoMet mini tablete, a za potporu mokraćnom sustavu tu su i Apicat Urino prah, Paws&Paws Urinary otopina, Renalof sirup ili Cysto Pro kapsule. 

Ono što ti možeš učiniti za prevenciju ovog stanja je: hraniti svoju macu kvalitetnom hranom bogatom životinjskim bjelančevinama, održavanjem njene optimalne tjelesne težine, poticati ju na kretanje, aktivnost i igru te joj uvijek omogućiti svježu vodu, po mogućnosti kroz fontanu koja će povećati unos vode. Ako posumnjaš na bolesti mokraćnog trakta uputite se veterinaru što prije kako bi na vrijeme znao reagirati i pomoći!

Autor: Marina Žegrec, dr.med.vet.

Životinjski organizam funkcionira na isti način kao i ljudski. Na studiju veterinarske medicine glavna fora je kako veterinari uče gradivo kao i studenti za humanu medicinu, ali veterinari liječe više vrsta životinja i dodatan izazov je što njihovi pacijenti ne kažu gdje ih i što ih boli! Šalu na stranu, naši četveronožni ljubimci zaista funkcioniraju kao i mi te, nažalost, mogu oboljeti od bolesti od kojih i ljudi obolijevaju.

Dotaknut ćemo se danas zdravstvenih stanja u kojima i ti kao vlasnik možeš pomoći svom ljubimcu pravilnim odabirom medicinske hrane. Naravno, kad god primjetiš da s tvojim najboljim prijateljem nešto nije u redu uvijek se javi svom veterinaru kako bi napravili potrebne pretrage i utvrdili problem te po potrebi uzimali terapiju.

Medicinska hrana je posebno formulirana hrana koja podupire organizam i pomaže pri liječenju nekog zdravstvenog problema. Ne liječi i ne sadrži lijekove. Primjenjuje se dok postoji neki trenutni zdravstveni problem kod ljubimca u procesu oporavka ili se može primjenjivati dugoročno ako je zdravstveni problem kroničnog tijeka ili ako služi kao prevencija.

I kod pasa i kod mačaka često se javlja problem održavanja optimalne tjelesne težine. Za ljubimce koji su skloni debljanju postoje hrane koje svojim sastavom pomažu životinji da smršavi, a nakon mršavljenja pomažu i održavanju te idealne tjelesne težine. Takve hrane imaju niži udio masti i ugljikohidrata te samim time i niži udio kalorija. Imaju veći udio vlakana koje ljubimcu pomažu da je duže sit, a dodaje se i L-karnitin koji potiče sagorijevanje masti. Takva hrana bogata je i visokokvalitetnim bjelančevinama te sadrži i glukozamin i hondroitin koji pružaju podršku zglobovima, npr. Happy Dog i Happy Cat Adipositas. Kao dodatna komplikacija pretilosti kod ljubimaca se može javiti i dijabetes, pa ćeš birati hranu za dijabetičare, odnosno hranu s nižim udjelom masti i kalorija, a bogatu dijetalnim vlaknima.

Izvor fotografije: Pexels

"Dotaknut ćemo se danas zdravstvenih stanja u kojima i ti kao vlasnik možeš pomoći svom ljubimcu pravilnim odabirom medicinske hrane. Naravno, kad god primjetiš da s tvojim najboljim prijateljem nešto nije u redu uvijek se javi svom veterinaru kako bi napravili potrebne pretrage i utvrdili problem te po potrebi uzimali terapiju."

Ako je tvoj ljubimac u oporavku nakon teže bolesti ili operacije tu su Recovery i Reconvalescence hrane koji imaju višu energetsku vrijednost, lako dostupne masti te visokoprobavljive bjelančevine kako bi se tvoj ljubimac što prije oporavio i osnažio. Dolaze u obliku konzervi ili praha koje možeš pomiješati s vodom i na taj način lakše hraniti kroz špricu ili sondu.

Drugi čest problem kod naših ljubimaca je poremećaj u radu probavnog sustava. Posegni za medicinskom hranom koja je visokoprobavljiva, ima umjeren udio masti i ugljikohidrata te sadrži dijetalna vlakna koja hrane crijevnu floru i podupiru strukturu crijeva bez dodatne iritacije, npr. Happy Dog Intestinal. Postoji i Intestinal Low Fat hrana ako zdravstveno stanje zahtijeva niži udio masti u prehrani (npr. upala gušterače), te Hepatic hrana s optimalnim aminokiselinskim profilom kao potpora jetri. Kao dodatak prehrani kod smetnji s probavnim sustavom preporučujemo ti da uvrstiš i prebiotsko-probiotske pripravke (kapsule, paste).

Naši četveronošci mogu imati problem i sa mokraćnim sustavom pa se mogu javiti upale bubrega te mokraćni kamenci. Ako je funkcija bubrega smanjena jer je zahvaćen upalnim procesom, biraj hranu koja ima prilagođen udio bjelančevina, natrija i fosfora te podupire rad bubrega, npr. Happy Dog Renal. Ako su u pitanju mokraćni kamenci važno je otići kod veterinara koji će utvrditi mineralni sastav tih kamenaca pa ćeš birati medicinsku hranu na osnovi toga, npr. Struvit ili Low Purine. 

Ako primjetiš da tvoj ljubimac ima problem s alergijama i intolerancijama na hranu,  često se češka, pojačano linja i ima problem s kožom, izaberi hrane koje su hipoalergene i podupiru zdravlje kože, npr. Happy Dog Skin Protect ili Happy Dog Hypersensitivity. Ta hrana bogata je visokokvalitetnim mastima, nutrijentima, hipoalergenim sastojcima te visokoprobavljivim bjelančevinama koje su potrebne za zdravo funkcioniranje organizma. Ako su simptomi intolerancije najviše vidljivi na koži, svakako uzmi i lososovo ulje kao dodatak prehrani.

Za ljubimce koji trebaju potporu koštanom sustavu (vrlo aktivne životinje, seniori, pretile životinje) bit će korisna hrana s dodacima glukozamina, hondroitina, kolagena i novozelandske zelenousne školjke, ali i omega masnim kiselinama za potporu zglobovima, kao npr. Happy Dog Mobillity.

Iako bismo svi mi voljeli da su naši ljubimci uvijek živi, zdravi i veseli, zdravstveni problemi ipak postoje. Nadamo se da će tvoji mezimci izbjeći ove probleme, no ako dođe do njih znaj da ima rješenja i da možeš pomoći. Pravilnim odabirom medicinske hrane poduprijet ćeš zdravlje svog mezimca i vjerujemo da će ti biti jako zahvalan!

Autor: Marina Žegrec, dr.med.vet.

Sigurni smo kako već znaš da naši ljubimci, baš kao i mi, mogu biti skloni raznim alergijama, bilo to na hranu ili vanjske utjecaje. Ako si primijetio da se tvoj prijatelj naglo počeo češati i grickati po koži ili je koža crvena i javlja se osip, povraća ili ima proljev, pojavile su mu se otekline na licu, primjećuješ kihanje ili pak curenje iz očiju - moguće je da se radi o nekoj vrsti alergije. Simptomi mogu biti ozbiljni i svakako ti savjetujemo da u bilo kojoj od ovih situacija odmah posjetite veterinara kako biste otkrili o čemu se točno radi i spriječili komplikacije koje mogu doći kao posljedica same alergije. Posumnja li veterinar da se radi o alergiji, tvog mezimca može poslati na alergijsko testiranje za koje će biti potreban uzorak krvi ili će vam preporučiti eliminacijsku dijetu, ovisno o samoj situaciji i procjeni uzroka problema. 

Ako su simptomi poput povraćanja, proljeva, teturanja ili letargičnosti došli naglo, a uz to si pronašao ostatke nečega čime se tvoj prijatelj možda počastio i moglo bi biti opasno za njegov organizam, možda se radi o trovanju hranom pa veterinaru napomeni sve što bi moglo biti bitno u utvrđivanju uzroka problema. U ovakvim slučajevima najčešće se radi o finoj čokoladi ili jelu bogatom lukom koje je ljubimac uspio ugrabiti, no obrati pozornost i na avokado, alkohol, lijekove, xylitol u desertima i druge opasne sastojke koji bi se mogli naći u njegovoj blizini. 

Izvor fotografije: Pexels

"Ako si primijetio da se tvoj prijatelj naglo počeo češati i grickati po koži ili je koža crvena i javlja se osip, povraća ili ima proljev, pojavile su mu se otekline na licu, primjećuješ kihanje ili pak curenje iz očiju - moguće je da se radi o nekoj vrsti alergije. Simptomi mogu biti ozbiljni i svakako ti savjetujemo da u bilo kojoj od ovih situacija odmah posjetite veterinara!"

Neke namirnice koje su u pravilu sigurne za ostale pse, tvom prijatelju mogu stvarati problem čak i ako se ne radi o alergiji. Intolerancija, odnosno nealergijska preosjetljivost na određene namirnice može se pokazati kroz dugotrajne i dosadne simptome slične onima kod alergije, a dugoročno izlaganje izvorima intolerancije može razviti niz drugih zdravstvenih problema. Kao i alergija, može se utvrditi eliminacijskom dijetom ili pak testom intolerancije na hranu. 

"Eliminacijska dijeta provodi se tako da se u prehranu uključi potpuno novi izvor bjelančevina i ugljikohidrata koji do sada tvoj ljubimac još nije jeo, a izbace se sastojci koji su u prehrani korišteni do tog trenutka. Na primjer, ako je tvoj ljubimac do sad jeo piletinu i rižu, povremeno govedinu, krumpir... pokušaj mu sada ponuditi hranu koja sadrži samo ribu, janjetinu ili kunića. Ovisno o reakciji tijela na novu hranu znamo jesu li uzrok problema namirnice koje su se nalazile u prethodnim obrocima."

Ako je tvom prijatelju utvrđena alergija na hranu, ne moraš puno brinuti o tome čime ćeš ga sada hraniti. Osim što mu možeš ponuditi suhu i mokru medicinsku hranu za one s alergijama (pa čak i poslastice), postoji širok izbor klasične hrane čiji su sastojci kvalitetni i iz provjerenih izvora – bitno je samo da hrana koju mu ponudiš u sebi ne sadrži ono na što je alergičan. Iako ima onih koji svojim četveronožnim prijateljima kod kuće pripremaju i kuhaju obroke, mi ti radije savjetujemo da se držiš već gotove, kvalitetne hrane kako bi bio siguran da svaki obrok zadovoljava sve nutritivne i energetske potrebe tvog ljubimca. Uz sam obrok ljubimcu možeš ponuditi i određene dodatke prehrani koji će umanjiti već postojeće simptome alergije i poduprijeti pravilan rad organizma. Ovdje ti predlažemo probiotike koji će pomoći održavati zdravu crijevnu floru te kvalitetne vitamine i/ili lososovo ulje za bolju kvalitetu kože i dlake te jači imunitet. 

Sada kada znaš kako svom vjernom prijatelju pomoći u ovoj situaciji, možete nastaviti bezbrižno uživati u zajedničkom vremenu te ga dodatno poboljšati finim i sigurnim poslasticama. Vjerujemo da će ti biti zahvalan! 

Autor: Paula Harapin

Sphynx pasmina rezultat je prirodne i spontane genetske mutacije koja čini ovu mačku specifičnom, a to je odsustvo dlake. Povijesni podaci o postojanju bezdlakih mačaka datiraju iz vremena Asteka, a uzgoj današnjeg Sphynxa počinje 1966. godine u Kanadi (Ontario). Zanimljivo je da se ime pasmine kroz vrijeme mijenjalo. Prvo je glasilo “Moonstone Cat” (“Mačka Mjesečevog Kamenja”), zatim “The Canadian Hairless” (“Kanadska Bezdlaka”) i na kraju “Sphynx”.

Iako ih svrstavamo u bezdlake mačke i izgledaju golo, kožu im zapravo pokrivaju fine, pahuljaste dlačice koje se najčešće javljaju na ušima, njušci, nogama, repu i skrotumu. Koža je slična jelenjoj, a na dodir pruža topli, nježni i ugodan osjećaj. Mogu doći u svim bojama, a i s naborima kože koji su prisutni na glavi, vratu i ramenima. Glava im je nešto duža nego šira, čelo plosnato, uši velike i široke, a jagodice istaknute što im daje karakterističan, pomalo opasan izgled.

Neka te taj prvi dojam ne zastraši jer to je potpuna suprotnost njihovom karakteru! Osim što te ova pasmina spašava od svakodnevnog čišćenja dlake s odjeće i namještaja, nudi ti i svoj savršeno ljubazan karakter. Odlikuju se lukavošću, znatiželjom, druželjubivošću i simpatičnošću. Ako tražiš osjećajno društvo za razgovor i neograničeno maženje, sphynx je odlična opcija! Ako ne osjeti dovoljno pažnje donijet će ti igračku ili na bilo koji drugi način pokazati da se želi družiti. Odan je prijatelj koji mrzi samoću i nikad ne pokazuje znakove agresivnosti. Linjanje ćeš izbjeći, ali moraš voditi brigu da ga okupaš barem jednom tjedno te da ga ne izlažeš direktnom suncu.

Isključivo je kućna maca, snažna i otporna, a ukoliko će izlaziti na sunce zaštiti njegovu kožu dječjom kremom za sunčanje. U zimskim mjesecima vrlo vjerojatno ćeš mu morati nabaviti topli kaputić. Egzotičnog izgleda, ali ogromnog srca, ne sumnjamo da će ti ova maca ukrasti pažnju i pružiti nezaboravno prijateljstvo!

Autor: Maja Črnjević, dr. med. vet.

Prema legendi, ova prekrasna mačja pasmina nastala je u budističkom hramu Lao Tsun u Indokini kao posveta božici reinkarnacije. Ne znamo kako je dospjela u Europu, no najstariji dokaz prisutnosti svete birme na europskom kopnu je slika mačka kojeg je madam Baudoin snimila tridesetih godina 20. stoljeća u Francuskoj. Intenzivan uzgoj u Europi započinje nešto kasnije, u prvoj polovici šezdesetih godina.

Vanjski izgled svete birme karakterizira izduženo i snažno tijelo te kratke i zdepaste noge. Srednjeg je rasta, malih ušiju i svilene dlake tamnije bijele do svijetlo smeđe boje. Dlaka je gusta, ali nema poddlaku što ti svakako olakšava održavanje i češljanje te je čini idealnom za maženje. Karakteristične boje oznaka (na nogama, glavi i repu) su čokoladna, boje tuljana, plava i ljubičasta, dok je trbuh potpuno bijeli.

Najslađa oznaka i posebnost ove pasmine su svakako bijele šapice, simpatično nazvane 'rukavice' ili 'čarape'. Lice joj krase blago zaobljene i široko postavljene duboko plave oči u koje se mnogi zaljube na prvi pogled. Osim privlačnog i zanimljivog vanjskog izgleda, nudi ti i prekrasnu unutarnju osobnost, odnosno nježnost, poslušnost, privrženost i ljubav prema svojim vlasnicima. Voli pratiti svoje ljude, spavati pored njih i stiskati se, a odlično se slaže i s drugim životinjama te djecom. Ako tražiš ljubimicu koja će uživati u obiteljskim aktivnostima, onda je ova krznena loptica pravi izbor za tebe.

Autor: Maja Črnjević, dr. med. vet.

Povijest pasmine škotski fold započinje 1961. godine s mačkom imena Susie koja je imala presavijene uši. Živjela je na škotskoj farmi, a pokazivala je vrhunski lovni instinkt. Zbog toga je dobila zadatak da kontrolira populaciju štetočina. Kasnije se parila s lokalnom mačkom, a njezine mačiće primijetio je pastir William Ross. Jednog od tih mačića pario je s britanskom kratkodlakom mačkom te dobio leglo od kojeg je krenuo ciljani uzgoj pasmine koju danas poznajemo kao škotski fold. Ova srednje velika mačka ime je dobila prema zemlji podrijetla i presavijenim ušima (engleski fold).

Zaobljena glava, velike okrugle oči i oblik tijela daju joj cjelokupan okrugli izgled. Dlaka joj je izrazito gusta i mekana, a može biti kratka ili srednje duga. Linja se pa ju je potrebno redovito četkati. Dolazi u svim bojama i uzorcima, a boja očiju najčešće odgovara boji dlake. Voli društvo čovjeka, privržena i mazna što je čini odličnim partnerom za popodnevno uživanje na kauču. Razigrana je, znatiželjna i inteligentna pa će uz malo truda i finih nagradica lako naučiti i poneki trik. Umjereno je aktivna, više voli odmarati. Njene presavijene uši daju joj karakterističan, zanimljiv izgled, no nastale su zbog genetskog poremećaja koji uzrokuje oštećenje hrskavice. Mačići se rađaju s uspravljenim ušima, a nakon tri do četiri tjedna od težine hrskavice preklope se prema naprijed.

Iz istog razloga je sklona srčanim bolestima i problemima sa zglobovima pa ako se odlučiš za ovu ljepoticu svakako je nabavi od odgovornog uzgajivača. Većina međunarodnih felinoloških saveza, uključujući FIF-u, ne priznaje pasminu upravo zbog genetike te smatraju njen uzgoj nepotrebnim. Ova simpatična mačka zahvaljujući svom okruglom licu i presavijenim ušima pomalo podsjeća na lutku pa je među vlasnicima kućnih ljubimaca jedna od omiljenih. Ako se odlučiš za škotskoj folda, svakako razmisli o pozitivnim kao i negativnim stranama ove mekane pasmine kojoj je zaista teško odoljeti.

Autor: Maja Črnjević, dr. med. vet.

Turska angora je dugodlaka pasmina podrijetlom iz područja Armenije, Turske i Afganistana (nekadašnja Perzija). Pretpostavlja se da je jedna od prvih dugodlakih mačaka koja je u 16. stoljeću stigla u Europu, no ne možemo sa sigurnošću tvrditi je li baš ta mačka bila početak uzgoja dugodlakih pasmina mačaka u Europi. Louis XV, te Louis XVI i Maria Antoinetta bili su poznati kao veliki ljubitelji pasmine u 18. stoljeću. Postoje i mnoge slike iz tog razdoblja koje nam prikazuju tursku angoru u raznim varijacijama boja: bijela, crna, kornjačevina i crvena. Do 1871. godine sve dugodlake pasmine smatrane su angorama, no tek tada primjećene su znakovite razlike između angora i perzijskih mačaka. Ponajviše se isticala razlika u strukturi dlake, ali i obliku glave i tijela. Privremeno zanemarena, pasmina turska angora tek u 20. stoljeću dobiva svoj procvat kada je pokrenut program turske vlade za očuvanje turske angore, istovremeno s programom za očuvanje pasmine turska van.

Za razliku od turske van, turska angora je mačka nježne građe, duge dlake koja je svilenkasta na dodir i kao da svjetluca dok se kreće. Nedostaje joj poddlaka tako da nema čestih problema sa zapetljavanjem, a ni linjanje nije preintenzivno. Karakteristično je da su joj zadnje noge nešto duže od prednjih, a šape vrlo sitne. Još jedna specifičnost su velike, uspravne uši postavljene visoko na glavi. Izvorna boja je snježno bijela, a kombinacije s drugim bojama i s plavim, narančastim ili raznobojnim očima posljedica su križanja s orijentalnim pasminama.

U leglima se često javlja slučaj da se omace djelomično ili potpuno gluhi mačići. Iako im taj nedostatak u odrasloj dobi i životu unutar toplog i sigurnog doma ne utječe značajno na kvalitetu života, ti se mačići svejedno isključuju iz uzgoja. Diči se inteligencijom, nježnošću i krajnjom privrženosti vlasniku. Druželjubiva je, razigrana te rado prihvaća druženje s drugim mačkama i životinjama, ali i djecom. Ako želiš elegantnu i dražesnu ljubimicu male do srednje građe, turska angora savršen je izbor za tebe.

Autor: Maja Črnjević, dr. med. vet.

Don Sphynx ili popularno Donskoy jedna je od rijetkih pasmina mačaka bez dlake i odličan izbor za sve ljubitelje koji su alergični na mačju dlaku, a nastala je prirodnom mutacijom u Rusiji. Priča kaže kako je jedna gospođa pronašla malog mačića bez dlake i povela ga kući kako bi ga izliječila, no s vemenom je shvatila da je mačić zapravo zdrav i kratko vrijeme je bila uvjerena da se radi o pasmini Sphynx. Kako je mačka rasla, tako su bile očite sve veće razlike između nje i spomenute pasmine. Nakon nekog vremena omacila se i svi mačići bili su bezdlaki baš kao i ona, a 2006. godine Don Sphynx priznat je od strane FIF-e.

Njeno široko, mišićavo tijelo, velike uši i ukošene bademaste oči bez sumnje će privući pažnju gotovo svakog ljubitelja mačaka. Iako je najčešće u potpunosti “gola”, postoji tip s nešto malo kratke dlake i onaj sa sitnom kovrčavom dlakom i golim dijelovima na ramenima i glavi. Možemo ih vidjeti u svim bojama u kombinaciji sa bijelom. Iako uglavnom nema potrebe za četkanjem, preporučuje se kupanje na tjednoj bazi kako bi koža ove ljepotice bila mirisna i zdrava.

Ova pasmina nije sklona bolestima, no u hladnijim danima poželjno je obući je u nešto toplo kako se ne bi prehladila. Znatiželjna je i aktivna mačka, a izrazito je privržena svojim ljudima. Obožava biti u centru pozornosti i najsretnija će biti u ljudskom društvu. Kažu da je privržena i odana zapravo kao pas. Zamišljaš li zajedničke šetnje i izlaske, imaj na umu da ćeš je morati zaštititi i od jakih sunčevih zraka. U zamjenu za ljubav i brigu koju ćeš joj pružiti, očekuj vjernu i inteligentnu prijateljicu uvijek spremnu na igru i maženje.

Autor: Maja Črnjević, dr. med. vet.

Japanski bobtail kratkodlaka je mačka porijeklom iz Japana gdje je jedna od omiljenih pasmina. Postoji nekoliko legendi vezanih za postanak pasmine, a jedna od njih govori kako je se tijekom hladne noći mačka grijala uz vatru. Žeravica koja je iskočila iz peći zapalila joj je rep. Mačka se prepala, pobjegla iz kuće i trčala gradom pokušavajući ugasiti vatru na repu. Kako je grad bio napravljen od drva, mačka je zapalila čitav grad. Kralj je čuo za taj događaj i naredio da se svim mačkama odrežu repovi. Zbog ove legende vjeruje se da mačke na istoku imaju kratke repove.

Japanski bobtail je krajem Drugog svjetskog rata uvezen u SAD. Tamo je započet uzgoj oko 1960. godine, a pasmina je 1993. godine priznata od CFA. 1986. godine uzgoj u Švicarskoj započeo je R. Voehringer, međunarodni sudac FIF-e.

Pasminu karakterizira kratak rep u obliku batrljak. Dugačak je 5 do 8 cm, obrašten je dlakom te ima oblik pompona, podsjeća na zečji rep. Nježna glava japanskog bobtaila ima oblik istostraničnog trokuta, visokih jagodničnih kostiju i naglašenih brčnih jastučića. Krase je velike, razmaknute, visoko smještene uši te velike i ovalne oči. Tijelo je mišićavo, elegantno i izduženo. Ova srednje velika mačka ima kratko, mekano i svilenkasto krzno koje može doći u svim bojama, a boja očiju mora biti u skladu s bojom krzna.

Prema japanskoj tradiciji za uzgoj se najčešće koriste “mi-ke” mačke, trobojne mačke u kombinaciji crne, crvene i bijele boje. Japanski bobtail je neovisna mačka izražene osobnosti. Izrazito je inteligentna i nije uvijek tolerantna prema drugim mačkama. Odlična je lovica, voli aktivnost i vodu, ali se lako prilagodi na život u stanu. Ova predivna mačka japanskog izgleda bit će ti odličan prijatelj ako ćeš poštovati njenu individualnost, družiti se često s njom i povremeno joj osigurati ukusan obrok bogat ribom koju obožava.

Autor: Maja Črnjević, dr. med. vet.

Kartuzijska mačka jedna je od starijih pasmina mačaka. Prema jednoj od legendi potječe iz planinskih predjela Irana, Sirije i Turske. Odatle joj gusto, meko krzno koje ju čini prepoznatljivom. Priča kaže da je u Francusku donešena za vrijeme križarskih ratova. Razdoblje 1920.-1930. smatra se početkom uzgoja ove predivne pasmine, a prvi standard objavljen je 1939. godine. Zbog sve češćeg križanja s britanskom plavom i perzijskom mačkom te udaljavanja od izvornih karatkeristika kartuzijske mačke, 1970. godine J. Simmonet odlučio joj je vratiti izvorne karakteristike započevši s ponovnim uzgojem čiste francuske pasmine kartuzijske mačke, a 1973. priznata je i od FIF-e.

Tijelo je masivne građe i mišićavo, a krzno meko i gusto svijetlo ili tamno plave boje. Glava joj je trapezastog oblika s ravnim i širokim nosom. Oči su joj velike, živahne, žute do boje jantara, a uši srednje veličine pozicionirane visoko na glavi. Noge su joj mišićave, a šape velike. Rep je srednje dug, nešto širi pri korijenu, a uži pri vrhu. Ova odana i inteligentna mačka uživa u miru i tišini, ali vrlo je druželjubiva i rado će boraviti u društvu svojih ukućana. Moglo bi se reći da osim karakteristika mačke ima i određene osobine psa. Tražiš li prijatelja kojem će odgovarati život u stanu, pronašao si idealnog kandidata.

Autor: Maja Črnjević, dr. med. vet.