Turska angora je dugodlaka pasmina podrijetlom iz područja Armenije, Turske i Afganistana (nekadašnja Perzija). Pretpostavlja se da je jedna od prvih dugodlakih mačaka koja je u 16. stoljeću stigla u Europu, no ne možemo sa sigurnošću tvrditi je li baš ta mačka bila početak uzgoja dugodlakih pasmina mačaka u Europi. Louis XV, te Louis XVI i Maria Antoinetta bili su poznati kao veliki ljubitelji pasmine u 18. stoljeću. Postoje i mnoge slike iz tog razdoblja koje nam prikazuju tursku angoru u raznim varijacijama boja: bijela, crna, kornjačevina i crvena. Do 1871. godine sve dugodlake pasmine smatrane su angorama, no tek tada primjećene su znakovite razlike između angora i perzijskih mačaka. Ponajviše se isticala razlika u strukturi dlake, ali i obliku glave i tijela. Privremeno zanemarena, pasmina turska angora tek u 20. stoljeću dobiva svoj procvat kada je pokrenut program turske vlade za očuvanje turske angore, istovremeno s programom za očuvanje pasmine turska van.

Za razliku od turske van, turska angora je mačka nježne građe, duge dlake koja je svilenkasta na dodir i kao da svjetluca dok se kreće. Nedostaje joj poddlaka tako da nema čestih problema sa zapetljavanjem, a ni linjanje nije preintenzivno. Karakteristično je da su joj zadnje noge nešto duže od prednjih, a šape vrlo sitne. Još jedna specifičnost su velike, uspravne uši postavljene visoko na glavi. Izvorna boja je snježno bijela, a kombinacije s drugim bojama i s plavim, narančastim ili raznobojnim očima posljedica su križanja s orijentalnim pasminama.

U leglima se često javlja slučaj da se omace djelomično ili potpuno gluhi mačići. Iako im taj nedostatak u odrasloj dobi i životu unutar toplog i sigurnog doma ne utječe značajno na kvalitetu života, ti se mačići svejedno isključuju iz uzgoja. Diči se inteligencijom, nježnošću i krajnjom privrženosti vlasniku. Druželjubiva je, razigrana te rado prihvaća druženje s drugim mačkama i životinjama, ali i djecom. Ako želiš elegantnu i dražesnu ljubimicu male do srednje građe, turska angora savršen je izbor za tebe.

Autor: Maja Črnjević, dr. med. vet.

Povijest pasmine škotski fold započinje 1961. godine s mačkom imena Susie koja je imala presavijene uši. Živjela je na škotskoj farmi, a pokazivala je vrhunski lovni instinkt. Zbog toga je dobila zadatak da kontrolira populaciju štetočina. Kasnije se parila s lokalnom mačkom, a njezine mačiće primijetio je pastir William Ross. Jednog od tih mačića pario je s britanskom kratkodlakom mačkom te dobio leglo od kojeg je krenuo ciljani uzgoj pasmine koju danas poznajemo kao škotski fold. Ova srednje velika mačka ime je dobila prema zemlji podrijetla i presavijenim ušima (engleski fold).

Zaobljena glava, velike okrugle oči i oblik tijela daju joj cjelokupan okrugli izgled. Dlaka joj je izrazito gusta i mekana, a može biti kratka ili srednje duga. Linja se pa ju je potrebno redovito četkati. Dolazi u svim bojama i uzorcima, a boja očiju najčešće odgovara boji dlake. Voli društvo čovjeka, privržena i mazna što je čini odličnim partnerom za popodnevno uživanje na kauču. Razigrana je, znatiželjna i inteligentna pa će uz malo truda i finih nagradica lako naučiti i poneki trik. Umjereno je aktivna, više voli odmarati. Njene presavijene uši daju joj karakterističan, zanimljiv izgled, no nastale su zbog genetskog poremećaja koji uzrokuje oštećenje hrskavice. Mačići se rađaju s uspravljenim ušima, a nakon tri do četiri tjedna od težine hrskavice preklope se prema naprijed.

Iz istog razloga je sklona srčanim bolestima i problemima sa zglobovima pa ako se odlučiš za ovu ljepoticu svakako je nabavi od odgovornog uzgajivača. Većina međunarodnih felinoloških saveza, uključujući FIF-u, ne priznaje pasminu upravo zbog genetike te smatraju njen uzgoj nepotrebnim. Ova simpatična mačka zahvaljujući svom okruglom licu i presavijenim ušima pomalo podsjeća na lutku pa je među vlasnicima kućnih ljubimaca jedna od omiljenih. Ako se odlučiš za škotskoj folda, svakako razmisli o pozitivnim kao i negativnim stranama ove mekane pasmine kojoj je zaista teško odoljeti.

Autor: Maja Črnjević, dr. med. vet.

Prema legendi, ova prekrasna mačja pasmina nastala je u budističkom hramu Lao Tsun u Indokini kao posveta božici reinkarnacije. Ne znamo kako je dospjela u Europu, no najstariji dokaz prisutnosti svete birme na europskom kopnu je slika mačka kojeg je madam Baudoin snimila tridesetih godina 20. stoljeća u Francuskoj. Intenzivan uzgoj u Europi započinje nešto kasnije, u prvoj polovici šezdesetih godina.

Vanjski izgled svete birme karakterizira izduženo i snažno tijelo te kratke i zdepaste noge. Srednjeg je rasta, malih ušiju i svilene dlake tamnije bijele do svijetlo smeđe boje. Dlaka je gusta, ali nema poddlaku što ti svakako olakšava održavanje i češljanje te je čini idealnom za maženje. Karakteristične boje oznaka (na nogama, glavi i repu) su čokoladna, boje tuljana, plava i ljubičasta, dok je trbuh potpuno bijeli.

Najslađa oznaka i posebnost ove pasmine su svakako bijele šapice, simpatično nazvane 'rukavice' ili 'čarape'. Lice joj krase blago zaobljene i široko postavljene duboko plave oči u koje se mnogi zaljube na prvi pogled. Osim privlačnog i zanimljivog vanjskog izgleda, nudi ti i prekrasnu unutarnju osobnost, odnosno nježnost, poslušnost, privrženost i ljubav prema svojim vlasnicima. Voli pratiti svoje ljude, spavati pored njih i stiskati se, a odlično se slaže i s drugim životinjama te djecom. Ako tražiš ljubimicu koja će uživati u obiteljskim aktivnostima, onda je ova krznena loptica pravi izbor za tebe.

Autor: Maja Črnjević, dr. med. vet.

Sphynx pasmina rezultat je prirodne i spontane genetske mutacije koja čini ovu mačku specifičnom, a to je odsustvo dlake. Povijesni podaci o postojanju bezdlakih mačaka datiraju iz vremena Asteka, a uzgoj današnjeg Sphynxa počinje 1966. godine u Kanadi (Ontario). Zanimljivo je da se ime pasmine kroz vrijeme mijenjalo. Prvo je glasilo “Moonstone Cat” (“Mačka Mjesečevog Kamenja”), zatim “The Canadian Hairless” (“Kanadska Bezdlaka”) i na kraju “Sphynx”.

Iako ih svrstavamo u bezdlake mačke i izgledaju golo, kožu im zapravo pokrivaju fine, pahuljaste dlačice koje se najčešće javljaju na ušima, njušci, nogama, repu i skrotumu. Koža je slična jelenjoj, a na dodir pruža topli, nježni i ugodan osjećaj. Mogu doći u svim bojama, a i s naborima kože koji su prisutni na glavi, vratu i ramenima. Glava im je nešto duža nego šira, čelo plosnato, uši velike i široke, a jagodice istaknute što im daje karakterističan, pomalo opasan izgled.

Neka te taj prvi dojam ne zastraši jer to je potpuna suprotnost njihovom karakteru! Osim što te ova pasmina spašava od svakodnevnog čišćenja dlake s odjeće i namještaja, nudi ti i svoj savršeno ljubazan karakter. Odlikuju se lukavošću, znatiželjom, druželjubivošću i simpatičnošću. Ako tražiš osjećajno društvo za razgovor i neograničeno maženje, sphynx je odlična opcija! Ako ne osjeti dovoljno pažnje donijet će ti igračku ili na bilo koji drugi način pokazati da se želi družiti. Odan je prijatelj koji mrzi samoću i nikad ne pokazuje znakove agresivnosti. Linjanje ćeš izbjeći, ali moraš voditi brigu da ga okupaš barem jednom tjedno te da ga ne izlažeš direktnom suncu.

Isključivo je kućna maca, snažna i otporna, a ukoliko će izlaziti na sunce zaštiti njegovu kožu dječjom kremom za sunčanje. U zimskim mjesecima vrlo vjerojatno ćeš mu morati nabaviti topli kaputić. Egzotičnog izgleda, ali ogromnog srca, ne sumnjamo da će ti ova maca ukrasti pažnju i pružiti nezaboravno prijateljstvo!

Autor: Maja Črnjević, dr. med. vet.

Somalijska mačka ili somali kako je najčešće zovu zapravo je poluduga abesinska mačka. Iako je ime dobila po Somaliji, uzgojena je u SAD-u početkom 20. stoljeća. Nastala je križanjem abesinske i perzijske mačke od koje je i dobila dugu dlaku. Intenzivniji uzgoj pasmine krenuo je 1978. godine, a 1982. pasminu je priznala FIF-a. Uzgajivači danas prednost i dalje daju abesinskoj mački zbog izražajnije boje krzna iako je krzno somalijske mačke također boje divljeg zeca, takozvane aguti boje.

Ova srednje velika, elegantna mačka atraktivnog izgleda živahne je naravi te treba dosta prostora. Mišićava je, okretna i spretna. Velike, široke uši i bademaste, intenzivne oči krase njenu klinastu, blago zakrivljenu glavu. Krzno joj je izuzetno nježno, veoma gusto i zaista mekano. Srednje je dugo, no unatoč tome somali teško podnosi hladnoću. Najsretnija će biti u toplom domu, ušuškana na mekanom krevetiću. Linja se pa je potrebno redovito četkanje. Dlaka joj može biti crvene, plave, riđe, žućkastosmeđe i srebrne boje. Mačići se rađaju tamnog krzna koje s vremenom posvijetli. Karakterističan izgled daje joj i prekrasan, kitnjasti rep.

Somali je po prirodi nepovjerljiva pa joj treba više vremena da se sprijatelji s novim ljudima. Nije previše mazna i dosta je samostalna. Jednom kada se nauči na ukućane i druge ljubimce u svom domu postaje znatiželjna, razigrana te uživa u društvu ljudi i drugih životinja. Izrazito je inteligentna te joj treba omogućiti razne izazove kako bi joj um ostao aktivan. U suprotnom će si sama pronaći zabavu koja tebi možda neće biti toliko zabavna. Ova predivna mačka najbolji je odabir za aktivne ljude koji će joj pružiti puno pažnje i aktivnosti te je povremeno odvesti u šetnju prirodom u kojoj će zaista uživati.

Autor: Maja Črnjević, dr. med. vet.

Sokoke pasmina vuče svoje korijene, a i ime iz Sokoke pokrajine u Keniji. Tamo živi slobodno u divljini, a starosjedioci je zovu Kadzonzo. Pasmina se razvila bez ciljanih križanja i bez puno uplitanja ljudi. Najveći dio svog slobodnog vremena provodi penjući se po drveću jer obožava penjanje i visine. Uzgoj je započela engleskinja Jeni Slater 70-ih godina prošlog stoljeća. Boraveći u Keniji, upoznala je macu i zaljubila se te odlučila udomiti majku s mačićima. Intenzivniji uzgoj započinje 80-ih godina prošlog stoljeća uvozom mačke i mačića u Englesku. Prvotno ime koje je Jeni dodijelila pasmini glasilo je Afrička kratkodlaka mačka, no priznavanjem pasmine od strane FIFe 1993. godine naziv se promijenio u Sokoke, prema pokrajini iz koje potječe.

Pasmina se rijetko viđa, jer je i sam uzgoj kompliciran zbog podneblja iz kojeg potječe. Srednje je tjelesne građe, dugih, vitkih i mišićavih nogu. Karakteristika pasmine očituje se u tome što su stražnje noge duže od prednjih te stražnje noge stoje pod kutem. Tijelo joj je pokriveno vrlo kratkim, pripijenim krznom koje se ne linja intenzivno tako da ti održavanje i njega dlake neće biti otežavajuća. Karakterističan mramorasto tigrasti uzorak donijet će ti dašak Afrike u kućanstvo. 

Iako se dobro prilagođava na život u kući, zapamti da voli slobodu i mogućnost penjanja pa joj svakako to omogući. Vrlo je aktivna mačka, dobar plivač i vrstan penjač tako da će joj grebalice različitih veličina i oblika kao i razne igračke pomoći da utroši taj višak energije. Inteligentne su, vrlo odane i lako nauče trikove. Unatoč njihovom egzotičnom porijeklu i povezanosti s divljinom, zaigranost i prijateljski temperament čine ove mace prikladnim društvom i za djecu te ne sumnjamo kako će vam zajednički život ispuniti toplinom i veseljem!

Autor: Maja Črnjević, dr. med. vet.

Snowshoe je pasmina nastala oko 1960. godine u SAD-u. Rezultat je ciljanog križanja sijamske mačke s američkom kratkodlakom mačkom. Ime je dobila po karakterističnim bijelim šapama.

Tijelo joj je srednje veliko, mišićavo, dugo i snažno. Okretna je, brza i aktivna. Uši su joj široke, blago zaobljenih vrhova, a oči lagano ukošene, u obliku oraha. Krzno je kratko, mekano i sjajno. Nema poddlaku pa se umjereno linja. Dolazi u seal, plavoj, čokoladnoj, lila, crvenoj, krem, fawn i cimet boji te boji kornjačevine i s tigrastim uzorkom. Uz bijelu boju na tijelu, sve četiri noge moraju biti u potpunosti bijele, od prstiju sve do sredine noge.

U snowshoe mački ujedinjuju se sve karakteristike orijentalnih predaka od kojih je nastala. Tako joj je karakter zapravo vrlo sličan onome sijamske mačke. Nježna je, izrazito pametna i privržena. Često se najviše veže za jednu osobu u kućanstvu, ali se voli družiti i s ostalim članovima obitelji. Nestašna je, nepredvidiva te ima snažno izraženu osobnost. Ne voli biti sama tako da će najviše uživati u domu s više ukućana. Aktivna je pa joj obavezno trebaš osigurati dovoljno prostora, mnoštvo igračaka i različitih grebalica. Neće se buniti ni ako provodite zajedničko vrijeme u prirodi, ali u toplije doba godine jer ne voli hladnoću.

Zanimljivo je da je popularna mačka “Grumpy cat” snowhoe pasmine, iako ova je ova mačka u stvarnom životu sve samo ne mrzovoljna (engleski grumpy). Ako želiš mačku koja će te pratiti u stopu i koja će najviše od svega uživati u tvom društvu, snowshoe je idealan odabir za tebe.

Autor: Maja Črnjević, dr. med. vet.

S prosječnom tjelesnom težinom od tek 2,7 kg ova pasmina mačaka svrstava se u jedne od najmanjih pasmina na svijetu. Osim u najmanje, ubrajaju se i u 'novije' pasmine. Ime dijele s malezijskim gradom Singapurom, koji se prevodi kao ''lavlji grad''. Službena maskota Singapura je singapurska mačka po imenu Kucinta, a postoji i kip jedne od tih mačaka. Uzgoj ove pasmine započinje 1975. godine kada su dva američka uzgajivača, Hal i Tommy Meadows, doveli mačke iz Singapura u SAD. Pasmina je 1988. godine službeno priznata u američkim asocijacijama, a FIF-a je priznaje tek 2015. godine. Braća Meadows bili su istaknuti uzgajivači i burmanskih i abesinskih mačaka te neki tvrde da su se one koristile u programu uzgoja singapurskih mačaka.

Boja i uzorak singapurske mačke možda su dobiveni od burmanskih i abesinskih gena, no njena mala veličina i nježan, privržen temperament karakteristike su koje je povezuju s njezinim opreznim divljim precima. Krzno je svilenkasto glatko i vrlo kratko, položeno tik uz tijelo. Linjanje je minimalno, a i sama njega i održavanje dlake ne iziskuje puno vremena. Boja dlake je jedinstvena, može se opisati kao tamno smeđa na pozadini koja podsjeća na staru slonovaču te odaje dojam izblijeđene bjelokosti. Na glavi su najuočljivije velike uši i velike oči koje će te osvojiti na prvi pogled. 

Osim elegantnog i privlačnog vanjskog izgleda, ova maca privući će te i svojim karakterom. Vrlo je razigrana i aktivna, obožava penjanje, igranje i skakanje pa će vjerojatno često doskočiti i na tvoja ramena. Društvene su i znatiželjne, idealne za kućanstva s drugim malim prijateljskim ljubimcima. Ako voliš male, egzotične mačke, singapurska mačka će te apsolutno oduševiti!

Autor: Maja Črnjević, dr. med. vet.

Sibirska mačka stoljećima je prisutna u Rusiji i tamo je domaća. Uzgojena je prirodno, bez utjecaja čovjeka, a Sibirci je smatraju svojom nacionalnom mačkom. Izgledom podsjeća na norvešku šumsku mačku pa nije ni čudno da su je prije zvali 'sibirska šumska mačka'. S priznavanjem pasmine, naziv 'šumska' se izgubio. Pretpostavka je bila da je sibirska mačka nastala križanjem norveške šumske mačke s angorom ili domaćom mačkom, no današnja genska ispitivanja pokazuju mogućnost da je sibirska mačka zapravo davni predak svih današnjih dugodlakih mačaka. Obitelj Schulz iz Berlina uvezla je 1987. godine dvije mačke, Musse i Tim, iz Petrograda te su u svojoj uzgajivačnici 'Newski Cattery' uzgojili prve sibirske mačke u Europi. Priznanje od FIF-e dobila je 1991. godine, a od TICA-e 1998. godine. Danas postoji i nova pasmina koja se razvila iz sibirske te je nedavno priznata, a zove se Neva Masquerade.

Sibirske mačke vrlo su lojalne, pozdravljaju vlasnike prilikom ulaska u kuću te donose igračke. Slove kao iznimno inteligentne mačke te su poznate kao 'pričalice' jer sve vole komentirati nježnim mjaukanjem. Imaju visok nivo energije, ali i dozu pitomosti zbog čega ih uspoređuju sa psima. Također su društvene i dobro prihvaćaju druge pse i druge životinje u kućanstvu. Prilagode se životu u kući, ali i izvan nje. Troslojno, gusto krzno štiti ih od vanjskih uvjeta te omogućava da čuče u snijegu i mirno promatraju svijet u čemu posebno uživaju. Krzno, iako je troslojno, nije teško za održavanje. Uglavnom je dovoljno češljanje jednom tjedno, no preporuča se dva puta kako bi im se dlaka raščešljala i prozračila. Smatra se da je njihovo krzno hipoalergeno te da ljudi koji su alergični na mačju dlaku zapravo mogu podnijeti dlaku sibirske mačke. Istraživanja su pokazala da im dlaka sadrži nižu razinu alergena i to posebno dlaka ženki, što je dovelo do veće popularnosti ove pasmine u Europi.

Specifično je da se i mužjaci zajedno sa svojim ženkama jako dobro brinu o potomstvu. Roditeljski par često se veže i ne želi se pariti s drugim mačkama, što kod drugih pasmina nije slučaj. S obirom da su jako društvene i bolje funkcioniraju kada su u paru, najbolje je uzeti dvije mačke, mužjaka i ženku. Vrlo su rano spolno zrele pa je moguće i prvo tjeranje već u dobi od 5 mjeseci. Strpljive su i mirne te odlično funkcioniraju i s djecom. Ako tražiš veliki i mekani stroj za predenje koji će se priljubiti uz tebe, sibirska mačka biti će savršen odabir!

Autor: Maja Črnjević, dr. med. vet.

Preci ovih mačaka bili su nastanjeni u ruskoj luci Arkhangelsk na Bijelom moru. Privlačnog izgleda, snažne, zdrave i otporne zaintrigirale su engleske mornare koji su ih često trgovačkim brodovima donosili kući. Prvi ozbiljni uzgajivač bila je Carew Cox. Krajem 19. stoljeća ruska plava mačka nije bila potpuno definiranog izgleda. U to vrijeme sve su se plave mačke natjecale zajedno u istoj kategoriji i zdepastija britanka redovito je pobjeđivala elegantnu rusku. Razlika je bila najočitija u kvaliteti dlake. Tek se od 1912. godine ruske mačke ocjenjuju odvojeno od britanskih. Uslijedila je Ruska revolucija 1918. godine što je dovelo do poprilične nepopularnosti pasmine u to vrijeme te se do 2. svjetskog rata gotovo izgubila izvorna pasmina.

Tek je 1945. godine skupljeno nekoliko mačaka, ali zbog malog broja morala se u uzgoj uključiti nova pasmina i to blue point sijamka (s plavim oznakama). Time se osigurao ponovni brzi rast broja ruskih plavih mačaka, ali je dovelo i do promjena u građi i naravi pasmine. Današnji uzgajivači vjeruju da je skandinavski uzgoj ruskih mačaka zaslužan za duboku zelenu boju očiju, a engleski uzgoj za boju i kvalitetu dlake. Zanimljiva je i činjenica da se današnji standardi ruske plave mačke razlikuju u raznim udrugama ne samo u građi tijela, nego i u boji. Pa su tako u Engleskoj, Australiji i Novom Zelandu dozvoljene i druge boje.

Osim jedinstvene plave boje, karakterizira je i čvrsto mišićavo tijelo koje istovremeno izgleda elegantno i vitko. Stoga ne čudi da je stekla nadimak doberman mačjeg kraljevstva! Dlaka je dvostruka, ali kratka, no svejedno čini krzno gustim i mekanim pa često izgleda veća nego što stvarno je. Linjanje je umjereno te se preporučuje barem dva puta tjedno četkati dlaku da ona zadrži svoj sjaj, kvalitetu i svilenkasti izgled.

Srednje je građe, malenih ovalnih šapa, vitkih nogu i dugačkog repa koji je sužen pri vrhu. Za pasminu je specifično da prijelaz nosa u čelo mora biti ravan bez stopa (engleski flat-topped skull), a profil nosa lagano izbočen. Iako bi svi rekli da je boja mace siva, ljubitelji mačaka znaju da se ta boja navodi kao plava, a osim boje mora biti prisutan i srebrni sjaj dlake. Nježne su, glasaju se tihim mjaukom i privržene su vlasniku, ali imaju i dozu živahnosti i razigranosti. Uživaju u društvu, ali dobra vijest je i da se odlično snalaze same pa predstavljaju odličan odabir ako imaš nešto popunjeniji raspored.

Autor: Maja Črnjević, dr. med. vet.