Sibirska mačka stoljećima je prisutna u Rusiji i tamo je domaća. Uzgojena je prirodno, bez utjecaja čovjeka, a Sibirci je smatraju svojom nacionalnom mačkom. Izgledom podsjeća na norvešku šumsku mačku pa nije ni čudno da su je prije zvali 'sibirska šumska mačka'. S priznavanjem pasmine, naziv 'šumska' se izgubio. Pretpostavka je bila da je sibirska mačka nastala križanjem norveške šumske mačke s angorom ili domaćom mačkom, no današnja genska ispitivanja pokazuju mogućnost da je sibirska mačka zapravo davni predak svih današnjih dugodlakih mačaka. Obitelj Schulz iz Berlina uvezla je 1987. godine dvije mačke, Musse i Tim, iz Petrograda te su u svojoj uzgajivačnici 'Newski Cattery' uzgojili prve sibirske mačke u Europi. Priznanje od FIF-e dobila je 1991. godine, a od TICA-e 1998. godine. Danas postoji i nova pasmina koja se razvila iz sibirske te je nedavno priznata, a zove se Neva Masquerade.

Sibirske mačke vrlo su lojalne, pozdravljaju vlasnike prilikom ulaska u kuću te donose igračke. Slove kao iznimno inteligentne mačke te su poznate kao 'pričalice' jer sve vole komentirati nježnim mjaukanjem. Imaju visok nivo energije, ali i dozu pitomosti zbog čega ih uspoređuju sa psima. Također su društvene i dobro prihvaćaju druge pse i druge životinje u kućanstvu. Prilagode se životu u kući, ali i izvan nje. Troslojno, gusto krzno štiti ih od vanjskih uvjeta te omogućava da čuče u snijegu i mirno promatraju svijet u čemu posebno uživaju. Krzno, iako je troslojno, nije teško za održavanje. Uglavnom je dovoljno češljanje jednom tjedno, no preporuča se dva puta kako bi im se dlaka raščešljala i prozračila. Smatra se da je njihovo krzno hipoalergeno te da ljudi koji su alergični na mačju dlaku zapravo mogu podnijeti dlaku sibirske mačke. Istraživanja su pokazala da im dlaka sadrži nižu razinu alergena i to posebno dlaka ženki, što je dovelo do veće popularnosti ove pasmine u Europi.

Specifično je da se i mužjaci zajedno sa svojim ženkama jako dobro brinu o potomstvu. Roditeljski par često se veže i ne želi se pariti s drugim mačkama, što kod drugih pasmina nije slučaj. S obirom da su jako društvene i bolje funkcioniraju kada su u paru, najbolje je uzeti dvije mačke, mužjaka i ženku. Vrlo su rano spolno zrele pa je moguće i prvo tjeranje već u dobi od 5 mjeseci. Strpljive su i mirne te odlično funkcioniraju i s djecom. Ako tražiš veliki i mekani stroj za predenje koji će se priljubiti uz tebe, sibirska mačka biti će savršen odabir!

Autor: Maja Črnjević, dr. med. vet.

Preci ovih mačaka bili su nastanjeni u ruskoj luci Arkhangelsk na Bijelom moru. Privlačnog izgleda, snažne, zdrave i otporne zaintrigirale su engleske mornare koji su ih često trgovačkim brodovima donosili kući. Prvi ozbiljni uzgajivač bila je Carew Cox. Krajem 19. stoljeća ruska plava mačka nije bila potpuno definiranog izgleda. U to vrijeme sve su se plave mačke natjecale zajedno u istoj kategoriji i zdepastija britanka redovito je pobjeđivala elegantnu rusku. Razlika je bila najočitija u kvaliteti dlake. Tek se od 1912. godine ruske mačke ocjenjuju odvojeno od britanskih. Uslijedila je Ruska revolucija 1918. godine što je dovelo do poprilične nepopularnosti pasmine u to vrijeme te se do 2. svjetskog rata gotovo izgubila izvorna pasmina.

Tek je 1945. godine skupljeno nekoliko mačaka, ali zbog malog broja morala se u uzgoj uključiti nova pasmina i to blue point sijamka (s plavim oznakama). Time se osigurao ponovni brzi rast broja ruskih plavih mačaka, ali je dovelo i do promjena u građi i naravi pasmine. Današnji uzgajivači vjeruju da je skandinavski uzgoj ruskih mačaka zaslužan za duboku zelenu boju očiju, a engleski uzgoj za boju i kvalitetu dlake. Zanimljiva je i činjenica da se današnji standardi ruske plave mačke razlikuju u raznim udrugama ne samo u građi tijela, nego i u boji. Pa su tako u Engleskoj, Australiji i Novom Zelandu dozvoljene i druge boje.

Osim jedinstvene plave boje, karakterizira je i čvrsto mišićavo tijelo koje istovremeno izgleda elegantno i vitko. Stoga ne čudi da je stekla nadimak doberman mačjeg kraljevstva! Dlaka je dvostruka, ali kratka, no svejedno čini krzno gustim i mekanim pa često izgleda veća nego što stvarno je. Linjanje je umjereno te se preporučuje barem dva puta tjedno četkati dlaku da ona zadrži svoj sjaj, kvalitetu i svilenkasti izgled.

Srednje je građe, malenih ovalnih šapa, vitkih nogu i dugačkog repa koji je sužen pri vrhu. Za pasminu je specifično da prijelaz nosa u čelo mora biti ravan bez stopa (engleski flat-topped skull), a profil nosa lagano izbočen. Iako bi svi rekli da je boja mace siva, ljubitelji mačaka znaju da se ta boja navodi kao plava, a osim boje mora biti prisutan i srebrni sjaj dlake. Nježne su, glasaju se tihim mjaukom i privržene su vlasniku, ali imaju i dozu živahnosti i razigranosti. Uživaju u društvu, ali dobra vijest je i da se odlično snalaze same pa predstavljaju odličan odabir ako imaš nešto popunjeniji raspored.

Autor: Maja Črnjević, dr. med. vet.

Ragdoll se na hrvatskom prevodi kao krpena lutka, a ime je dobila po tome što se potpuno opušta poput krpene lutke kad se podigne na ruke. Uzgoj je započeo 60-ih godina prošlog stoljeća u SAD-u kombinacijom bijele perzijske mačke, svete birme i burmanske mačke. Prvi puta je priznata 1965. godine u SAD-u gdje je postala vrlo popularna i omiljena. Uvezena je u Veliku Britaniju 1969. godine, a 1975. godine Denny Dayton osniva Međunarodno Ragdoll Udruženje. Pasmina se proširila i u Njemačku i Francusku te od tada sve više raste zanimanje za tu pasminu. Priznanje od FIF-e dobiva 1992. godine.

Od perzijske mačke naslijedila je snažnu građu tijela i miran karakter te izvrsnu prilagodbu na život u stanu, dok je od svete birme pokupila oznake na glavi, nogama i repu. Uz uzgoj ragdolla povezuje se i ime Ann Baker za koju se zna da je selektivno razmnožavala mace dajući prednost željenim karakteristikama kao što su veličina, karakteristične oznake, ponašanje te sklonost opuštanju pri uzimanju. Gđa Baker je željela zaštititi ime ragdoll te je osnovala vlastitu udrugu pod nazivom „International Ragdoll Cat Association“ (IRCA) i postavila visoke standarde za one koji žele posjedovati, a pogotovo uzgajati i prodavati ragdoll mačke. To je potrajalo sve do 1975. godine kada je već spomenuti Denny Dayton uspio slomiti standard IRCA i kada je započeto priznavanje ragdolla u svim većim svjetskim mačjim asocijacijama. No i danas se tvrdi da sve ragdoll mačke originalno potječu od njihove prve uzgajivačice, gđe. Ann Baker.

Pasminu krasi nježnost i mirnoća te ogromno povjerenje u vlasnika zbog čega se i potpuno opuste u naručju. Velike je tjelesne građe, srednje duge svilenkaste dlake bez guste poddlake što za tebe znači manje linjanja i lakšu njegu. Vrlo su inteligentne, nježne, poslušne i mirne, ali to nikako ne znači da nisu aktivne. Uživaju u igri, vole biti uključene u obiteljske aktivnosti i zato ne čudi da su pri samom vrhu kod odabira idealne mačke za obitelji s djecom. Jedna od najzanimljivijih osobina temperamenta je da se jednostavno sruše u zagrljaj ljudi koje vole i kojima vjeruju. Ako želiš nježnog diva koji će se u potpunosti opustiti u tvom naručju, ova prekrasna čupava plavooka maca je idealna za tebe!

Autor: Maja Črnjević, dr. med. vet.

Peterbald pasmina rezultat je eksperimentalnog parenja pasmina don sphynx i orijentalne mačke. Nastala je 1994. godine u Petersburgu u Rusiji. Od WCF-a je priznata 1996. godine, a od FIF-e 2011. godine. Izgledom potpuno odgovara orijentalnoj i sijamskoj mački samo što je bez dlake. Kod uzgoja dozvoljeno je parenje s orijentalnom i sijamskom mačkom. U leglima iz te kombinacije se pojavljuju mačići sa kratkom dlakom i bez dlake.

Peterbald mačke su srednje veličine, izduženog, mišićavog i elegantnog tijela. Na glavi se najviše ističu velike uši i bademaste oči. Svakako najspecifičnija karakteristika je već spomenuti nedostatak dlake, odnosno može imati nešto malo dlake duljine 0-2 mm ili kovrčavo, kratko oštro krzno. Koža je tanka s naborima oko njuške, između ušiju i na ramenima. S obzirom da nema dlake, a sama koža je tanka, važno je obratiti pozornost da se u zimskim mjesecima štiti od hladnoće te u ljetnim mjesecima od sunca. U tim situacijama dobro će ti doći topli kaputić i dječja kema za sunčanje.

Uz pravilnu socijalizaciju odlično će se slagati s djecom kao i s drugim kućnim ljubimcima. Vrlo su znatiželjne mace, razigrane i društvene. Privržene su svojim vlasnicima i stvaraju čvrste veze sa svojim ljudima. Ako te privlače egzotične mačke s kojima nećeš imati problema oko njege dlake i linjanja, razmisli o peterbaldu jer su fantastične kućne ljubimice koje će ti pružiti puno zabave i ljubavi!

Autor: Maja Črnjević, dr. med. vet.

Orijentalna mačka dolazi nam iz dalekog Tajlanda. Nastala je ciljanim križanjem sijamskih mačaka s domaćom i abesinskom mačkom. Uzgajivači su željeli dobiti mačku s više različitih boja krzna bez sijamskih oznaka pa se tako danas orijentalna mačka od sijamske razlikuje po boji krzna i očiju. Pasmina je u 19. stoljeću donesena u Englesku, a popularnost je stekla nakon 1950. godine. U početku je postojala samo orijentalna mačka kratke dlake. Kasnije se u uzgoj uključila i balinezijska mačka pa je uslijed mutacije nastala orijentalna mačka poludugog krzna.

Danas se može pronaći u obje varijante, kratkodlakoj i poludugoj. Orijentalna mačka je srednje veličine, vitkog, elegantnog, gipkog i mišićavog tijela. Glava je srednje velika, proporcionalna s tijelom, a gledano iz profila izbočena je prema van. Krase je karakteristične velike, šiljaste uši te bademaste oči. Noge i rep su joj izrazito dugi. Krzno je nježno, sjajno i svileno. Dolazi u raznim bojama s raznim uzorcima. Lagano je za održavati tako da će povremeno četkanje biti sasvim dovoljno. S više stotina priznatih boja, orijentalna mačka jedna je od najraznovrsnijih pasmina u pogledu uzorka krzna.

Ova mačka po temperamentu je veoma slična sijamskim mačkama. Obožava ljude i izrazito se veže za svog vlasnika. Mazna je i posesivna te će najsretnija biti u krilu svog čovjeka. Izrazito je znatiželjna i inteligentna pa će bez problema naučiti koji trik ili vještinu hodanja na povodniku. Zaigrana je i voli biti u centru pozornosti. Ako joj ne osiguraš dovoljno pažnje i tjelesne aktivnosti sama će si pronaći zabavu pa se nemoj čuditi ako nauči na primjer otvarati vrata od ormarića. Prilično je glasna i pričljiva te će svoje nezadovoljstvo izraziti neumornim mijaukanjem. Ova društvena mačka otvorenog karaktera idealna je za tebe ako tražiš privrženu ljubimicu koja će te stalno slijediti u stopu. Budi siguran kako će ti svu pruženu ljubav višestruko vratiti.

Autor: Maja Črnjević, dr. med. vet.

Unatoč svom divljem izgledu, ocicat je potomak isključivo domaćih mačaka koje su selektivno uzgajane da nalikuju mačkama iz džungle. Nije križana s divljim mačkama tako da nema bojazni od divljeg temperamenta. Za pojavu i registraciju ove pasmine zaslužna je američka uzgajivačica Virginia Daly. Sa željom da dobije abesinske karakteristike kod svojih sijamskih mačaka parila je te dvije pasmine te dobila mačića nazvan Tonga. Tonga je podsjetio njezinu kćer na ocelota pa je predložila ime za novu pasminu - ocicat! Kasnije je bilo dopušteno križanje i s američkom kratkodlakom mačkom, sve do 2005. otkad je uzgoj bio dopušten samo među ocicat pasminom.

Prema veličini spada u srednje do velike mačke. Zanimljivo je da ženke teže od 3,5 do 5,5 kg, dok mužjaci teže u prosjeku 7,5 pa i više kilograma. Zbog toga što je miješana pasmina (stvorena je od nekoliko pasmina i varijacija krvnih linija) ima bolje zdravlje nego neke druge uzgojene mačke s rodovnicama. Glava je oblikovana poput klina i ukrašena srednje velikim, živahnim ušima. Prepoznatljiv znak ove pasmine je četvrtasta njuška koja je povezuje s njezinim rođacima u divljini. Tijelo je atletskog izgleda, čvrsto, mišićavo, snažno te poprilično dugo. Krzno je gusto i blistavo, a za pruge je zaslužan agouti gen. Dlaka zahtijeva malo pažnje i linjanje nije izraženo. Preporučujemo ti da par puta tjedno počešljaš krzno kako bi gubljenje dlaka sveo na minimum, a krzno ostalo glatko i sjajno. Javlja se u 12 varijacija boja podijeljenih u 5 osnovnih boja: žutosmeđa, čokoladna, boja cimeta, srebrna boja i “dilute” (razrijeđene boje).

Neka te njezin izgled ne zavara, ocicat je sve samo ne divlja! Ova inteligentna maca uživat će sjedeći u tvom krilu. Pričljiva je i znatiželjna, tako da očekuj da će te slijediti svuda i zanimat će je sve što radiš. Temperament joj se često uspoređuje sa psima jer je odana, orijentirane na svoje ljude i laka za treniranje. S obzirom da je razigrana i puna energije često će istraživati tvoje police i ormare, no dosljedan trening naučit će je kućnim pravilima i sigurnom životu u stanu. Ne zaboravi i nagradu u obliku poslastice odmah nakon. Mnoge od njih vole boraviti u prirodi pa uživaju i u šetnji na povodcu. Idealan je odabir za kućanstva s djecom jer ne voli biti sama. Ako si u potrazi za ljubimicom egzotičnog izgleda, a nježnog karaktera vjerujemo da će te ove pjege, pruge i bademaste oči ocicata osvojiti na prvi pogled!

Autor: Maja Črnjević, dr. med. vet.

Norveška šumska mačka je mačka vrlo starog podrijetla. U zemlji iz koje potječe poznata je pod imenom Nors Skoggkatt. Spominjana je i u mitologiji te su ispričane basne o njoj još u prvoj polovici 18. stoljeća. Zanimljivo je da postoji priča u kojoj se ta maca spominje kao čarobnica koja živi u prostranim šumama sjevera te se povremeno pojavljuje i nestaje među drvećem. Iako se kao čistokrvna mačka pojavljuje 1972. godine u Oslu, korijene vuče iz Rusije, Turske i Irana. Od FIF-e je priznata 1977. godine i od tada je poraslo zanimanje za tu pasminu.

I danas živi u prostranim šumama sjevera. Izvrsna je lovica, voli proučavati svoj teritorij i izvrsno poznaje svoju lovinu i njene navike. Baš zbog tih osobina ne preporučujemo ti da je dovodiš u kućanstvo gdje planiraš imati i male životinje kao što su ptice ili glodavci. Može se prilagoditi na život u stanu, ali najviše cijeni slobodu pa joj svakako osiguraj dovoljno prostora, grebalica, igračaka i drugog sadržaja za razbibrigu. Vrlo je inteligentna i znatiželjna, no nije previše zaigrana ni druželjubiva. U domu se veže za svoje vlasnike i razvije snažaj osjećaj privrženosti. Uživa u maženju i voli čuti pohvale, ali može i bez svakodnevnog češkanja.

U prostoru u kojem boravi osjeća teritorijalnost i nevoljko ga dijeli s drugim mačkama, pogotovo ako su u pitanju dva mužjaka. Da izbjegneš sukobe, biraj rađe muško – ženski par ili ponudi macama dovoljno velik prostor. Velike je građe, čvrstog i snažnog tijela, a čupava, gusta dlaka čini je naizgled još većom. Topli dlačni pokrivač i savršeni lovni instinkti najvažnije su karakteristike koje je razvila kako bi se prilagodila oštroj klimi i životu u divljini. Zanimljivo je spomenuti da je njena duga dlaka otporna na vodu, a od hladnoće je štiti mekana, vunasta poddlaka. Ističe se i veliki, kitnjasti, bogato obrašten rep. Ovaj elegantan i veličanstven izgled zahtijeva redovitu njegu i potrebno je svakodnevno održavanje dlake. Linjanje je također intenzivno izraženo, no redovitim češljanjem svest ćeš ispadanje dlake na minimum. Ako tražiš čupavu i nježnu ljubimicu za povremeno maženje, ova inteligentna mačka odličan je izbor!

Autor: Maja Črnjević, dr. med. vet.

Neva masquerade je pasmina nastala krajem 70.-ih, početkom 80.-ih godina. Ona je zapravo sibirska mačka sa oznakama sijamske mačke. Pasmina je razvijena u Sankt Peterburgu, a uzgajana je u blizini rijeke Neve. Način na koji je dobila ime zaista je zanimljiv. Rijeka Neva bila je dom tradicionalnih maškara pa je pasmina dobila po karnevalu u njenoj blizini.

Ova srednje velika do velika mačka ima mišićavo tijelo snažnog vrata i širokih prsiju što joj daje pravokutan izgled. Srednje velike uši imaju zaobljene vrhove s čupercima poput risa. Velike oči mogu biti u svim bojama, no poželjene su one zelene boje. Krzno joj je poludugo, gusto s gustom poddlakom. Na površini je vodootporno i pruža odličnu toplinsku izolaciju. Linja se pa ga je potrebno redovito češljati kako bi se prozračilo te kako se ne bi petljalo. Dolazi u više boja dok čokoladna, lila, fawn i boja cimeta nisu dozvoljene.

Neva masquerade je karakterno slična sibirskoj mački. Izrazito je pitoma i privržena čovjeku pa kažu da ima karakter poput psa. Energična je, pametna, može lako naučiti razne trikove, a često će ti donijeti i igračku da se poigraš s njom. Također se voli i vokalno izražavati pa je poznata kao “mačka pričalica”. Odlično se slaže sa psima i drugim životinjama te će se bez problema uklopiti u tvoju obitelj čak i ako već imaš druge ljubimce. Voli društvo čovjeka, ali i drugih mačaka pa će sretnija biti ako nije jedini mačji ljubimac. Može boraviti u kući ili stanu, a jednako dobro će se snaći i u dvorištu. Gusto krzno joj omogućuje boravak vani čak i tijekom zimskih mjeseci.

Zbog malog broja pripadnika pasmine često se uzgaja u srodstvu te može biti sklona srčanim oboljenjima. Ako se odlučiš za ovu prekrasnu pasminu, svakako je potraži kod odgovornog, registriranog uzgajivača. Ova mekana, zaigrana i privržena mačka zaista je idealan odabir za veliku, aktivnu obitelj koja će joj pružiti svu ljubav koju zaslužuje.

Autor: Maja Črnjević, dr. med. vet.

Munchkin, jazavčar mačjeg svijeta, domaća je vrsta mačke koja ima izuzetno kratke noge, a otkrivena je 1940.-ih godina u Ujedinjenom Kraljevstvu. Kraće noge posljedica su prirodne genetske mutacije koja je zadržana daljnjim uzgojem. Gen je dominantan i nije vezan za spol tako da se izražava bez obzira je li naslijeđen od jednog roditelja ili oba. To znači da će potomak munchkina uvijek imati kratke noge. Isto tako, ne preporučuje se parenje dva munchkina jer njihovi potomci ne mogu preživjeti.

Pasmina kao takva prihvaćena je tek 2003. godine od strane Međunarodne udruge mačaka (TICA), no Udruga ljubitelja mačaka nije ih prihvatila. Status pasmine i dalje je upitan, ali ta činjenica ne umanjuje količinu ljubavi i veselja koju vam ove mališanke mogu pružiti. Rasprava o priznavanju pasmine postoji jer jedna strana tvrdi da ne želi promicati genetsku mutaciju koja bi mogla donijeti zdrastvene probleme maci, dok druga strana tvrdi da mace nemaju nikakve specifične zdrastvene probleme vezane uz pasminu, već žive punim plućima na svojim kraćim nogama.

Srednje su veličine, a dlaka im može biti kratka, srednja ili duga u bilo kojoj boji. Osobnost im uglavnom ovisi s kojim drugim mačkama se pare pa naslijede njihov temperament. Glase kao društvene i razigrane mačke te bez obzira na kraće noge, vole trčati i kretati se. Nešto im je izazovnije skakanje na veće visine, ali svejedno uživaju u penjanju i avanturama. Izgled također ovisi najviše o mački s kojom se pari jer izgleda kao ta pasmina samo s kratkim nogama. Briga za dlaku nije zahtjevna, ali iziskuje nešto tvojeg vremena. Kratkodlake možeš češljati jednom tjedno, dok kod dugodlakih munchkina preporučujemo češljanje 2 - 3 puta tjedno. Dobro se slažu s djecom i s drugim životinjama. Ako tražiš ljubimicu koje je razigrana, nestašna i puna ljubavi, ova mala kobasica na četiri noge osvojit će tvoje srce i stvarati ti nezaboravne uspomene!

Autor: Maja Črnjević, dr. med. vet.

Uz američku kratkodlaku mačku, maine coon je najstarija pasmina domaćih mačaka iz Sjeverne Amerike. Prvi doseljenici u Sjevernu Ameriku sa sobom su iz Europe donijeli domaće kratkodlake mačke, a neki od njih imali su i turske angore. Križanjem ovih dviju pasmina pojavile su se mačke dulje dlake te je tako nastao maine coon. Prvi primjerci pasmine nisu bili tipični kućni ljubimci već su služili kao “radne mačke”. Bile su to krupne, zdrave, snažne mačke i odlični lovci na glodavce. U početku su ovu mačku zvali “shag cat” (mačka grube dlake). Ime maine coon dobila je po državi Maine gdje su nakon generacija parenja takvih mačaka prevladale osobine koje danas karakteriziraju pasminu. Drugi dio imena vuče podrijetlo od smiješne priče po kojoj se divlja američka mačka parila s rakunom te su navodno tako nastale prugaste kombinacije boja i kitnjasti rep tadašnjih maine coonova.

Iako je jedna od glavnih karakteristika maine coona prekrasno, dugo, gusto krzno, on spada u mačke s poludugom dlakom. Velika je mačka uobičajene tjelesne težine oko 8 kg, no mogu se naći primjerci i teži od 10 kg. Kombinacija njegove veličine, težine i guste dlake daju mu impozantan izgled zbog čega je vrlo rado viđen, kako na izložbama tako i kao kućni ljubimac. Maine coon ima mišićavo, dugo i snažno tijelo. Kosti su mu teške, a prsa široka. Široka, pravokutna glava ima jake i visoke jagodice, velike, ovalne oči te velike, visoko postavljene uši bogato obrasle dlakom. Čuperci na vrhu ušiju daju mu karakterističan izgled. Krzno je bogato i gusto, no na opip nije toliko mekano i fino, više je grubo. Dolazi u gotovo svim bojama, a potrebno ga je redovito četkati kako bi se manje linjalo te kako se ne bi petljalo.

Ovu pasminu krasi i predivan rep obrašten dugim, lepršajućim krznom koji mora biti dug barem toliko koliko je dugo i tijelo. Njegova zapanjujuća veličina možda odaje drugačiji dojam, no maine coon je zapravo mačka nježnog temperamenta koja se izvrsno slaže s ljudima, psima i drugim mačkama te uživa u njihovom društvu. Zbog svog lovnog instinkta nije dobro društvo za manje ljubimce poput ptica ili glodavaca. Voli se maziti i uživa u pažnji. Aktivan je, inteligentan i zaigran te se često ponaša poput psa pa će rado donositi igračke i učiti razne trikove. Specifično je za pasminu i da voli vodu. Rado će se igrati s vodom, provoditi vrijeme u njenoj blizini te plivati.

Pasmina je izrazito popularna u cijelom svijetu pa je tako zanimljivo da je prva mačka koja je klonirana bila maine coon imena Little Nicky. Jedna od najpoznatijih filmskih mačaka, gospođa Norris iz filmova o Harry Potteru, također je ove pasmine. S obzirom da je maine coon tipično njegovana mačka urednog izgleda, za ulogu neugledne gospođe Norris koristili su se specijalni efekti kako bi se postigao izrazito neuredan izgled. Ako te oduševila veličina ove mačke te želiš snažnu, aktivnu ljubimicu koja će ti se rado pridružiti u svim tvojim pustolovinama, ova divna maza robusnog izgleda idealan je odabir za tebe.

Autor: Maja Črnjević, dr. med. vet.