Bliži se ljeto, najtoplije godišnje doba. Temperature rastu, a šetnje postaju sve teže. U želji da pomognemo svom psu i olakšamo mu ljetnu svakodnevnicu, često se pitamo smije li se pse šišati? Hoće li im šišanje pomoći ili odmoći? Univerzalnog odgovora na ova pitanja nema, ali danas ćemo ti pokazati kako pronaći najbolje rješenje za tvog psa i učiniti mu ljeto ugodnim i zabavnim.

Krzno životinja sastoji se od dvije vrste dlake - pokrovne, zaštitne dlake i izolacijske poddlake. Neke pasmine pasa imaju izraženiju pokrovnu dlaku, dok neke imaju gustu poddlaku. Uloga krzna je da štiti tijelo od UV zraka, ozljeda, ogrebotina i nametnika. Isto tako, služi i kao izolator od hladnoće, odnosno sprječava toplinu da napusti površinu kože. Što je krzno dulje i gušće, toplina će se bolje zadržati.

"Uloga krzna je da štiti tijelo od UV zraka, ozljeda, ogrebotina i nametnika. Isto tako, služi i kao izolator od hladnoće, odnosno sprječava toplinu da napusti površinu kože. Što je krzno dulje i gušće, toplina će se bolje zadržati."

Svako živo biće ima svoj termoregulacijski sustav koji pomaže održati optimalnu tjelesnu temperaturu pa tako i psi. Dlaka je ta koja izolira i sprječava gubitak topline tijela, a najbolji primjer su pasmine koje potječu iz hladnih područja. One imaju male uši pokrivene duljom, gustom dlakom. Nasuprot tome, pasmine koje potječu iz toplih krajeva imaju velike uši pokrivene rijetkom, tankom dlakom kako bi toplina lakše napustila tijelo. Značajna razlika vidi se i u njihovom krznu gdje pasmine iz hladnih područja imaju dulje i gušće krzno od onih iz toplijih klimatskih područja. Termoregulacijski sustav štenaca nije još u potpunosti razvijen dok je kod seniora manje učinkovit pa su oni osjetljiviji na promjene temperature okoliša. Nameće se pitanje kada bi se trebalo ošišati psa? Kada njegov termoregulacijski sustav ne funkcionira u potpunosti. Najčešće se tu radi o starijim i bolesnim psima, pretilim psima, radnim psima koji moraju biti fizički aktivni na visokim temperaturama ili psima koji zbog svoje građe tijela teže dišu, dahću i teže se hlade. Primjer takvih pasa su pasmine s kratkim, tupastim njuškama.

"Postoje i pasmine koje se ne šišaju. To su pasmine čija se dlaka trima. Trimanje je metoda održavanja krzna pasmina koje imaju oštru dlaku, poput šnaucera ili terijera. Uz pomoć posebnog noža, tzv. trimera, uklanja se mrtva dlaka te prozračuje krzno. Kada bi njihovu dlaku šišali, promijenili bi joj čvrstoću i kvalitetu te dobili psa potpuno drugačijeg izgleda."

Izvor fotografije: Pexels

Kod pravilne termoregulacije svakako će pomoći i redovito češljanje krzna. Ako se krzno češlja pravilno i redovito, a sposobnost termoregulacije psa nije narušena, šišanje neće biti potrebno. Češljanjem uklanjamo mrtvu dlaku te raspetljavamo i prozračujemo krzno. Kroz raspetljano i prozračno krzno lakše prolazi zrak. Kada je dlaka zapetljana i gusta zrak neće moći prolaziti i odvoditi toplinu, a pas će se pregrijavati. Redovito češljanje zato je izrazito važno ako imaš dugodlakog psa gustog krzna.
Kako ošišati psa kod kuće? Svog ljubimca svakako trebaš priviknuti na češljanje i šišanje kako bi i tebi i njemu taj postupak bio brz, jednostavan i bez stresa. Kao i kod svakog drugog treninga svakako se oboružaj poslasticama. Prvo nagradi svog ljubimca kada primijeti češalj ili mašinicu za šišanje. Zatim ga počni lagano dodirivati češljem i mašinicom. Postepeno počni prolaziti kroz dlaku da se privikne na osjećaj. Ako koristiš mašinicu za šišanje, posebno vrijeme posveti privikavanju na zvuk mašinice, prije nego počneš sa šišanjem. Za svaki od ovih koraka obilno nagradi svog psa i ponovi onoliko puta koliko je potrebno dok se pas potpuno ne opusti. Sada ste spremni za pravo češljanje i šišanje!

"Osim samog privikavanja, šišanje će ti svakako biti lakše i brže ako unaprijed pripremiš dlaku svog psa. Ako je krzno tvog ljubimca uprljano ili masno, svakako ga prije šišanja okupaj. Isto tako, obavezno ga prije šišanja počešljaj kako bi otpetljao i uklonio čvorove u dlaci. Oboružaj se mašinicom za šišanje namijenjenom za kućne ljubimce jer ona za ljude nema dovoljno snage za šišanje gustog psećeg krzna."

Koliko treba skratiti dlaku? Odgovor na ovo pitanje također je individualan, ovisno o navikama i zdravlju tvog ljubimca. Svakako nikada nemoj šišati dlaku na duljinu kraću od 1 cm. Tijelo tvog psa i dalje treba zaštitni sloj dlake. Ako imaš radnog psa koji je izložen jakom sunčevom zračenju, teškim vremenskim uvjetima, u dodiru je s raznim travama ili grmljem koje ga može ozlijediti, bit će mu potreban deblji zaštitni sloj krzna nego psu koji je samo kućni ljubimac. Deblji sloj krzna trebat će i psima koji žive na dvorištu. Prosječan pas kućni ljubimac ne treba puno dlake koja bi ga štitila, kratki sloj uspješno će obaviti posao. Najbolji primjer za to su sve kratkodlake pasmine.
Vraćamo se na početak priče i pitanje smije li se šišati pse? Za točan odgovor treba pogledati svakog individualnog psa i donijeti odluku. U obzir treba uzeti živi li pas na otvorenom ili u kući, da li je mlad i u punoj snazi ili je senior, ima li nekih zdravstvenih poteškoća, da li je pretio ili fit, ima li gusto ili tanko krzno, da li je isključivo kućni ljubimac ili je i radni pas. Isto tako u obzir trebaš uzeti i činjenicu hoće li ti smetati novi izgled tvog psa jer će možda trebati više vremena kako bi mu dlaka narasla do početne duljine.

Prednosti šišanja su brojne. Kratka dlaka omogućuje lakše provjeravanje ima li pas krpelje ili druge parazite. Također, opasne trave poput klasa teže se zadržavaju u kratkoj dlaci.
Ošišana dlaka lakše i brže pušta toplinu iz tijela i tako olakšava tvom psu hlađenje. Ako je zrak koji okružuje psa topao, a krzno psa dugo i gusto, toplina koja se oslobađa iz tijela ostaje zarobljena u krznu i dodatno zagrijava psa.
Ošišani pas se i lakše hladi kondukcijom. Kondukcija je prijenos topline koji se događa kada je tijelo u kontaktu s hladnijom površinom. Sigurno si primijetio da tvoj pas ljeti više voli ležati na pločicama ili parketu nego na tepihu ili dekici. Kraća dlaka na cijelom tijelu omogućit će mu lakše hlađenje cijelom površinom, a ne samo na trbuhu gdje je dlaka i inače kraća.

Hoćeš li ošišati svog psa? Izbor je isključivo na tebi. Osim praktičnosti, šišanje dlake tvog psa svakako prevenira toplotni udar. Ako se ipak odlučiš ne ošišati svog ljubimca, obavezno ga redovito češljaj kako bi mu krzno bilo lagano i prozračno.

Autor: Maja Črnjević, dr. med. vet.

Cane corso je stara pasmina koja je pratila rimske legionare u ratove gdje ih se koristilo u borbama, kao čuvare i lovačke pse! Danas više nema takvu svrhu, nego je samo divan ljubimac! Veće je građe i mišićavog tijela te iznimno privržen svom vlasniku, tako da mu teško pada kad ga se ostavi samog kod kuće. Preporučuje se rana socijalizacija uz iskusnog vlasnika i tada cane corso postaje velika maza koja obožava igru i druga bića!

Ne zahtjeva puno brige oko dlake koja je kratka i linja se. Imajte na umu da malo više slini od ostalih pasmina, pa nije idealan izbor psa ako volite urednost. Naraste 58 do 70cm, a teži od 40 do 50kg. Životni vijek mu je u prosjeku 11 godina. Dolazi u crnoj, žutoj, sivoj, crvenoj i tigrastoj boji. Cane corso često prati loš glas i opisuju ga kao agresivnog, no on uz čvrstu i odlučnu ruku te ranu socijalizaciju postaje izrazito poslušan i dobar pas koji se odlično slaže sa psima i drugim životinja. Zna biti tvrdoglav pa će ponekad testirati granice ponašanja koje mu vlasnik dozvoljava. Izrazito je odan svojoj obitelji i neće pokazivati interes za druženje s drugim ljudima. Ukoliko situacija zatraži, postat će i hrabar zaštitnik. Aktivan je pas tako da traži puno šetnji, igre i treninga. Radna je pasmina pa mu je mentalna stimulacija veoma bitna. Uši su mu u prošlosti kupirali, a danas ga možete vidjeti sa spuštenim ušima. Skloni su nasljednim bolestima kostiju i zglobova, a podložni su i torziji želuca. Pripazite da odaberete odgovornog uzgajivača od kojeg ćete uzeti štene kako bi se poštedili čestih odlazaka veterinaru. Skloni su i pretilosti pa treba pripaziti na prehranu.

Ovaj nježni, veliki pas će uz pravilan odgoj i socijalizaciju biti odličan obiteljski pas, a uz to i vrhunski čuvar kuće i dvorišta.

Autor: Maja Črnjević, dr. med. vet.

Istarski kratkodlaki gonič je stara autohtona pasmina iz Istre. Lovački pas, vrlo brz i spretan, često se koristi u lovu na zečeve i lisice, a znalci kažu da je najbolji na tvrđim, kamenitim i grmovitim terenima, kakva je i sama Istra.

Može se koristiti i kao krvosljednik. Voli ljudsku blizinu, simpatičan je i poslušan te jako privržen, tako da je to pravi obiteljski pas, osim što je lovac. Dobro podnosi i druge životinje, a bitno mu je pružiti dovoljno aktivnosti i zato možda i nije najbolji odabir za manje domove, osim ako zaista niste jako aktivni u prirodi. Njegova dlaka je lagana za održavanje, kratka, snježno bijele boje s narančastim oznakama po glavi i tijelu. Istarski kratkodlaki gonič ima i „brata blizanca“ oštre dlake. Srednje je veličine, vitkog i elegantnog tijela. Izuzetno je inteligentan pa se lako trenira, ne samo za lov nego i za život psa ljubimca. Blag je i nježan, ali nije plašljiv niti agresivan. Prema nepoznatim osobama je rezerviran pa mu je potrebna dobra socijaizacija od malih nogu. Naraste od 47 do 53cm, a težak je u prosjeku od 16 do 18kg. Živi 10 do 15 godina.

Voli jesti i nije pretjerano izbirljiv oko hrane. Obožava duge šetnje, pogotovo u prirodi gdje može slobodno trčati. No pripazite da ga ne zanese miris neke divlje životinje pa da ne ode u šetnju bez vas. Sigurno se neće buniti ako se odlučite i za zajedničko bavljenje sportom u kojem će njegova agilnost doći do izražaja. Kod treninga znaju biti zvrkasti i svojeglavi pa ćete se morati oboružati strpljenjem. Inače, u svakodnevno životu su najčešće luckasti, simpatični i vole biti u centru pažnje svoje obitelji.

Što više reći, jedan divan ljubimac, potvrdili ZOO CITYJEVCI ;)

Autor: Maja Črnjević, dr. med. vet.

Yorkširski terijer, ili samo yorkie, malen je, veseo, zaigran i društven psić! Vrlo je nježan i jako odan te je dobar odabir za vlasnike bez prethodnog iskustva. Kao i kod drugih malih pasmina, yorkie je vrlo odvažan, glasan i ponekad simpatično posesivan oko svoje obitelji i stvari, no zbog njegove veličine, to ne predstavlja problem.

Rana socijalizacija se preporuča da se navikne na druge životinje, a zbog živahne naravi obožavat će igru s vama! Odgovara mu i mali dom, a na zajednička putovanja će sigurno ići sa stilom - u psećoj torbi. Ima dugačko, ravno, svilenkasto krzno koje se slabo linja, ali ga treba redovito uređivati i češljati kako se ne bi zapetljalo. Rađaju se crne boje, a s vremenom postupno postaju sve svijetliji dok sa oko godinu dana starosti ne postignu svoju karakterističnu crno - smeđu ili plavo - smeđu boju. Narastu 17 do 20cm u visinu i teški su svega 3kg. Žive u prosjeku 15 godina.

Skloni su dentalnim problemima pa ćete posebnu pažnju morati posvetiti održavanju higijene usne šupljine. Imaju puno energije koju će često trošiti igrajući se unutar vašeg doma. Ali to ne znači da ih ne treba šetati, dapače. Duge šetnje i bacanje loptice veselit će ovog malenog psića. Osjetljivi su na hladnoću i visoke temperature pa nikako nisu dobri psi za život na dvorištu. Vole pažnju svog vlasnika i prilično ih je lako dresirati. Puno finih poslastica pomoći će da dresura bude brža i uspješnija. Vole biti u centru pozornosti i mogu postati destruktivni ako su dugo sami kod kuće. Skloni su pretjeranom lajanju pa će vam trik „budi tiho“ biti jedan od onih koje svakako želite naučiti svog yorkiea.

Ovaj mali, aktivni psić velikog srca uz pravilnu socijalizaciju i odgoj može biti idealan obiteljski pas za stan.

Autor: Maja Črnjević, dr. med. vet.

Jazavčar je vrlo živahna pasmina koja je poznata po svojoj odanosti i umiljatosti.

Sitne građe, dugačkog tijela i kratkih nogu može djelovati i simpatično nezgrapno. Zbog svoje građe često se naziva „pas kobasica“. U lovu se koristi kako bi iskopao put do brloga jazavca i istjerao ga van. Jako je pametan, brzo uči i lako se uklapa u obitelji, no pripazite u igri s klincima jer je ipak manje i krhkije građe. Postoje tri tipa: dugodlaki, oštrodlaki i kratkodlaki jazavčari, a sva tri tipa lako se prilagode na život u stanu. Iako je po prirodi aktivan, ne preporučaju se ozbiljnije aktivnosti i vježbe te skakanje, jer je zbog svoje konstitucije i izduženog tijela sklon oštećenjima kralježnice. Jazavčar dolazi u tri veličine (stndardna, patuljasta i kunićar) pa ovisno o veličini naraste od 12 do 23cm i teži 2 do 14kg. Živi 12 do 16 godina. Najčešće dolazi u crnoj, smeđoj ili crno - smeđoj boji, iako može doći u 15 različitih kombinacija boja. Ovisno je li duge, kratke ili oštre dlake, bit će ga potrebno manje ili više češljati. Uši su im duge i spuštene pa ih je potrebno redovito čistiti. Odani su ljubimci i vole biti okruženi svojim ljudima. Uz pravilnu socijalizaciji mogu biti idealno društvo za druge životinje, a pogotovo za djecu jer se često ponašaju šašavo, poput malih klaunova. Prema stranim osobama znaju biti rezervirani.

Dosta su svojeglavi prilikom treninga pa im je potrebno osmisliti zabavan i raznolik trening kako im ne bi brzo dosadio. Bez obzira na svojeglavost, veoma su inteligentni i mogu naučiti puno raznih trikova i komandi. Imaju jako velik apetit i morat ćete pripaziti na količinu hrane koju im dajete, da se ne bi udebljali.

I ne zaboravite, jazavčaru je u genima kopanje rupa. Nemojte se iznenaditi ako vam preuredi dvorište ili si napravi put ispod ograde i ode bez vas u šetnju.

Autor: Maja Črnjević, dr. med. vet.

Hrvatski ovčar naša je autohtona pasmina, stoljećima uzgajana na ravnicama Slavonije. Vjeruje se da je stigao u Hrvatsku prilikom doseljenja Hrvata iz njihove prijašnje domovine.

To je pas srednje veličine, karakterističnog „lisičjeg“ izraza lica i prepoznatljive crne, kovrčave dlake. Rep mu je dugačak, srednje dugačak ili kratak, a može se roditi i potpuno bez repa. Izuzetno je živahan, staložen i doživotno privržen i odan vlasniku. Njegova ljubav prema obitelji je neizmjerna. Nije plah niti agresivan, ali će prema strancima biti oprezan i čuvati će svoje dvorište sve dok njegov vlasnik ne kaže da je stranac prijatelj. U tom trenu sav oprez prestaje i hrvatski ovčar pokazuje svoju društvenu stranu. U prošlosti se koristio isključivo za rad s domaćim životinjama. Tjerao je ovce, svinje ili krave na ispašu. Danas njegova brzina, agilnost i inteligencija dolaze do izražaja kroz razne pseće sportove u kojima postiže zavidne rezultate. Hrvatski ovčar naraste od 43 do 50cm, a teži od 10 do 25kg. Dug životni vijek čest je kod ove pasmine pa mogu doživjeti i preko 15 godina. Dlaka je duga, gusta, mekana s bogatom poddlakom. Linja se pa je potrebno redovito četkanje. Boja je crna s dozvoljenom bijelom oznakom na prsima. Hrvatski ovčar je odličan obiteljki pas koji obožava djecu. Izuzetan je čuvar koji će glasnim lavežom najaviti svaku promjenu na dvorištu. Odlično je društvo drugim psima i životinjama, uz pravilnu socijalizaciju. Vrlo je aktivan pa mu je potrebno puno šetnji, trčanja, igranja s lopticom i drugim psima. Može živjeti u stanu, ali uz obaveznu svakodnevnu tjelesnu aktivnost inače može postati destruktivan. U stanu ili kući je miran i pasivan, uvijek u blizini svog vlasnika dok je vani aktivan i zaigran. Svoje veselje ili frustraciju vrlo jasno izražava - lajanjem J Izrazito je inteligentan pa će trening hrvatskog ovčara biti mačji kašalj.

Ovaj crni biser idealan je za aktivnu obitelj koja voli odane i privržene, pomalo glasne pse.

Autor: Maja Črnjević, dr. med. vet.

Samojed je pasmina primitivnog tipa, bijelog „pufastog“ krzna i karakterističnog osmijeha radi kojeg se iz milja naziva i „nasmiješeni Sammy“. Zamlja podrijetla mu je Rusija, a ime je dobio prema sibirskom nomadskom plemenu Samojeda.

Po naravi je vrlo tvrdoglav pa mu je potrebna dosljednost te promjenjiv i zabavan trening kako bi bio poslušan i pristojno se ponašao. Rana socijalizacija izrazito je bitna za ovu pasminu i uz dosljedan odgoj može biti odlično društvo za druge životinje. U suprotnom može biti problematičan u odnosu s drugim psima. Naraste od 48 do 60cm, a teži čak i do 30kg. Životni vijek mu je u prosjeku 12 godina. Pričljiva je pasmina, sklona pretjeranom lajanju i zavijanju. Lavež im je visokog tona pa može biti nezgodan ukoliko živite u stanu. Mogu živjeti i u stanu i na dvorištu, ali im je potreban pristup kući zbog povezanosti s ljudima. Ne vole biti dugo sami. Aktivni su psi i traže puno kretanja i rekreacije. Izvorno su uzgajani za lov, čuvanje sobova i vuču saonica pa možete povezati koliko mu aktivnosti zapravo treba. Kad nisu lovili, pravili su društvo svojim ljudima i grijali ih svojim tijelom i krznom tijekom hladnih noći. Imaju gustu dlaku i poddlaku koja se linja. Redovito četkanje je obavezno, osobito u periodu linjanja koje je intenzivno. Samojed dolazi u osnovnoj, bijeloj boji, ali može biti i u nijansama krem boje. Odlično podnosi hladnoću, čak do -60°C, ali jednako dobro tolerira i vrućine.

Ovaj prijateljski raspoložen, dobroćudan i inteligentan pas odlično je društvo za cijelu obitelj, pogotovo za malu djecu koju obožava. Uživat će u zajedničkim šetnjama, izletima, aktivnostima, osobito onima na snijegu. Skloni su nasljednim bolestima pa se pobrinite da svoju sniježnu pahuljicu nabavite od odgovornog uzgajivača.   

Autor: Maja Črnjević, dr. med. vet.

Akita potječe iz Japana i to je jedan od najvećih pasa iz grupe špiceva. To je pas impozantnog izgleda, snažne građe, guste i sjajne dlake. Uzgajan je za borbu i lov na mjedvjede, a koristio se i kao izvor krzna za vojnu odjeću tijekom Drugog svjetskog rata. Zbog toga su mnogi vlasnici svoje akite puštali u šumu, kako bi im spasili život.

Akita dolazi u dva tipa, akita inu ili japanska akita i američka akita. Američka akita nastala je od pasa koje su u šumama pronašli američki vojnici i odveli u SAD. Tamo su nastavili uzgoj i razvili nešto jače, veće pse od japanskih akita. Japanska akita naraste od 58 do 71cm i teži od 31 do 58kg. Američka akita je teža i veća za 2cm. Žive 10 do 15 godina. Razlika postoji i u ušima, japanskoj akiti su uši usmjerene prema naprijed dok su kod američke uspravne. Japanska akita dolazi u tigrastoj, bijeloj i crvenoj dok američka dolazi u mnogim bojama. Krzno im je dvostruko, tjedno češljanje je obavezno, a u periodu linjanja i svakodnevno. Akita nije dobar odabir psa za neiskusne vlasnike jer je dominantna, posjeduje snažnu osobnost i potreban joj je dosljedan trening, socijalizacija i čvrsta ruka od prvog dana. Sumnjičava je prema nepoznatim ljudima i drugim psima. Američka akita je nešto povjerljivija prema strancima no i dalje je tvrdoglava i neovisna. Vrlo su odani psi i dobri su čuvari. Traže puno mentalne i fizičke aktivnosti pa nisu najbolji izbor psa za stan. Nisu ni najbolji izbor za domove s malom djecom. Najpoznatija akita je svakako Hachiko, koji je popularizirao pasminu. Hachiko je bio pravi primjer akitinog karaktera i vjerne prirode.

Uz pravilan odgoj i socijalizaciju, ovaj impozantan, temperamentan pas može postati idealan kućni ljubimac i odlično društvo za aktivnu obitelj.

Autor: Maja Črnjević, dr. med. vet.

Sibirski haski je srednja pasmina, podrijetlom iz Sibira. Nastao je kao pas za vuču saonica, uz samojeda i aljaškog malamuta.

Svojim izgledom, predivnom dlakom i očima krade poglede svih prolaznika. Kao da su svjesni svog izgleda, drže se samopouzdano, a hod im je elegantan i energičan. Tipične oči mogu biti smeđe ili plave boje, a česta je i pojava kada imaju oči različite boje. Također, huski može imati i jedno oko u dvije boje, dijelom plavo dijelom smeđe. Inteligentni su psi i odlično se slažu s ljudima, pogotovo malom djecom. Nisu najbolje društvo za male životinje jer imaju izražen plijenski nagon, ali uz pravilan odgoj i socijalizaciju od malih nogu moguće ih je naučiti na suživot s drugim životinjama. Haski traži puno pažnje od svog vlasnika, izrazito puno igre i kretanja. Njihova energija je skoro pa neiscrpna. Ukoliko ne trošite dovoljno njegove energije, vrlo vjerojatno će postati nemiran i destruktivan, a skloni su i bježanju. Ovi psi rijetko laju, ali ih zato možete čuti kako zavijaju, poput vukova. Narastu od 50 do 60cm, a teže od 16 do 28kg. Imaju dulji životni vijek pa mogu doživjeti i 15 godina. Dlaka im je gusta s bogatom poddlakom. Traži redovito češljanje, a linjaju se sezonski, 2 do 3 puta godišnje kada im dlaka obilno ispada. Dolaze u nijansama smeđe, sive ili crne boje u kombinaciji s bijelom. Mogu biti i potpuno bijele boje, no takvi primjerci su rijetki. Zbog svog neovisnog temperamenta i tvrdoglavosti, nisu najbolji izbor za prvog psa. Trening im mora biti dosljedan i zanimljiv, inače će si radije pronaći neku drugu zabavu. Odlično podnose niske temperature, no nisu baš otporni na vrućine pa pripazite u ljetnim mjesecima. Izuzetno su razigrani, prilično prijateljski nastrojeni i nisu dobri psi čuvari.

Ukoliko tražite prekrasnog, aktivnog, svojeglavog psa, a strpljenje vam je vrlina, haski je pravi izbor za vas! 

Autor: Maja Črnjević, dr. med. vet.

Iako im ime govori drugačije, australski ovčari potječu iz Amerike gdje su korišteni za čuvanje stoke.

Izgledom su slični graničarskom škotskom ovčaru s kojim dijele određene gene. Za razliku od graničarskog škotskog ovčara, australski se može roditi s kratkim repom ili potpuno bez repa. To je pas srednje veličine, naraste 45 do 58cm, a teži 16 do 30kg. Životni vijek mu je u prosjeku 14 godina. Dlaka im je srednje dužine, mekana i sjajna. Linja se pa je potrebno redovito četkanje. Australski ovčar dolazi u nekoliko osnovnih boja, crvena, crna, trikolor te crveni ili plavi merle. Osnovne boje dolaze u kombinaciji s bijelom koja ne smije prevladavati. Bijela boja genetski je povezana s gluhoćom i sljepilom, kojima su skloni australski ovčari. Aussie, kako ga popularno zovu, izrazito je aktivan i inteligentan pas. Voli kretanje, boravak na otvorenome, igru, skakanje i lov na lopticu. Količina energije koju posjeduje je izrazito velika i potrebno mu je puno metalnog i fizičkog umaranja. Lako se uče raznim trikovima i vježbama poslušnosti. Kao i kod svih pasa potrebna im je socijalizacija. Odlično se slažu s djecom i ostalim životinjama, makar postoji velika šansa da će ih zbog svojih ovčarskih nagona često držati na okupu loveći ih i štipajući. Nepovjerljivi su prema nepoznatim osobavam i dobri su čuvari. Zbog svoje agilnosti i inteligencije odlično se snalaze u raznim psećim sportovima, a često se koriste i kao spasilački ili terapijski psi.

Ako želite aktivnog psa s kojim vam nikada neće biti dosadno, imate dovoljno slobodnog vremena i volite boravak u prirodi, onda je ova pasmina idealna za vas.

Autor: Maja Črnjević, dr. med. vet.