Stranica 2 - visoka razina inteligencije

Himalajska mačka je pasmina nastala križanjem perzijske i sijamske mačke. Tijekom 1920-ih i 1930-ih godina uzgajivači su pokušali stvoriti mačku koja će imati građu perzijske mačke, a karakter sijamske, sve kako bi riješili problem genetski nasljednih bolesti ovih pasmina. Krajem drugog svjetskog rata u SAD-u je nastala predivna mačka dugog, svilenog krzna poput perzijske mačke, obojenog poput sijamske. Pasmina je službeno priznata 1957. godine.

Ova velika mačka ima zbijeno tijelo okruglog oblika te kratke noge. Široku glavu krase male uši, upečatljive, plave oči i ravan nos. Njena duga, svilenkasta dlaka često se petlja pa zahtijeva svakodnevnu njegu i redovito češljanje. S obzirom da je u potpunosti orijentirana na svog čovjeka, svakodnevno uređivanje neće joj predstavljati nikakav problem. Iako je izgledom velika, karakterno je u potpunosti nježna i smirena.

Zbog svojih osobina nazivaju je i nježnim divom mačjeg svijeta. Himalajska mačka izrazito voli pažnju svojih ljudi. Privržena je i razigrana te će uživati u svakom zajedničkom trenutku. Nije nametljiva i neće joj smetati ako si zauzet. Rado će se igrati sama ili opustiti na svom ležaju. Izrazito je inteligentna, lako uči i dobro se slaže s ostalim životinjama. Sklona je debljanju pa joj svakako osiguraj dovoljno tjelesne aktivnosti. Ako želiš velikog, mekanog, umiljatog, mirnog ljubimca, himalajska mačka je idealan odabir za tebe.

Autor: Maja Črnjević, dr. med. vet.

Američki curl jedna je od najmlađih pasmina mačaka. Prvo priznanje pasmine dogodilo se u Americi 1986. godine, dok je u Europi priznata tek prije nekoliko godina.

Zbog njenog specifičnog izgleda glave, posebice ušiju, kaže se da izgleda kao da ju je kreirao dizajner šešira. Ima savinute uši prema natrag koje otvaraju pogled na lijepo lice. Prema zavinutosti uši (engleska riječ curl) pasmina je i dobila ime. Nakon rođenja mačići imaju ravne uši, a one se počnu zatezati prema natrag u starosti od 3 do 5 dana. Nakon 16 tjedana starosti zauzimaju svoju konačnu poziciju i tada se odabiru najkvalitetnije jedinke u leglu. Što je veći luk zakrivljenosti uši, smatra se da je mačić kvalitetniji. Specifičnost hrskavica ušiju zahtijeva i posebnu njegu pa je tako potrebno redovito pregledavati i čistiti uši kako ne bi došlo do upale. Američki curl može imati dugu i kratku dlaku. Svilenkasto krzno ima malo poddlake i potrebno ga je redovito češljati. Dozvoljene su sve boje dlake. Krasi ju i bogati, kitnjasti rep kojeg se izgledom može usporediti s nojevim perjem.

Ova srednje velika mačka izuzetno je prijateljski nastrojena i privržena svojoj obitelji. Voli se igrati i sudjelovati u svemu što se događa u kući. Karakterom čak više podsjeća na psa nego na mačku. Inteligentna je i traži puno aktivnosti pa se, ako se odlučite za ovu krasoticu, obavezno oboružajte mnoštvom mačjih igračaka.

Autor: Maja Črnjević, dr. med. vet.

Američka kratkodlaka mačka je pasmina za koju se vjeruje da potječe od europskih mačaka koje su u Ameriku došle s doseljenicima kako bi štitile brodove od glodavaca i ptica. Početkom 20. stoljeća počeo je selektivni uzgoj čime su se razvile i ustalile najbolje karakteristike pasmine.

Američka mačka ima srednje veliko, snažno tijelo, okruglo lice i kratke uši. Atletskom građom tijela i instinktom prilagođena je da bude izvrsna lovica. Ima kratko, gusto, sjajno krzno koje dolazi u 80 različitih boja. Nije teško za održavanje, ali mu je potrebno redovito četkanje. Američka kratkodlaka mačka je dobre, zaigrane i izrazito prijateljske naravi. Odana je svojoj obitelji. Inteligentna je i zainteresirana za događaje u okolini. Aktivna je i voli se igrati, ali ne zahtijeva cjelodnevnu pažnju. Bit će izrazito sretna ako joj omogućiš šetnje u prirodi na povodniku. Odlično se slaže s djecom i psima. Zbog urođenog lovačkog instinkta potrebno je pripaziti ako je u suživotu s manjim ljubimcima. Voli se maziti, sunčati i nije glasna.

Ako želiš inteligentnu, aktivnu, a istovremeno neovisnu mačku, američka kratkodlaka pravi je odabir za tebe.

Autor: Maja Črnjević, dr. med. vet.

Američki bobtail je nova pasmina mačaka nastala križanjem raznih pasmina, uključujući domaću, himalajsku i sijamsku mačku. Uzgoj je išao u smjeru zadržavanja karakterističnog kratkog repa i gustog, bogatog krzna. Prvi standard pasmine napravljen je 1970. godine, a pasminu danas priznaje većina felinoloških saveza.

Američki bobtail je srednje velika mačka koja može doći u svim bojama. Rađa se s kratkim, odlakanim repom. Zbog kratkog repa smatra se da su preci ove mačke križani s divljom mačkom ili čak risom. Izrazito je nježan, privržen obitelji i odličan u suživotu s djecom. Aktivan je i voli se igrati, no istovremeno može dugo ležati u krilu i uživati u maženju. Izvrstan je skakač i bez problema lovi insekte u letu. Izvrstan je lovac tako da će uživati u šetnjama na povodniku u kojima će moći pokazati svoje urođene instinkte. Inteligentan je i traži dosta pažnje. Dlaka mu je kratka, no može doći i u dugoj varijanti. Ovisno o duljini dlake bit će potrebno manje ili više brige oko nje. Redovito četkanje svakako je poželjno. Uglavnom je tih, no često proizvodi zvukove slične cvrkutanju i kliktanju.

Odlično se slaže s drugim životinjama tako da će biti idealan odabir za veliku, veselu obitelj.

Autor: Maja Črnjević, dr. med. vet.

Cane corso je stara pasmina koja je pratila rimske legionare u ratove gdje ih se koristilo u borbama, kao čuvare i lovačke pse! Danas više nema takvu svrhu, nego je samo divan ljubimac! Veće je građe i mišićavog tijela te iznimno privržen svom vlasniku, tako da mu teško pada kad ga se ostavi samog kod kuće. Preporučuje se rana socijalizacija uz iskusnog vlasnika i tada cane corso postaje velika maza koja obožava igru i druga bića!

Ne zahtjeva puno brige oko dlake koja je kratka i linja se. Imajte na umu da malo više slini od ostalih pasmina, pa nije idealan izbor psa ako volite urednost. Naraste 58 do 70cm, a teži od 40 do 50kg. Životni vijek mu je u prosjeku 11 godina. Dolazi u crnoj, žutoj, sivoj, crvenoj i tigrastoj boji. Cane corso često prati loš glas i opisuju ga kao agresivnog, no on uz čvrstu i odlučnu ruku te ranu socijalizaciju postaje izrazito poslušan i dobar pas koji se odlično slaže sa psima i drugim životinja. Zna biti tvrdoglav pa će ponekad testirati granice ponašanja koje mu vlasnik dozvoljava. Izrazito je odan svojoj obitelji i neće pokazivati interes za druženje s drugim ljudima. Ukoliko situacija zatraži, postat će i hrabar zaštitnik. Aktivan je pas tako da traži puno šetnji, igre i treninga. Radna je pasmina pa mu je mentalna stimulacija veoma bitna. Uši su mu u prošlosti kupirali, a danas ga možete vidjeti sa spuštenim ušima. Skloni su nasljednim bolestima kostiju i zglobova, a podložni su i torziji želuca. Pripazite da odaberete odgovornog uzgajivača od kojeg ćete uzeti štene kako bi se poštedili čestih odlazaka veterinaru. Skloni su i pretilosti pa treba pripaziti na prehranu.

Ovaj nježni, veliki pas će uz pravilan odgoj i socijalizaciju biti odličan obiteljski pas, a uz to i vrhunski čuvar kuće i dvorišta.

Autor: Maja Črnjević, dr. med. vet.

Istarski kratkodlaki gonič je stara autohtona pasmina iz Istre. Lovački pas, vrlo brz i spretan, često se koristi u lovu na zečeve i lisice, a znalci kažu da je najbolji na tvrđim, kamenitim i grmovitim terenima, kakva je i sama Istra.

Može se koristiti i kao krvosljednik. Voli ljudsku blizinu, simpatičan je i poslušan te jako privržen, tako da je to pravi obiteljski pas, osim što je lovac. Dobro podnosi i druge životinje, a bitno mu je pružiti dovoljno aktivnosti i zato možda i nije najbolji odabir za manje domove, osim ako zaista niste jako aktivni u prirodi. Njegova dlaka je lagana za održavanje, kratka, snježno bijele boje s narančastim oznakama po glavi i tijelu. Istarski kratkodlaki gonič ima i „brata blizanca“ oštre dlake. Srednje je veličine, vitkog i elegantnog tijela. Izuzetno je inteligentan pa se lako trenira, ne samo za lov nego i za život psa ljubimca. Blag je i nježan, ali nije plašljiv niti agresivan. Prema nepoznatim osobama je rezerviran pa mu je potrebna dobra socijaizacija od malih nogu. Naraste od 47 do 53cm, a težak je u prosjeku od 16 do 18kg. Živi 10 do 15 godina.

Voli jesti i nije pretjerano izbirljiv oko hrane. Obožava duge šetnje, pogotovo u prirodi gdje može slobodno trčati. No pripazite da ga ne zanese miris neke divlje životinje pa da ne ode u šetnju bez vas. Sigurno se neće buniti ako se odlučite i za zajedničko bavljenje sportom u kojem će njegova agilnost doći do izražaja. Kod treninga znaju biti zvrkasti i svojeglavi pa ćete se morati oboružati strpljenjem. Inače, u svakodnevno životu su najčešće luckasti, simpatični i vole biti u centru pažnje svoje obitelji.

Što više reći, jedan divan ljubimac, potvrdili ZOO CITYJEVCI ;)

Autor: Maja Črnjević, dr. med. vet.

Yorkširski terijer, ili samo yorkie, malen je, veseo, zaigran i društven psić! Vrlo je nježan i jako odan te je dobar odabir za vlasnike bez prethodnog iskustva. Kao i kod drugih malih pasmina, yorkie je vrlo odvažan, glasan i ponekad simpatično posesivan oko svoje obitelji i stvari, no zbog njegove veličine, to ne predstavlja problem.

Rana socijalizacija se preporuča da se navikne na druge životinje, a zbog živahne naravi obožavat će igru s vama! Odgovara mu i mali dom, a na zajednička putovanja će sigurno ići sa stilom - u psećoj torbi. Ima dugačko, ravno, svilenkasto krzno koje se slabo linja, ali ga treba redovito uređivati i češljati kako se ne bi zapetljalo. Rađaju se crne boje, a s vremenom postupno postaju sve svijetliji dok sa oko godinu dana starosti ne postignu svoju karakterističnu crno - smeđu ili plavo - smeđu boju. Narastu 17 do 20cm u visinu i teški su svega 3kg. Žive u prosjeku 15 godina.

Skloni su dentalnim problemima pa ćete posebnu pažnju morati posvetiti održavanju higijene usne šupljine. Imaju puno energije koju će često trošiti igrajući se unutar vašeg doma. Ali to ne znači da ih ne treba šetati, dapače. Duge šetnje i bacanje loptice veselit će ovog malenog psića. Osjetljivi su na hladnoću i visoke temperature pa nikako nisu dobri psi za život na dvorištu. Vole pažnju svog vlasnika i prilično ih je lako dresirati. Puno finih poslastica pomoći će da dresura bude brža i uspješnija. Vole biti u centru pozornosti i mogu postati destruktivni ako su dugo sami kod kuće. Skloni su pretjeranom lajanju pa će vam trik „budi tiho“ biti jedan od onih koje svakako želite naučiti svog yorkiea.

Ovaj mali, aktivni psić velikog srca uz pravilnu socijalizaciju i odgoj može biti idealan obiteljski pas za stan.

Autor: Maja Črnjević, dr. med. vet.

Jazavčar je vrlo živahna pasmina koja je poznata po svojoj odanosti i umiljatosti.

Sitne građe, dugačkog tijela i kratkih nogu može djelovati i simpatično nezgrapno. Zbog svoje građe često se naziva „pas kobasica“. U lovu se koristi kako bi iskopao put do brloga jazavca i istjerao ga van. Jako je pametan, brzo uči i lako se uklapa u obitelji, no pripazite u igri s klincima jer je ipak manje i krhkije građe. Postoje tri tipa: dugodlaki, oštrodlaki i kratkodlaki jazavčari, a sva tri tipa lako se prilagode na život u stanu. Iako je po prirodi aktivan, ne preporučaju se ozbiljnije aktivnosti i vježbe te skakanje, jer je zbog svoje konstitucije i izduženog tijela sklon oštećenjima kralježnice. Jazavčar dolazi u tri veličine (stndardna, patuljasta i kunićar) pa ovisno o veličini naraste od 12 do 23cm i teži 2 do 14kg. Živi 12 do 16 godina. Najčešće dolazi u crnoj, smeđoj ili crno - smeđoj boji, iako može doći u 15 različitih kombinacija boja. Ovisno je li duge, kratke ili oštre dlake, bit će ga potrebno manje ili više češljati. Uši su im duge i spuštene pa ih je potrebno redovito čistiti. Odani su ljubimci i vole biti okruženi svojim ljudima. Uz pravilnu socijalizaciji mogu biti idealno društvo za druge životinje, a pogotovo za djecu jer se često ponašaju šašavo, poput malih klaunova. Prema stranim osobama znaju biti rezervirani.

Dosta su svojeglavi prilikom treninga pa im je potrebno osmisliti zabavan i raznolik trening kako im ne bi brzo dosadio. Bez obzira na svojeglavost, veoma su inteligentni i mogu naučiti puno raznih trikova i komandi. Imaju jako velik apetit i morat ćete pripaziti na količinu hrane koju im dajete, da se ne bi udebljali.

I ne zaboravite, jazavčaru je u genima kopanje rupa. Nemojte se iznenaditi ako vam preuredi dvorište ili si napravi put ispod ograde i ode bez vas u šetnju.

Autor: Maja Črnjević, dr. med. vet.

Samojed je pasmina primitivnog tipa, bijelog „pufastog“ krzna i karakterističnog osmijeha radi kojeg se iz milja naziva i „nasmiješeni Sammy“. Zamlja podrijetla mu je Rusija, a ime je dobio prema sibirskom nomadskom plemenu Samojeda.

Po naravi je vrlo tvrdoglav pa mu je potrebna dosljednost te promjenjiv i zabavan trening kako bi bio poslušan i pristojno se ponašao. Rana socijalizacija izrazito je bitna za ovu pasminu i uz dosljedan odgoj može biti odlično društvo za druge životinje. U suprotnom može biti problematičan u odnosu s drugim psima. Naraste od 48 do 60cm, a teži čak i do 30kg. Životni vijek mu je u prosjeku 12 godina. Pričljiva je pasmina, sklona pretjeranom lajanju i zavijanju. Lavež im je visokog tona pa može biti nezgodan ukoliko živite u stanu. Mogu živjeti i u stanu i na dvorištu, ali im je potreban pristup kući zbog povezanosti s ljudima. Ne vole biti dugo sami. Aktivni su psi i traže puno kretanja i rekreacije. Izvorno su uzgajani za lov, čuvanje sobova i vuču saonica pa možete povezati koliko mu aktivnosti zapravo treba. Kad nisu lovili, pravili su društvo svojim ljudima i grijali ih svojim tijelom i krznom tijekom hladnih noći. Imaju gustu dlaku i poddlaku koja se linja. Redovito četkanje je obavezno, osobito u periodu linjanja koje je intenzivno. Samojed dolazi u osnovnoj, bijeloj boji, ali može biti i u nijansama krem boje. Odlično podnosi hladnoću, čak do -60°C, ali jednako dobro tolerira i vrućine.

Ovaj prijateljski raspoložen, dobroćudan i inteligentan pas odlično je društvo za cijelu obitelj, pogotovo za malu djecu koju obožava. Uživat će u zajedničkim šetnjama, izletima, aktivnostima, osobito onima na snijegu. Skloni su nasljednim bolestima pa se pobrinite da svoju sniježnu pahuljicu nabavite od odgovornog uzgajivača.   

Autor: Maja Črnjević, dr. med. vet.

Akita potječe iz Japana i to je jedan od najvećih pasa iz grupe špiceva. To je pas impozantnog izgleda, snažne građe, guste i sjajne dlake. Uzgajan je za borbu i lov na mjedvjede, a koristio se i kao izvor krzna za vojnu odjeću tijekom Drugog svjetskog rata. Zbog toga su mnogi vlasnici svoje akite puštali u šumu, kako bi im spasili život.

Akita dolazi u dva tipa, akita inu ili japanska akita i američka akita. Američka akita nastala je od pasa koje su u šumama pronašli američki vojnici i odveli u SAD. Tamo su nastavili uzgoj i razvili nešto jače, veće pse od japanskih akita. Japanska akita naraste od 58 do 71cm i teži od 31 do 58kg. Američka akita je teža i veća za 2cm. Žive 10 do 15 godina. Razlika postoji i u ušima, japanskoj akiti su uši usmjerene prema naprijed dok su kod američke uspravne. Japanska akita dolazi u tigrastoj, bijeloj i crvenoj dok američka dolazi u mnogim bojama. Krzno im je dvostruko, tjedno češljanje je obavezno, a u periodu linjanja i svakodnevno. Akita nije dobar odabir psa za neiskusne vlasnike jer je dominantna, posjeduje snažnu osobnost i potreban joj je dosljedan trening, socijalizacija i čvrsta ruka od prvog dana. Sumnjičava je prema nepoznatim ljudima i drugim psima. Američka akita je nešto povjerljivija prema strancima no i dalje je tvrdoglava i neovisna. Vrlo su odani psi i dobri su čuvari. Traže puno mentalne i fizičke aktivnosti pa nisu najbolji izbor psa za stan. Nisu ni najbolji izbor za domove s malom djecom. Najpoznatija akita je svakako Hachiko, koji je popularizirao pasminu. Hachiko je bio pravi primjer akitinog karaktera i vjerne prirode.

Uz pravilan odgoj i socijalizaciju, ovaj impozantan, temperamentan pas može postati idealan kućni ljubimac i odlično društvo za aktivnu obitelj.

Autor: Maja Črnjević, dr. med. vet.