Norveška šumska mačka je mačka vrlo starog podrijetla. U zemlji iz koje potječe poznata je pod imenom Nors Skoggkatt. Spominjana je i u mitologiji te su ispričane basne o njoj još u prvoj polovici 18. stoljeća. Zanimljivo je da postoji priča u kojoj se ta maca spominje kao čarobnica koja živi u prostranim šumama sjevera te se povremeno pojavljuje i nestaje među drvećem. Iako se kao čistokrvna mačka pojavljuje 1972. godine u Oslu, korijene vuče iz Rusije, Turske i Irana. Od FIF-e je priznata 1977. godine i od tada je poraslo zanimanje za tu pasminu.

I danas živi u prostranim šumama sjevera. Izvrsna je lovica, voli proučavati svoj teritorij i izvrsno poznaje svoju lovinu i njene navike. Baš zbog tih osobina ne preporučujemo ti da je dovodiš u kućanstvo gdje planiraš imati i male životinje kao što su ptice ili glodavci. Može se prilagoditi na život u stanu, ali najviše cijeni slobodu pa joj svakako osiguraj dovoljno prostora, grebalica, igračaka i drugog sadržaja za razbibrigu. Vrlo je inteligentna i znatiželjna, no nije previše zaigrana ni druželjubiva. U domu se veže za svoje vlasnike i razvije snažaj osjećaj privrženosti. Uživa u maženju i voli čuti pohvale, ali može i bez svakodnevnog češkanja.

U prostoru u kojem boravi osjeća teritorijalnost i nevoljko ga dijeli s drugim mačkama, pogotovo ako su u pitanju dva mužjaka. Da izbjegneš sukobe, biraj rađe muško – ženski par ili ponudi macama dovoljno velik prostor. Velike je građe, čvrstog i snažnog tijela, a čupava, gusta dlaka čini je naizgled još većom. Topli dlačni pokrivač i savršeni lovni instinkti najvažnije su karakteristike koje je razvila kako bi se prilagodila oštroj klimi i životu u divljini. Zanimljivo je spomenuti da je njena duga dlaka otporna na vodu, a od hladnoće je štiti mekana, vunasta poddlaka. Ističe se i veliki, kitnjasti, bogato obrašten rep. Ovaj elegantan i veličanstven izgled zahtijeva redovitu njegu i potrebno je svakodnevno održavanje dlake. Linjanje je također intenzivno izraženo, no redovitim češljanjem svest ćeš ispadanje dlake na minimum. Ako tražiš čupavu i nježnu ljubimicu za povremeno maženje, ova inteligentna mačka odličan je izbor!

Autor: Maja Črnjević, dr. med. vet.

Neva masquerade je pasmina nastala krajem 70.-ih, početkom 80.-ih godina. Ona je zapravo sibirska mačka sa oznakama sijamske mačke. Pasmina je razvijena u Sankt Peterburgu, a uzgajana je u blizini rijeke Neve. Način na koji je dobila ime zaista je zanimljiv. Rijeka Neva bila je dom tradicionalnih maškara pa je pasmina dobila po karnevalu u njenoj blizini.

Ova srednje velika do velika mačka ima mišićavo tijelo snažnog vrata i širokih prsiju što joj daje pravokutan izgled. Srednje velike uši imaju zaobljene vrhove s čupercima poput risa. Velike oči mogu biti u svim bojama, no poželjene su one zelene boje. Krzno joj je poludugo, gusto s gustom poddlakom. Na površini je vodootporno i pruža odličnu toplinsku izolaciju. Linja se pa ga je potrebno redovito češljati kako bi se prozračilo te kako se ne bi petljalo. Dolazi u više boja dok čokoladna, lila, fawn i boja cimeta nisu dozvoljene.

Neva masquerade je karakterno slična sibirskoj mački. Izrazito je pitoma i privržena čovjeku pa kažu da ima karakter poput psa. Energična je, pametna, može lako naučiti razne trikove, a često će ti donijeti i igračku da se poigraš s njom. Također se voli i vokalno izražavati pa je poznata kao “mačka pričalica”. Odlično se slaže sa psima i drugim životinjama te će se bez problema uklopiti u tvoju obitelj čak i ako već imaš druge ljubimce. Voli društvo čovjeka, ali i drugih mačaka pa će sretnija biti ako nije jedini mačji ljubimac. Može boraviti u kući ili stanu, a jednako dobro će se snaći i u dvorištu. Gusto krzno joj omogućuje boravak vani čak i tijekom zimskih mjeseci.

Zbog malog broja pripadnika pasmine često se uzgaja u srodstvu te može biti sklona srčanim oboljenjima. Ako se odlučiš za ovu prekrasnu pasminu, svakako je potraži kod odgovornog, registriranog uzgajivača. Ova mekana, zaigrana i privržena mačka zaista je idealan odabir za veliku, aktivnu obitelj koja će joj pružiti svu ljubav koju zaslužuje.

Autor: Maja Črnjević, dr. med. vet.

Munchkin, jazavčar mačjeg svijeta, domaća je vrsta mačke koja ima izuzetno kratke noge, a otkrivena je 1940.-ih godina u Ujedinjenom Kraljevstvu. Kraće noge posljedica su prirodne genetske mutacije koja je zadržana daljnjim uzgojem. Gen je dominantan i nije vezan za spol tako da se izražava bez obzira je li naslijeđen od jednog roditelja ili oba. To znači da će potomak munchkina uvijek imati kratke noge. Isto tako, ne preporučuje se parenje dva munchkina jer njihovi potomci ne mogu preživjeti.

Pasmina kao takva prihvaćena je tek 2003. godine od strane Međunarodne udruge mačaka (TICA), no Udruga ljubitelja mačaka nije ih prihvatila. Status pasmine i dalje je upitan, ali ta činjenica ne umanjuje količinu ljubavi i veselja koju vam ove mališanke mogu pružiti. Rasprava o priznavanju pasmine postoji jer jedna strana tvrdi da ne želi promicati genetsku mutaciju koja bi mogla donijeti zdrastvene probleme maci, dok druga strana tvrdi da mace nemaju nikakve specifične zdrastvene probleme vezane uz pasminu, već žive punim plućima na svojim kraćim nogama.

Srednje su veličine, a dlaka im može biti kratka, srednja ili duga u bilo kojoj boji. Osobnost im uglavnom ovisi s kojim drugim mačkama se pare pa naslijede njihov temperament. Glase kao društvene i razigrane mačke te bez obzira na kraće noge, vole trčati i kretati se. Nešto im je izazovnije skakanje na veće visine, ali svejedno uživaju u penjanju i avanturama. Izgled također ovisi najviše o mački s kojom se pari jer izgleda kao ta pasmina samo s kratkim nogama. Briga za dlaku nije zahtjevna, ali iziskuje nešto tvojeg vremena. Kratkodlake možeš češljati jednom tjedno, dok kod dugodlakih munchkina preporučujemo češljanje 2 - 3 puta tjedno. Dobro se slažu s djecom i s drugim životinjama. Ako tražiš ljubimicu koje je razigrana, nestašna i puna ljubavi, ova mala kobasica na četiri noge osvojit će tvoje srce i stvarati ti nezaboravne uspomene!

Autor: Maja Črnjević, dr. med. vet.

Uz američku kratkodlaku mačku, maine coon je najstarija pasmina domaćih mačaka iz Sjeverne Amerike. Prvi doseljenici u Sjevernu Ameriku sa sobom su iz Europe donijeli domaće kratkodlake mačke, a neki od njih imali su i turske angore. Križanjem ovih dviju pasmina pojavile su se mačke dulje dlake te je tako nastao maine coon. Prvi primjerci pasmine nisu bili tipični kućni ljubimci već su služili kao “radne mačke”. Bile su to krupne, zdrave, snažne mačke i odlični lovci na glodavce. U početku su ovu mačku zvali “shag cat” (mačka grube dlake). Ime maine coon dobila je po državi Maine gdje su nakon generacija parenja takvih mačaka prevladale osobine koje danas karakteriziraju pasminu. Drugi dio imena vuče podrijetlo od smiješne priče po kojoj se divlja američka mačka parila s rakunom te su navodno tako nastale prugaste kombinacije boja i kitnjasti rep tadašnjih maine coonova.

Iako je jedna od glavnih karakteristika maine coona prekrasno, dugo, gusto krzno, on spada u mačke s poludugom dlakom. Velika je mačka uobičajene tjelesne težine oko 8 kg, no mogu se naći primjerci i teži od 10 kg. Kombinacija njegove veličine, težine i guste dlake daju mu impozantan izgled zbog čega je vrlo rado viđen, kako na izložbama tako i kao kućni ljubimac. Maine coon ima mišićavo, dugo i snažno tijelo. Kosti su mu teške, a prsa široka. Široka, pravokutna glava ima jake i visoke jagodice, velike, ovalne oči te velike, visoko postavljene uši bogato obrasle dlakom. Čuperci na vrhu ušiju daju mu karakterističan izgled. Krzno je bogato i gusto, no na opip nije toliko mekano i fino, više je grubo. Dolazi u gotovo svim bojama, a potrebno ga je redovito četkati kako bi se manje linjalo te kako se ne bi petljalo.

Ovu pasminu krasi i predivan rep obrašten dugim, lepršajućim krznom koji mora biti dug barem toliko koliko je dugo i tijelo. Njegova zapanjujuća veličina možda odaje drugačiji dojam, no maine coon je zapravo mačka nježnog temperamenta koja se izvrsno slaže s ljudima, psima i drugim mačkama te uživa u njihovom društvu. Zbog svog lovnog instinkta nije dobro društvo za manje ljubimce poput ptica ili glodavaca. Voli se maziti i uživa u pažnji. Aktivan je, inteligentan i zaigran te se često ponaša poput psa pa će rado donositi igračke i učiti razne trikove. Specifično je za pasminu i da voli vodu. Rado će se igrati s vodom, provoditi vrijeme u njenoj blizini te plivati.

Pasmina je izrazito popularna u cijelom svijetu pa je tako zanimljivo da je prva mačka koja je klonirana bila maine coon imena Little Nicky. Jedna od najpoznatijih filmskih mačaka, gospođa Norris iz filmova o Harry Potteru, također je ove pasmine. S obzirom da je maine coon tipično njegovana mačka urednog izgleda, za ulogu neugledne gospođe Norris koristili su se specijalni efekti kako bi se postigao izrazito neuredan izgled. Ako te oduševila veličina ove mačke te želiš snažnu, aktivnu ljubimicu koja će ti se rado pridružiti u svim tvojim pustolovinama, ova divna maza robusnog izgleda idealan je odabir za tebe.

Autor: Maja Črnjević, dr. med. vet.

La Perm je pasmina nastala prirodnom mutacijom. Od šest mačića u leglu, jedna ženkica se u potpunosti razlikovala od svojih braće i sestara. Bila je gotovo bez dlake, a uši su joj bile velike i široko razmaknute. S dva mjeseca starosti dobila je mekanu, kovrčavu dlaku koja je u potpunosti prekrila njeno tijelo s četiri mjeseca starosti. Nazvana je Curly i od nje se nastavio razvoj pasmine La perm. FIF-a je pasminu priznala 2015. godine.

Ova srednje velika mačka ima elegantno i skladno tijelo. Nježnu glavu krase srednje velike, široke uši s čupercima na vrhu. Oči su joj velike, ovalne, a boja im se treba slagati s bojom krzna. Krzno joj je valovito ili kovrčavo, može biti kratko ili poludugo. Mekano je i prozračno, a linja se tijekom cijele godine. U periodu linjanja na mjestima čak može ostati u potpunosti bez dlake. Dolazi u svim bojama i uzorcima, kao i u kombinaciji s bijelom bojom.

La Perm je izrazito aktivna mačka, brza i okretna. Zbog svoje inteligencije lako je možeš naučiti raznim trikovima i naredbama. Druželjubiva je i izrazito privržena ljudima, najsretnija će biti u društvu svog čovjeka. Zanimljivo je da se glasa poput nježnog cvrkuta ptica pa ćeš imati dojam da osim mačje ljubimice imaš i pernatu. Obožava hranu te neće biti sretna kada joj je zdjelica prazna. Ako želiš aktivnu, privrženu mačku neobičnog izgleda i glasanja, La Perm je svakako idealan odabir za tebe.

Autor: Maja Črnjević, dr. med. vet.

Ova relativno nova i vrlo zanimljiva pasmina stara je oko 200 godina, a postala je popularna u kratko vrijeme. Kao što i samo ime kaže, nastala je na Kurilskom otočju, a vjeruje se da se radi o podivljalim mačkama japanskog bobtaila koje su bile donešene na otočje sredinom prošlog stoljeća.

Vrlo je inteligentna, zanimljivog i pretežito mirnog karaktera te vezana za svog čovjeka, no u isto vrijeme prilično neovisna i neće joj smetati dio dana boraviti sama u stanu i odmarati. Odličan je lovac pa tako u divljini bez problema lovi zečeve i ribe, a u kući ili stanu će se potruditi ugrabiti svaku muhu. S obzirom na njenu sposobnost da u divljini ulovi tako velik plijen, lako je zaključiti kako se radi o velikoj mački mišićavog tijela te jakih nogu. Glava joj je velika, a krase ju bademaste oči i široke uši blago nagnute prema naprijed. Zavijeni repić, kojeg ćeš zasigurno prvog primijetiti nađeš li se u društvu ove ljepotice, može biti dug 3-8 cm.

Kurilski bobtail dijeli se na kratkodlaki i dugodlaki tip. Kratkodlaki tip ima nešto više poddlake i čvrste zaštitne dlake, a one dugodlake krasi i gusta, bogata dlaka oko vrata, nogu i na prsima. Boje variraju i priznate su sve u kombinaciji sa bijelom. Koji god tip odabereš, odlučiš li se za ovu pasminu, kurilski bobtail bit će ti odlično društvo i u igri i za vrijeme odmora!

Autor: Maja Črnjević, dr. med. vet.

Korat je pasmina mačke opjevana u tajlandskoj zbirci poezije još između 14. i 18. stoljeća. Naime, iako je miljenica kraljevske obitelji tog vremena svakako bila sijamska mačka, narod je obožavao korate za koje se vjerovalo da donose sreću. Često su bili darovani kao simbol poštovanja, ali i kao nosioci sreće kod sklapanja novih brakova. S druge strane, CFA je ovu pasminu priznala tek 1965. godine. Amerikanac po imenu Spearman donio je primjerak korat mačke s Tajlanda. Suci je nisu htjeli ocijeniti zbog toga što nije imala boje sijamske mačke, a Spearman ih nije mogao uvjeriti kako ondje postoji mnogo mačaka gotovo identičnog izgleda. Tek u 20. stoljeću Amerikanka Jean Jonson je nakon mnogo pokušaja uvoženja u SAD na poklon dobila dvije jedinke korata – Naru i Darra, nakon čega je s vremenom omogućen i uzgoj ove zanimljive pasmine.

Što se tiče tjelesne građe, tijelo joj je gipko i mišićavo, a leđa su zakrivljena. Stražnje noge su joj duže od prednjih, a rep je deblji pri korijenu i sužava se prema vrhu. Krzno je srebrno – sive boje, a sami vršci dlake su srebrni. Jastučići na šapama mogu biti boje lavande ili tamno plavosivi, kao i nosno ogledalo te usnice. Glava je srcolikog oblika, u razini očiju široka, a prema bradi uža. Uši su joj velike, izvana prekrivene kratkom dlakom, blago zaobljene i smještene visoko na glavi, a oči izražene i sjajne, zelene ili boje jantara. 

Za razliku od sijamske, korat je tiha mačka, ali voli komunicirati na druge načine. Inače je vrlo aktivna i inteligentna te iznimno privržena svom čovjeku. Tražiš li vjernog prijatelja koji će te pratiti u stopu, korat bi mogao biti idealan izbor za tebe.

Autor: Maja Črnjević, dr. med. vet.

Kartuzijska mačka jedna je od starijih pasmina mačaka. Prema jednoj od legendi potječe iz planinskih predjela Irana, Sirije i Turske. Odatle joj gusto, meko krzno koje ju čini prepoznatljivom. Priča kaže da je u Francusku donešena za vrijeme križarskih ratova. Razdoblje 1920.-1930. smatra se početkom uzgoja ove predivne pasmine, a prvi standard objavljen je 1939. godine. Zbog sve češćeg križanja s britanskom plavom i perzijskom mačkom te udaljavanja od izvornih karatkeristika kartuzijske mačke, 1970. godine J. Simmonet odlučio joj je vratiti izvorne karakteristike započevši s ponovnim uzgojem čiste francuske pasmine kartuzijske mačke, a 1973. priznata je i od FIF-e.

Tijelo je masivne građe i mišićavo, a krzno meko i gusto svijetlo ili tamno plave boje. Glava joj je trapezastog oblika s ravnim i širokim nosom. Oči su joj velike, živahne, žute do boje jantara, a uši srednje veličine pozicionirane visoko na glavi. Noge su joj mišićave, a šape velike. Rep je srednje dug, nešto širi pri korijenu, a uži pri vrhu. Ova odana i inteligentna mačka uživa u miru i tišini, ali vrlo je druželjubiva i rado će boraviti u društvu svojih ukućana. Moglo bi se reći da osim karakteristika mačke ima i određene osobine psa. Tražiš li prijatelja kojem će odgovarati život u stanu, pronašao si idealnog kandidata.

Autor: Maja Črnjević, dr. med. vet.

Japanski bobtail kratkodlaka je mačka porijeklom iz Japana gdje je jedna od omiljenih pasmina. Postoji nekoliko legendi vezanih za postanak pasmine, a jedna od njih govori kako je se tijekom hladne noći mačka grijala uz vatru. Žeravica koja je iskočila iz peći zapalila joj je rep. Mačka se prepala, pobjegla iz kuće i trčala gradom pokušavajući ugasiti vatru na repu. Kako je grad bio napravljen od drva, mačka je zapalila čitav grad. Kralj je čuo za taj događaj i naredio da se svim mačkama odrežu repovi. Zbog ove legende vjeruje se da mačke na istoku imaju kratke repove.

Japanski bobtail je krajem Drugog svjetskog rata uvezen u SAD. Tamo je započet uzgoj oko 1960. godine, a pasmina je 1993. godine priznata od CFA. 1986. godine uzgoj u Švicarskoj započeo je R. Voehringer, međunarodni sudac FIF-e.

Pasminu karakterizira kratak rep u obliku batrljak. Dugačak je 5 do 8 cm, obrašten je dlakom te ima oblik pompona, podsjeća na zečji rep. Nježna glava japanskog bobtaila ima oblik istostraničnog trokuta, visokih jagodničnih kostiju i naglašenih brčnih jastučića. Krase je velike, razmaknute, visoko smještene uši te velike i ovalne oči. Tijelo je mišićavo, elegantno i izduženo. Ova srednje velika mačka ima kratko, mekano i svilenkasto krzno koje može doći u svim bojama, a boja očiju mora biti u skladu s bojom krzna.

Prema japanskoj tradiciji za uzgoj se najčešće koriste “mi-ke” mačke, trobojne mačke u kombinaciji crne, crvene i bijele boje. Japanski bobtail je neovisna mačka izražene osobnosti. Izrazito je inteligentna i nije uvijek tolerantna prema drugim mačkama. Odlična je lovica, voli aktivnost i vodu, ali se lako prilagodi na život u stanu. Ova predivna mačka japanskog izgleda bit će ti odličan prijatelj ako ćeš poštovati njenu individualnost, družiti se često s njom i povremeno joj osigurati ukusan obrok bogat ribom koju obožava.

Autor: Maja Črnjević, dr. med. vet.

Svi podanici mačaka znaju koliko su one posebne. Jedna od njihovih mnogih posebnosti je i skrivanje znakova bolesti. Svi koji su se bar jednom susreli s nekom ozbiljnijom bolesti kod svojih ljubimica, znaju onaj osjećaj kad ti se čini da nešto možda nije u redu – a veterinar postavi katastrofalnu dijagnozu neke kronične bolesti. Ali ona je do jučer bila skroz ok – kako? Ni veterinari nisu zadovoljni s tom njihovom karakteristikom jer su dijagnoze vrlo često teške i svi su zbunjeni kako je mačka s takvim nalazima do jučer bila ok. Jedna od takvih nezgodnih dijagnoza su i problemi sa zglobovima, posebno kod starijih mačaka.

Znakovi te bolesti mogu biti sljedeći – starija mačka koja puno spava, manje se igra, manje skače – vrlo očiti znakovi za jednu prosječnu mačku, zar ne? Malo više sreće imaju oni čije mačke žive isključivo u stanu ili kući i koriste mačji wc – ponekad će im biti teško ući u mačji wc ili zauzeti položaj za obavljanje nužde, pa će nuždu obaviti van mačjeg wc-a. To je obično alarm za vlasnike (ako nisu nešto drugi skrivili, pa im je to kazna).

S druge strane, mačke koje su se inače penjale na povišena mjesta u stanu  – ormari, vrata, stolovi, hladnjaci, strojevi za pranje rublja, kreveti, radne plohe u kuhinji, tuš kabine (mogli bi nabrajati unedogled, jer svi koji dijele životni prostor s mačkom znaju da za zdravu mačku nema prepreka i nema mjesta gdje nije bila)  – to više ne rade. Tada se često dogodi da potražimo pomoć i savjet veterinara koji, posebno kod starijih mačaka, nađe još neki problem koji je mačka vješto skrivala (mokraćne kamence i slično) – i onda se pozabavimo s problemom koji je u tom trenutku od veće važnosti i tako svaki put, govorim iz vlastitog iskustva.

"Znakovi da mačka ima problema sa zglobovima mogu biti sljedeći: starija mačka koja puno spava, manje se igra, manje skače – vrlo očiti znakovi za jednu prosječnu mačku, zar ne? Malo više sreće imaju oni čije mačke žive isključivo u stanu ili kući i koriste mačji wc – ponekad će im biti teško ući u mačji wc ili zauzeti položaj za obavljanje nužde, pa će nuždu obaviti van mačjeg wc-a. To je obično alarm za vlasnike (ako nisu nešto drugi skrivili, pa im je to kazna)."

Ali pomoć dolazi u obliku kapsula Synoquin Cat – koje možeš otvoriti i posipati po hrani ili ih dati cijele. To je vrlo praktičan proizvod kojim svojoj ljubimici možemo osigurati kvalitetan život kod problema sa zglobovima – neovisno o tome je li uzrok ozljeda ili starenje organizma.  Sadrži dvije najbitnije skupine sastojaka -  glukozamin i hondroitin za izgradnju hrskavice te omega 3 masne kiseline dobivene iz ulja krilla za protuupalno djelovanje i smanjenje boli.

Najnovijim istraživanjima dokazano je da ulje krilla sadrži izrazito visoke koncentracije omega 3 masnih kiselina koje djeluju protuupalno, a što je najbitnije organizam ih u najvećoj mjeri iskoristi. Ponekad nije bitno sadrži li neki proizvod velike količine nekog sastojka, nego koliko tog sastojka završi tamo gdje bi trebalo. Synoquin pokazuje izvrsne rezultate na oba područja – izgradnja hrskavice i smanjenje boli.

Svaka mačka bi trebala proći početni program davanja kapsula. Nakon tog početnog perioda od 6 tjedana, doza za tvog ljubimca smanjuje se na pola – tako će Felix kroz prvih 6 tjedana uživati u 2 kapsule dnevno, a nakon toga uzimati samo 1 kapsulu dnevno.

Nakon određenog vremena korištenja Synoquina mogu se i vidjeti pozitivne promjene na zglobnim hrskavicama kod mačaka, ali budimo realni, nećemo riskirati ozljede pokušavajući pomoći doktorima da naprave uzv pregled. Ono što ćemo mi vidjeti je izrazita promjena u ponašanju naših starijih kraljica i definitivno veća kvaliteta njihovih života.

Autor: Dora Knaffl, dr.med.vet.