Približava nam se dio godine u kojem vanjski nametnici počinju biti aktivniji i veća prijetnja za naše kućne ljubimce. Opasnost od vanjskih nametnika traje cijelu godinu, ali s dolaskom sezone njihove pojačane aktivnosti (ožujak – studeni) opasnost od uboda i bolesti koje prenose još je veća. Zato svakako vodi računa da svog mezimca štitiš kroz cijelu godinu, a posebno kroz sezonu njhove pojačane aktivnosti! 

"Od vanjskih nametnika tvom ljubimcu najviše muke zadaju: buhe, krpelji, komarci, muhe i papatači."

Aktivnost krpelja ovisi o temperaturi i vlažnosti, a najaktivniji su u proljeće, rano ljeto i ranu jesen. U zimskom periodu također mogu biti prisutni, pogotovo sad kad su nam zime blaže i nema jako niskih temperatura koje se dugo zadržavaju. Krpelji predstavljaju veliku opasnost za naše četveronošce jer svojim ugrizom mogu prenijeti teške bolesti kao što su piroplazmoza, anaplazmoza, lajmska borelioza i erlihioza. Da zaštitiš svog ljubimca biraj ogrlice ili ampulice s repelentnim djelovanjem koje će spriječiti hranjenje krpelja. Prilikom maženja obavljaj i redovite preglede krzna i kože nakon šetnji i boravka u prirodi kako bi bio siguran da tvoj ljubimac nije ništa pokupio.

Buhe su također aktivne tokom cijele godine i da spriječiš infestaciju buhama štiti ljubimca kontinuirano kroz cijelu godinu. Buhe svojim ubodom iritiraju kožu, izazivaju svrbež, a kod osjetljivih ljubimaca mogu prouzrokovati i alergijsku reakciju. Osim toga sudjeluju i u prijenosu unutarnjih nametnika (trakavice) pa kada štitiš ljubimca od buha, štitiš ga istovremeno i od mogućnosti zaraze trakavicom. Ako primjetiš da se tvoj ljubimac pojačano češe, gricka, nemiran je, ima zacrvenjenu kožu ili područja bez dlake vjerojatno ima vanjske nametnike. Ako vidiš na koži male crne točkice (izmet buha) ili male crne bubice koje su jako brze i daleko skaču u pitanju su buhe. Ako pak vidiš nešto bjelkasto što sliči na prhut vjerojatno se radi o pauši ili uši. Koristi zaštitu protiv buha u obliku ogrlice, ampulice ili tablete tokom cijele godine te redovito koristi češljić za buhe. 

Izvor fotografije: Shutterstock

"Da zaštitiš svog ljubimca biraj ogrlice ili ampulice s repelentnim djelovanjem koje će spriječiti hranjenje krpelja. Prilikom maženja obavljaj i redovite preglede krzna i kože nakon šetnji i boravka u prirodi kako bi bio siguran da tvoj ljubimac nije ništa pokupio."

Papatači su mali komarci koji sišu krv i pri tom mogu prenijeti uzročnika lišmanioze. Prisutni su na području Dalmacije tako da ako ćeš ići na more svakako zaštiti svog ljubimca ogrlicom ili ampulicom koja djeluje repelentno te izbjegavaj duge šetnje u sumrak i zoru kad su papatači najatkivniji. Komarci i muhe ne dosađuju samo nama već i našim kućnim ljubimcima pa će ti ljubimci biti jako zahvalni ako ih štitiš i od njihovog uboda. Izaberi ogrlicu ili ampulu koja djeluje repelentno.

"Ako primjetiš da se tvoj ljubimac pojačano češe, gricka, nemiran je, ima zacrvenjenu kožu ili područja bez dlake vjerojatno ima vanjske nametnike. Ako vidiš na koži male crne točkice (izmet buha) ili male crne bubice koje su jako brze i daleko skaču u pitanju su buhe."

Osim vanjskih parazita (ektoparazita), na tvog ljubimca vrebaju i unutarnji (endoparaziti). Tretman protiv endoparazita preporuča se ponavljati 4x godišnje, odnosno svaka 3-4 mjeseca. Unutarnji paraziti, prvenstveno mislimo na crijevne parazite, mogu se prenijeti i na ljude, tako da ovisno o rizičnim čimbenicima tretman možeš provoditi i češće. Simptomi zbog kojih ćeš posumnjati da tvoj pas ima gliste ili trakavice su: gubitak na težini, gubitak apetita, nadutost trbuha (štenci i mačići), proljev, povraćanje, kašalj ili uočavanje parazita u stolici. S obzirom da se paraziti kreću uzrokuju svrbež pa je poznat izraz 'sanjkanje' psa, odnosno pas će vuči stražnjicu po podu. Da bi to spriječio daj ljubimcu tableticu protiv unutarnjih parazita minimalno 4x/god.

Ako će tvoj izbor zaštite protiv vanjskih nametnika biti ogrlica pripazi da ju pravilno postaviš ljubimcu oko vrata. Stegni ju tako da ostane 2 prsta razmaka između ogrlice i kože i neka ju ljubimac nosi od 0-24h. Veterinar Krešo ti kroz video pokazuje kako pravilno staviti ogrlicu psu. Ako je ampulica tvoj izbor, onda vodi računa da ju ponovo apliciraš svakih mjesec dana te da se ljubimac ne kupa i ne pokisne jer će se djelatna tvar isprati. Ako su tablete tvoj odabir zaštite protiv vanjskih nametnika, imaj na umu da ne djeluju repelentno i ne štite od ugriza, pa tako ni od bolesti koje oni prenose. Kod tretmana protiv unutarnjih parazita prati stolicu svog ljubimca i ako primijetiš bijele točkice, 'zrnca riže' ili bijele glistice ponovi terapiju za 2 tjedna!

Kad štitiš ljubimca, štitiš i sebe. Koristi zaštitu kroz cijelu godinu jer zaštićen i čist ljubimac je sretan ljubimac! 

Autor: Marina Žegrec, dr.med.vet.

Domaća mačka potječe od divlje, pustinjske mačke. Iako većina mačaka više ne živi u divljini već uživa ljenčareći u kući ili stanu, neke karakteristike i genske predispozicije divlje životinje je svakako zadržala. I dalje je lovac i ima snažan instinkt za lovljenjem plijena pa pripazi ako imaš druge sitnije kućne ljubimce da ih čuvaš zatvorene i na sigurnom.

Isključivi je mesojed i u prehrani trebaju dominirati visokokvalitetne bjelančevine životinjskog podrijetla koje zakiseljavaju urin. Voli jesti manje količine više puta dnevno pa će rado doći do zdjelice i pogrickati dio suhe hrane, a dio si ostaviti za kasnije. Ono što nema običaj, s obzirom na njeno pustinjsko porijeklo, je doći do zdjelice i popiti vode. Nedovoljno uzimanje tekućine može itekako pridonijeti stvaranju mokraćnih kamenaca stoga svakako osiguraj svojoj ljubimici i hranu u mokrom obliku (vrećice ili konzervice) ili fontanu za pijenje vode jer im je draže piti vodu kad je 'u pokretu'.

Mokraćni kamenci nastaju u mokraćnom sustavu u obliku sitnih kristalića kao posljedica prevelike nakupine određenih minerala u urinu. Kamenci se mogu nalaziti u mokraćnom mjehuru, mokraćovodu ili u bubregu, a razlikuju se po mineralnom sastavu. Kod mačaka se uglavnom javljaju struvitni i kalcijevi oksalati. Najčešći čimbenici koji pogoduju stvaranju kamenaca je koncentriran urin zbog nedovoljnog uzimanja vode i stresom uzrokovana bolest donjih mokraćnih puteva kod mačaka (FLUTD). U većini slučajeva javlja se kod mačaka srednje i starije dobi jer je potrebno vrijeme da se kamenci formiraju, narastu i u konačnici stvaraju problem. Kako se s vremenom povećavaju oštećuju stijenku mokraćnog mjehura i uzrokuju ponavljajuće upale, a ako se formiraju unutar bubrega ili uđu u mokraćovod mogu uzrokovati veliku bol i nelagodu kod životinje koja zahtijeva hitnu veterinarsku skrb jer je životno ugrožavajuće! 

Izvor fotografije: Unsplash

Simptomi koje možeš primjetiti su vezani uz mokrenje koje postaje drugačije nego inače, ali i promjene u ponašanju kao što su gubitak apetita, nezainteresiranost i umor. Mokrenje može biti češće, u manjim količinama, bolno (zauzimanje čudnog položaja, mijaukanje, nemir) ili može biti prisutna krv u mokraći. Prilikom maženja oko područja kukova maca može iskazati nelagodu i agresivnost. Ako primijetiš bilo koji od simptoma, odmah pravac veterinaru koji će napraviti potrebne pretrage i utvrditi stanje jer ranim otkrivanjem bolesti možeš uvelike pomoći svojoj mezimici! 

"Mokraćni kamenci nastaju u mokraćnom sustavu u obliku sitnih kristalića kao posljedica prevelike nakupine određenih minerala u urinu. Kamenci se mogu nalaziti u mokraćnom mjehuru, mokraćovodu ili u bubregu, a razlikuju se po mineralnom sastavu. Kod mačaka se uglavnom javljaju struvitni i kalcijevi oksalati."

Medicinska hrana koja utječe na pH mokraće može otopiti male formirane kristaliće u potpunosti, smanjiti veće kristale, ali i djelovati preventivno. Struvitni kamenci jako dobro reagiraju na promjenu hrane, dok oksalatni kamenci ne i najčešće zahtijevaju kirurško uklanjanje. Uz savjet i nadzor veterinara kao pomoć kod struvita izaberi hranu npr. Happy Cat Struvit, Hills Urinary Care c/d ili Purina Urinary UR. Ako su u pitanju kalcijevi oksalati ili rjeđi cistinski i ksantinski kamenci izaberi Happy Dog Low Purine (u slučaju kamenaca kod pasa) ili Hills Urinary Care u/d ili c/d. Kao pomoć pri otapanju kamenaca može pomoći i Urolsyn pasta, UrinoMet mini tablete, a za potporu mokraćnom sustavu tu su i Apicat Urino prah, Paws&Paws Urinary otopina, Renalof sirup ili Cysto Pro kapsule. 

Ono što ti možeš učiniti za prevenciju ovog stanja je: hraniti svoju macu kvalitetnom hranom bogatom životinjskim bjelančevinama, održavanjem njene optimalne tjelesne težine, poticati ju na kretanje, aktivnost i igru te joj uvijek omogućiti svježu vodu, po mogućnosti kroz fontanu koja će povećati unos vode. Ako posumnjaš na bolesti mokraćnog trakta uputite se veterinaru što prije kako bi na vrijeme znao reagirati i pomoći!

Autor: Marina Žegrec, dr.med.vet.

Sphynx pasmina rezultat je prirodne i spontane genetske mutacije koja čini ovu mačku specifičnom, a to je odsustvo dlake. Povijesni podaci o postojanju bezdlakih mačaka datiraju iz vremena Asteka, a uzgoj današnjeg Sphynxa počinje 1966. godine u Kanadi (Ontario). Zanimljivo je da se ime pasmine kroz vrijeme mijenjalo. Prvo je glasilo “Moonstone Cat” (“Mačka Mjesečevog Kamenja”), zatim “The Canadian Hairless” (“Kanadska Bezdlaka”) i na kraju “Sphynx”.

Iako ih svrstavamo u bezdlake mačke i izgledaju golo, kožu im zapravo pokrivaju fine, pahuljaste dlačice koje se najčešće javljaju na ušima, njušci, nogama, repu i skrotumu. Koža je slična jelenjoj, a na dodir pruža topli, nježni i ugodan osjećaj. Mogu doći u svim bojama, a i s naborima kože koji su prisutni na glavi, vratu i ramenima. Glava im je nešto duža nego šira, čelo plosnato, uši velike i široke, a jagodice istaknute što im daje karakterističan, pomalo opasan izgled.

Neka te taj prvi dojam ne zastraši jer to je potpuna suprotnost njihovom karakteru! Osim što te ova pasmina spašava od svakodnevnog čišćenja dlake s odjeće i namještaja, nudi ti i svoj savršeno ljubazan karakter. Odlikuju se lukavošću, znatiželjom, druželjubivošću i simpatičnošću. Ako tražiš osjećajno društvo za razgovor i neograničeno maženje, sphynx je odlična opcija! Ako ne osjeti dovoljno pažnje donijet će ti igračku ili na bilo koji drugi način pokazati da se želi družiti. Odan je prijatelj koji mrzi samoću i nikad ne pokazuje znakove agresivnosti. Linjanje ćeš izbjeći, ali moraš voditi brigu da ga okupaš barem jednom tjedno te da ga ne izlažeš direktnom suncu.

Isključivo je kućna maca, snažna i otporna, a ukoliko će izlaziti na sunce zaštiti njegovu kožu dječjom kremom za sunčanje. U zimskim mjesecima vrlo vjerojatno ćeš mu morati nabaviti topli kaputić. Egzotičnog izgleda, ali ogromnog srca, ne sumnjamo da će ti ova maca ukrasti pažnju i pružiti nezaboravno prijateljstvo!

Autor: Maja Črnjević, dr. med. vet.

Prema legendi, ova prekrasna mačja pasmina nastala je u budističkom hramu Lao Tsun u Indokini kao posveta božici reinkarnacije. Ne znamo kako je dospjela u Europu, no najstariji dokaz prisutnosti svete birme na europskom kopnu je slika mačka kojeg je madam Baudoin snimila tridesetih godina 20. stoljeća u Francuskoj. Intenzivan uzgoj u Europi započinje nešto kasnije, u prvoj polovici šezdesetih godina.

Vanjski izgled svete birme karakterizira izduženo i snažno tijelo te kratke i zdepaste noge. Srednjeg je rasta, malih ušiju i svilene dlake tamnije bijele do svijetlo smeđe boje. Dlaka je gusta, ali nema poddlaku što ti svakako olakšava održavanje i češljanje te je čini idealnom za maženje. Karakteristične boje oznaka (na nogama, glavi i repu) su čokoladna, boje tuljana, plava i ljubičasta, dok je trbuh potpuno bijeli.

Najslađa oznaka i posebnost ove pasmine su svakako bijele šapice, simpatično nazvane 'rukavice' ili 'čarape'. Lice joj krase blago zaobljene i široko postavljene duboko plave oči u koje se mnogi zaljube na prvi pogled. Osim privlačnog i zanimljivog vanjskog izgleda, nudi ti i prekrasnu unutarnju osobnost, odnosno nježnost, poslušnost, privrženost i ljubav prema svojim vlasnicima. Voli pratiti svoje ljude, spavati pored njih i stiskati se, a odlično se slaže i s drugim životinjama te djecom. Ako tražiš ljubimicu koja će uživati u obiteljskim aktivnostima, onda je ova krznena loptica pravi izbor za tebe.

Autor: Maja Črnjević, dr. med. vet.

Povijest pasmine škotski fold započinje 1961. godine s mačkom imena Susie koja je imala presavijene uši. Živjela je na škotskoj farmi, a pokazivala je vrhunski lovni instinkt. Zbog toga je dobila zadatak da kontrolira populaciju štetočina. Kasnije se parila s lokalnom mačkom, a njezine mačiće primijetio je pastir William Ross. Jednog od tih mačića pario je s britanskom kratkodlakom mačkom te dobio leglo od kojeg je krenuo ciljani uzgoj pasmine koju danas poznajemo kao škotski fold. Ova srednje velika mačka ime je dobila prema zemlji podrijetla i presavijenim ušima (engleski fold).

Zaobljena glava, velike okrugle oči i oblik tijela daju joj cjelokupan okrugli izgled. Dlaka joj je izrazito gusta i mekana, a može biti kratka ili srednje duga. Linja se pa ju je potrebno redovito četkati. Dolazi u svim bojama i uzorcima, a boja očiju najčešće odgovara boji dlake. Voli društvo čovjeka, privržena i mazna što je čini odličnim partnerom za popodnevno uživanje na kauču. Razigrana je, znatiželjna i inteligentna pa će uz malo truda i finih nagradica lako naučiti i poneki trik. Umjereno je aktivna, više voli odmarati. Njene presavijene uši daju joj karakterističan, zanimljiv izgled, no nastale su zbog genetskog poremećaja koji uzrokuje oštećenje hrskavice. Mačići se rađaju s uspravljenim ušima, a nakon tri do četiri tjedna od težine hrskavice preklope se prema naprijed.

Iz istog razloga je sklona srčanim bolestima i problemima sa zglobovima pa ako se odlučiš za ovu ljepoticu svakako je nabavi od odgovornog uzgajivača. Većina međunarodnih felinoloških saveza, uključujući FIF-u, ne priznaje pasminu upravo zbog genetike te smatraju njen uzgoj nepotrebnim. Ova simpatična mačka zahvaljujući svom okruglom licu i presavijenim ušima pomalo podsjeća na lutku pa je među vlasnicima kućnih ljubimaca jedna od omiljenih. Ako se odlučiš za škotskoj folda, svakako razmisli o pozitivnim kao i negativnim stranama ove mekane pasmine kojoj je zaista teško odoljeti.

Autor: Maja Črnjević, dr. med. vet.

Turska angora je dugodlaka pasmina podrijetlom iz područja Armenije, Turske i Afganistana (nekadašnja Perzija). Pretpostavlja se da je jedna od prvih dugodlakih mačaka koja je u 16. stoljeću stigla u Europu, no ne možemo sa sigurnošću tvrditi je li baš ta mačka bila početak uzgoja dugodlakih pasmina mačaka u Europi. Louis XV, te Louis XVI i Maria Antoinetta bili su poznati kao veliki ljubitelji pasmine u 18. stoljeću. Postoje i mnoge slike iz tog razdoblja koje nam prikazuju tursku angoru u raznim varijacijama boja: bijela, crna, kornjačevina i crvena. Do 1871. godine sve dugodlake pasmine smatrane su angorama, no tek tada primjećene su znakovite razlike između angora i perzijskih mačaka. Ponajviše se isticala razlika u strukturi dlake, ali i obliku glave i tijela. Privremeno zanemarena, pasmina turska angora tek u 20. stoljeću dobiva svoj procvat kada je pokrenut program turske vlade za očuvanje turske angore, istovremeno s programom za očuvanje pasmine turska van.

Za razliku od turske van, turska angora je mačka nježne građe, duge dlake koja je svilenkasta na dodir i kao da svjetluca dok se kreće. Nedostaje joj poddlaka tako da nema čestih problema sa zapetljavanjem, a ni linjanje nije preintenzivno. Karakteristično je da su joj zadnje noge nešto duže od prednjih, a šape vrlo sitne. Još jedna specifičnost su velike, uspravne uši postavljene visoko na glavi. Izvorna boja je snježno bijela, a kombinacije s drugim bojama i s plavim, narančastim ili raznobojnim očima posljedica su križanja s orijentalnim pasminama.

U leglima se često javlja slučaj da se omace djelomično ili potpuno gluhi mačići. Iako im taj nedostatak u odrasloj dobi i životu unutar toplog i sigurnog doma ne utječe značajno na kvalitetu života, ti se mačići svejedno isključuju iz uzgoja. Diči se inteligencijom, nježnošću i krajnjom privrženosti vlasniku. Druželjubiva je, razigrana te rado prihvaća druženje s drugim mačkama i životinjama, ali i djecom. Ako želiš elegantnu i dražesnu ljubimicu male do srednje građe, turska angora savršen je izbor za tebe.

Autor: Maja Črnjević, dr. med. vet.

Don Sphynx ili popularno Donskoy jedna je od rijetkih pasmina mačaka bez dlake i odličan izbor za sve ljubitelje koji su alergični na mačju dlaku, a nastala je prirodnom mutacijom u Rusiji. Priča kaže kako je jedna gospođa pronašla malog mačića bez dlake i povela ga kući kako bi ga izliječila, no s vemenom je shvatila da je mačić zapravo zdrav i kratko vrijeme je bila uvjerena da se radi o pasmini Sphynx. Kako je mačka rasla, tako su bile očite sve veće razlike između nje i spomenute pasmine. Nakon nekog vremena omacila se i svi mačići bili su bezdlaki baš kao i ona, a 2006. godine Don Sphynx priznat je od strane FIF-e.

Njeno široko, mišićavo tijelo, velike uši i ukošene bademaste oči bez sumnje će privući pažnju gotovo svakog ljubitelja mačaka. Iako je najčešće u potpunosti “gola”, postoji tip s nešto malo kratke dlake i onaj sa sitnom kovrčavom dlakom i golim dijelovima na ramenima i glavi. Možemo ih vidjeti u svim bojama u kombinaciji sa bijelom. Iako uglavnom nema potrebe za četkanjem, preporučuje se kupanje na tjednoj bazi kako bi koža ove ljepotice bila mirisna i zdrava.

Ova pasmina nije sklona bolestima, no u hladnijim danima poželjno je obući je u nešto toplo kako se ne bi prehladila. Znatiželjna je i aktivna mačka, a izrazito je privržena svojim ljudima. Obožava biti u centru pozornosti i najsretnija će biti u ljudskom društvu. Kažu da je privržena i odana zapravo kao pas. Zamišljaš li zajedničke šetnje i izlaske, imaj na umu da ćeš je morati zaštititi i od jakih sunčevih zraka. U zamjenu za ljubav i brigu koju ćeš joj pružiti, očekuj vjernu i inteligentnu prijateljicu uvijek spremnu na igru i maženje.

Autor: Maja Črnjević, dr. med. vet.

Japanski bobtail kratkodlaka je mačka porijeklom iz Japana gdje je jedna od omiljenih pasmina. Postoji nekoliko legendi vezanih za postanak pasmine, a jedna od njih govori kako je se tijekom hladne noći mačka grijala uz vatru. Žeravica koja je iskočila iz peći zapalila joj je rep. Mačka se prepala, pobjegla iz kuće i trčala gradom pokušavajući ugasiti vatru na repu. Kako je grad bio napravljen od drva, mačka je zapalila čitav grad. Kralj je čuo za taj događaj i naredio da se svim mačkama odrežu repovi. Zbog ove legende vjeruje se da mačke na istoku imaju kratke repove.

Japanski bobtail je krajem Drugog svjetskog rata uvezen u SAD. Tamo je započet uzgoj oko 1960. godine, a pasmina je 1993. godine priznata od CFA. 1986. godine uzgoj u Švicarskoj započeo je R. Voehringer, međunarodni sudac FIF-e.

Pasminu karakterizira kratak rep u obliku batrljak. Dugačak je 5 do 8 cm, obrašten je dlakom te ima oblik pompona, podsjeća na zečji rep. Nježna glava japanskog bobtaila ima oblik istostraničnog trokuta, visokih jagodničnih kostiju i naglašenih brčnih jastučića. Krase je velike, razmaknute, visoko smještene uši te velike i ovalne oči. Tijelo je mišićavo, elegantno i izduženo. Ova srednje velika mačka ima kratko, mekano i svilenkasto krzno koje može doći u svim bojama, a boja očiju mora biti u skladu s bojom krzna.

Prema japanskoj tradiciji za uzgoj se najčešće koriste “mi-ke” mačke, trobojne mačke u kombinaciji crne, crvene i bijele boje. Japanski bobtail je neovisna mačka izražene osobnosti. Izrazito je inteligentna i nije uvijek tolerantna prema drugim mačkama. Odlična je lovica, voli aktivnost i vodu, ali se lako prilagodi na život u stanu. Ova predivna mačka japanskog izgleda bit će ti odličan prijatelj ako ćeš poštovati njenu individualnost, družiti se često s njom i povremeno joj osigurati ukusan obrok bogat ribom koju obožava.

Autor: Maja Črnjević, dr. med. vet.

Kartuzijska mačka jedna je od starijih pasmina mačaka. Prema jednoj od legendi potječe iz planinskih predjela Irana, Sirije i Turske. Odatle joj gusto, meko krzno koje ju čini prepoznatljivom. Priča kaže da je u Francusku donešena za vrijeme križarskih ratova. Razdoblje 1920.-1930. smatra se početkom uzgoja ove predivne pasmine, a prvi standard objavljen je 1939. godine. Zbog sve češćeg križanja s britanskom plavom i perzijskom mačkom te udaljavanja od izvornih karatkeristika kartuzijske mačke, 1970. godine J. Simmonet odlučio joj je vratiti izvorne karakteristike započevši s ponovnim uzgojem čiste francuske pasmine kartuzijske mačke, a 1973. priznata je i od FIF-e.

Tijelo je masivne građe i mišićavo, a krzno meko i gusto svijetlo ili tamno plave boje. Glava joj je trapezastog oblika s ravnim i širokim nosom. Oči su joj velike, živahne, žute do boje jantara, a uši srednje veličine pozicionirane visoko na glavi. Noge su joj mišićave, a šape velike. Rep je srednje dug, nešto širi pri korijenu, a uži pri vrhu. Ova odana i inteligentna mačka uživa u miru i tišini, ali vrlo je druželjubiva i rado će boraviti u društvu svojih ukućana. Moglo bi se reći da osim karakteristika mačke ima i određene osobine psa. Tražiš li prijatelja kojem će odgovarati život u stanu, pronašao si idealnog kandidata.

Autor: Maja Črnjević, dr. med. vet.

Korat je pasmina mačke opjevana u tajlandskoj zbirci poezije još između 14. i 18. stoljeća. Naime, iako je miljenica kraljevske obitelji tog vremena svakako bila sijamska mačka, narod je obožavao korate za koje se vjerovalo da donose sreću. Često su bili darovani kao simbol poštovanja, ali i kao nosioci sreće kod sklapanja novih brakova. S druge strane, CFA je ovu pasminu priznala tek 1965. godine. Amerikanac po imenu Spearman donio je primjerak korat mačke s Tajlanda. Suci je nisu htjeli ocijeniti zbog toga što nije imala boje sijamske mačke, a Spearman ih nije mogao uvjeriti kako ondje postoji mnogo mačaka gotovo identičnog izgleda. Tek u 20. stoljeću Amerikanka Jean Jonson je nakon mnogo pokušaja uvoženja u SAD na poklon dobila dvije jedinke korata – Naru i Darra, nakon čega je s vremenom omogućen i uzgoj ove zanimljive pasmine.

Što se tiče tjelesne građe, tijelo joj je gipko i mišićavo, a leđa su zakrivljena. Stražnje noge su joj duže od prednjih, a rep je deblji pri korijenu i sužava se prema vrhu. Krzno je srebrno – sive boje, a sami vršci dlake su srebrni. Jastučići na šapama mogu biti boje lavande ili tamno plavosivi, kao i nosno ogledalo te usnice. Glava je srcolikog oblika, u razini očiju široka, a prema bradi uža. Uši su joj velike, izvana prekrivene kratkom dlakom, blago zaobljene i smještene visoko na glavi, a oči izražene i sjajne, zelene ili boje jantara. 

Za razliku od sijamske, korat je tiha mačka, ali voli komunicirati na druge načine. Inače je vrlo aktivna i inteligentna te iznimno privržena svom čovjeku. Tražiš li vjernog prijatelja koji će te pratiti u stopu, korat bi mogao biti idealan izbor za tebe.

Autor: Maja Črnjević, dr. med. vet.