Preci ovih mačaka bili su nastanjeni u ruskoj luci Arkhangelsk na Bijelom moru. Privlačnog izgleda, snažne, zdrave i otporne zaintrigirale su engleske mornare koji su ih često trgovačkim brodovima donosili kući. Prvi ozbiljni uzgajivač bila je Carew Cox. Krajem 19. stoljeća ruska plava mačka nije bila potpuno definiranog izgleda. U to vrijeme sve su se plave mačke natjecale zajedno u istoj kategoriji i zdepastija britanka redovito je pobjeđivala elegantnu rusku. Razlika je bila najočitija u kvaliteti dlake. Tek se od 1912. godine ruske mačke ocjenjuju odvojeno od britanskih. Uslijedila je Ruska revolucija 1918. godine što je dovelo do poprilične nepopularnosti pasmine u to vrijeme te se do 2. svjetskog rata gotovo izgubila izvorna pasmina.

Tek je 1945. godine skupljeno nekoliko mačaka, ali zbog malog broja morala se u uzgoj uključiti nova pasmina i to blue point sijamka (s plavim oznakama). Time se osigurao ponovni brzi rast broja ruskih plavih mačaka, ali je dovelo i do promjena u građi i naravi pasmine. Današnji uzgajivači vjeruju da je skandinavski uzgoj ruskih mačaka zaslužan za duboku zelenu boju očiju, a engleski uzgoj za boju i kvalitetu dlake. Zanimljiva je i činjenica da se današnji standardi ruske plave mačke razlikuju u raznim udrugama ne samo u građi tijela, nego i u boji. Pa su tako u Engleskoj, Australiji i Novom Zelandu dozvoljene i druge boje.

Osim jedinstvene plave boje, karakterizira je i čvrsto mišićavo tijelo koje istovremeno izgleda elegantno i vitko. Stoga ne čudi da je stekla nadimak doberman mačjeg kraljevstva! Dlaka je dvostruka, ali kratka, no svejedno čini krzno gustim i mekanim pa često izgleda veća nego što stvarno je. Linjanje je umjereno te se preporučuje barem dva puta tjedno četkati dlaku da ona zadrži svoj sjaj, kvalitetu i svilenkasti izgled.

Srednje je građe, malenih ovalnih šapa, vitkih nogu i dugačkog repa koji je sužen pri vrhu. Za pasminu je specifično da prijelaz nosa u čelo mora biti ravan bez stopa (engleski flat-topped skull), a profil nosa lagano izbočen. Iako bi svi rekli da je boja mace siva, ljubitelji mačaka znaju da se ta boja navodi kao plava, a osim boje mora biti prisutan i srebrni sjaj dlake. Nježne su, glasaju se tihim mjaukom i privržene su vlasniku, ali imaju i dozu živahnosti i razigranosti. Uživaju u društvu, ali dobra vijest je i da se odlično snalaze same pa predstavljaju odličan odabir ako imaš nešto popunjeniji raspored.

Autor: Maja Črnjević, dr. med. vet.

Sibirska mačka stoljećima je prisutna u Rusiji i tamo je domaća. Uzgojena je prirodno, bez utjecaja čovjeka, a Sibirci je smatraju svojom nacionalnom mačkom. Izgledom podsjeća na norvešku šumsku mačku pa nije ni čudno da su je prije zvali 'sibirska šumska mačka'. S priznavanjem pasmine, naziv 'šumska' se izgubio. Pretpostavka je bila da je sibirska mačka nastala križanjem norveške šumske mačke s angorom ili domaćom mačkom, no današnja genska ispitivanja pokazuju mogućnost da je sibirska mačka zapravo davni predak svih današnjih dugodlakih mačaka. Obitelj Schulz iz Berlina uvezla je 1987. godine dvije mačke, Musse i Tim, iz Petrograda te su u svojoj uzgajivačnici 'Newski Cattery' uzgojili prve sibirske mačke u Europi. Priznanje od FIF-e dobila je 1991. godine, a od TICA-e 1998. godine. Danas postoji i nova pasmina koja se razvila iz sibirske te je nedavno priznata, a zove se Neva Masquerade.

Sibirske mačke vrlo su lojalne, pozdravljaju vlasnike prilikom ulaska u kuću te donose igračke. Slove kao iznimno inteligentne mačke te su poznate kao 'pričalice' jer sve vole komentirati nježnim mjaukanjem. Imaju visok nivo energije, ali i dozu pitomosti zbog čega ih uspoređuju sa psima. Također su društvene i dobro prihvaćaju druge pse i druge životinje u kućanstvu. Prilagode se životu u kući, ali i izvan nje. Troslojno, gusto krzno štiti ih od vanjskih uvjeta te omogućava da čuče u snijegu i mirno promatraju svijet u čemu posebno uživaju. Krzno, iako je troslojno, nije teško za održavanje. Uglavnom je dovoljno češljanje jednom tjedno, no preporuča se dva puta kako bi im se dlaka raščešljala i prozračila. Smatra se da je njihovo krzno hipoalergeno te da ljudi koji su alergični na mačju dlaku zapravo mogu podnijeti dlaku sibirske mačke. Istraživanja su pokazala da im dlaka sadrži nižu razinu alergena i to posebno dlaka ženki, što je dovelo do veće popularnosti ove pasmine u Europi.

Specifično je da se i mužjaci zajedno sa svojim ženkama jako dobro brinu o potomstvu. Roditeljski par često se veže i ne želi se pariti s drugim mačkama, što kod drugih pasmina nije slučaj. S obirom da su jako društvene i bolje funkcioniraju kada su u paru, najbolje je uzeti dvije mačke, mužjaka i ženku. Vrlo su rano spolno zrele pa je moguće i prvo tjeranje već u dobi od 5 mjeseci. Strpljive su i mirne te odlično funkcioniraju i s djecom. Ako tražiš veliki i mekani stroj za predenje koji će se priljubiti uz tebe, sibirska mačka biti će savršen odabir!

Autor: Maja Črnjević, dr. med. vet.

S prosječnom tjelesnom težinom od tek 2,7 kg ova pasmina mačaka svrstava se u jedne od najmanjih pasmina na svijetu. Osim u najmanje, ubrajaju se i u 'novije' pasmine. Ime dijele s malezijskim gradom Singapurom, koji se prevodi kao ''lavlji grad''. Službena maskota Singapura je singapurska mačka po imenu Kucinta, a postoji i kip jedne od tih mačaka. Uzgoj ove pasmine započinje 1975. godine kada su dva američka uzgajivača, Hal i Tommy Meadows, doveli mačke iz Singapura u SAD. Pasmina je 1988. godine službeno priznata u američkim asocijacijama, a FIF-a je priznaje tek 2015. godine. Braća Meadows bili su istaknuti uzgajivači i burmanskih i abesinskih mačaka te neki tvrde da su se one koristile u programu uzgoja singapurskih mačaka.

Boja i uzorak singapurske mačke možda su dobiveni od burmanskih i abesinskih gena, no njena mala veličina i nježan, privržen temperament karakteristike su koje je povezuju s njezinim opreznim divljim precima. Krzno je svilenkasto glatko i vrlo kratko, položeno tik uz tijelo. Linjanje je minimalno, a i sama njega i održavanje dlake ne iziskuje puno vremena. Boja dlake je jedinstvena, može se opisati kao tamno smeđa na pozadini koja podsjeća na staru slonovaču te odaje dojam izblijeđene bjelokosti. Na glavi su najuočljivije velike uši i velike oči koje će te osvojiti na prvi pogled. 

Osim elegantnog i privlačnog vanjskog izgleda, ova maca privući će te i svojim karakterom. Vrlo je razigrana i aktivna, obožava penjanje, igranje i skakanje pa će vjerojatno često doskočiti i na tvoja ramena. Društvene su i znatiželjne, idealne za kućanstva s drugim malim prijateljskim ljubimcima. Ako voliš male, egzotične mačke, singapurska mačka će te apsolutno oduševiti!

Autor: Maja Črnjević, dr. med. vet.

Snowshoe je pasmina nastala oko 1960. godine u SAD-u. Rezultat je ciljanog križanja sijamske mačke s američkom kratkodlakom mačkom. Ime je dobila po karakterističnim bijelim šapama.

Tijelo joj je srednje veliko, mišićavo, dugo i snažno. Okretna je, brza i aktivna. Uši su joj široke, blago zaobljenih vrhova, a oči lagano ukošene, u obliku oraha. Krzno je kratko, mekano i sjajno. Nema poddlaku pa se umjereno linja. Dolazi u seal, plavoj, čokoladnoj, lila, crvenoj, krem, fawn i cimet boji te boji kornjačevine i s tigrastim uzorkom. Uz bijelu boju na tijelu, sve četiri noge moraju biti u potpunosti bijele, od prstiju sve do sredine noge.

U snowshoe mački ujedinjuju se sve karakteristike orijentalnih predaka od kojih je nastala. Tako joj je karakter zapravo vrlo sličan onome sijamske mačke. Nježna je, izrazito pametna i privržena. Često se najviše veže za jednu osobu u kućanstvu, ali se voli družiti i s ostalim članovima obitelji. Nestašna je, nepredvidiva te ima snažno izraženu osobnost. Ne voli biti sama tako da će najviše uživati u domu s više ukućana. Aktivna je pa joj obavezno trebaš osigurati dovoljno prostora, mnoštvo igračaka i različitih grebalica. Neće se buniti ni ako provodite zajedničko vrijeme u prirodi, ali u toplije doba godine jer ne voli hladnoću.

Zanimljivo je da je popularna mačka “Grumpy cat” snowhoe pasmine, iako ova je ova mačka u stvarnom životu sve samo ne mrzovoljna (engleski grumpy). Ako želiš mačku koja će te pratiti u stopu i koja će najviše od svega uživati u tvom društvu, snowshoe je idealan odabir za tebe.

Autor: Maja Črnjević, dr. med. vet.

Sokoke pasmina vuče svoje korijene, a i ime iz Sokoke pokrajine u Keniji. Tamo živi slobodno u divljini, a starosjedioci je zovu Kadzonzo. Pasmina se razvila bez ciljanih križanja i bez puno uplitanja ljudi. Najveći dio svog slobodnog vremena provodi penjući se po drveću jer obožava penjanje i visine. Uzgoj je započela engleskinja Jeni Slater 70-ih godina prošlog stoljeća. Boraveći u Keniji, upoznala je macu i zaljubila se te odlučila udomiti majku s mačićima. Intenzivniji uzgoj započinje 80-ih godina prošlog stoljeća uvozom mačke i mačića u Englesku. Prvotno ime koje je Jeni dodijelila pasmini glasilo je Afrička kratkodlaka mačka, no priznavanjem pasmine od strane FIFe 1993. godine naziv se promijenio u Sokoke, prema pokrajini iz koje potječe.

Pasmina se rijetko viđa, jer je i sam uzgoj kompliciran zbog podneblja iz kojeg potječe. Srednje je tjelesne građe, dugih, vitkih i mišićavih nogu. Karakteristika pasmine očituje se u tome što su stražnje noge duže od prednjih te stražnje noge stoje pod kutem. Tijelo joj je pokriveno vrlo kratkim, pripijenim krznom koje se ne linja intenzivno tako da ti održavanje i njega dlake neće biti otežavajuća. Karakterističan mramorasto tigrasti uzorak donijet će ti dašak Afrike u kućanstvo. 

Iako se dobro prilagođava na život u kući, zapamti da voli slobodu i mogućnost penjanja pa joj svakako to omogući. Vrlo je aktivna mačka, dobar plivač i vrstan penjač tako da će joj grebalice različitih veličina i oblika kao i razne igračke pomoći da utroši taj višak energije. Inteligentne su, vrlo odane i lako nauče trikove. Unatoč njihovom egzotičnom porijeklu i povezanosti s divljinom, zaigranost i prijateljski temperament čine ove mace prikladnim društvom i za djecu te ne sumnjamo kako će vam zajednički život ispuniti toplinom i veseljem!

Autor: Maja Črnjević, dr. med. vet.

Somalijska mačka ili somali kako je najčešće zovu zapravo je poluduga abesinska mačka. Iako je ime dobila po Somaliji, uzgojena je u SAD-u početkom 20. stoljeća. Nastala je križanjem abesinske i perzijske mačke od koje je i dobila dugu dlaku. Intenzivniji uzgoj pasmine krenuo je 1978. godine, a 1982. pasminu je priznala FIF-a. Uzgajivači danas prednost i dalje daju abesinskoj mački zbog izražajnije boje krzna iako je krzno somalijske mačke također boje divljeg zeca, takozvane aguti boje.

Ova srednje velika, elegantna mačka atraktivnog izgleda živahne je naravi te treba dosta prostora. Mišićava je, okretna i spretna. Velike, široke uši i bademaste, intenzivne oči krase njenu klinastu, blago zakrivljenu glavu. Krzno joj je izuzetno nježno, veoma gusto i zaista mekano. Srednje je dugo, no unatoč tome somali teško podnosi hladnoću. Najsretnija će biti u toplom domu, ušuškana na mekanom krevetiću. Linja se pa je potrebno redovito četkanje. Dlaka joj može biti crvene, plave, riđe, žućkastosmeđe i srebrne boje. Mačići se rađaju tamnog krzna koje s vremenom posvijetli. Karakterističan izgled daje joj i prekrasan, kitnjasti rep.

Somali je po prirodi nepovjerljiva pa joj treba više vremena da se sprijatelji s novim ljudima. Nije previše mazna i dosta je samostalna. Jednom kada se nauči na ukućane i druge ljubimce u svom domu postaje znatiželjna, razigrana te uživa u društvu ljudi i drugih životinja. Izrazito je inteligentna te joj treba omogućiti razne izazove kako bi joj um ostao aktivan. U suprotnom će si sama pronaći zabavu koja tebi možda neće biti toliko zabavna. Ova predivna mačka najbolji je odabir za aktivne ljude koji će joj pružiti puno pažnje i aktivnosti te je povremeno odvesti u šetnju prirodom u kojoj će zaista uživati.

Autor: Maja Črnjević, dr. med. vet.

Svi podanici mačaka znaju koliko su one posebne. Jedna od njihovih mnogih posebnosti je i skrivanje znakova bolesti. Svi koji su se bar jednom susreli s nekom ozbiljnijom bolesti kod svojih ljubimica, znaju onaj osjećaj kad ti se čini da nešto možda nije u redu – a veterinar postavi katastrofalnu dijagnozu neke kronične bolesti. Ali ona je do jučer bila skroz ok – kako? Ni veterinari nisu zadovoljni s tom njihovom karakteristikom jer su dijagnoze vrlo često teške i svi su zbunjeni kako je mačka s takvim nalazima do jučer bila ok. Jedna od takvih nezgodnih dijagnoza su i problemi sa zglobovima, posebno kod starijih mačaka.

Znakovi te bolesti mogu biti sljedeći – starija mačka koja puno spava, manje se igra, manje skače – vrlo očiti znakovi za jednu prosječnu mačku, zar ne? Malo više sreće imaju oni čije mačke žive isključivo u stanu ili kući i koriste mačji wc – ponekad će im biti teško ući u mačji wc ili zauzeti položaj za obavljanje nužde, pa će nuždu obaviti van mačjeg wc-a. To je obično alarm za vlasnike (ako nisu nešto drugi skrivili, pa im je to kazna).

S druge strane, mačke koje su se inače penjale na povišena mjesta u stanu  – ormari, vrata, stolovi, hladnjaci, strojevi za pranje rublja, kreveti, radne plohe u kuhinji, tuš kabine (mogli bi nabrajati unedogled, jer svi koji dijele životni prostor s mačkom znaju da za zdravu mačku nema prepreka i nema mjesta gdje nije bila)  – to više ne rade. Tada se često dogodi da potražimo pomoć i savjet veterinara koji, posebno kod starijih mačaka, nađe još neki problem koji je mačka vješto skrivala (mokraćne kamence i slično) – i onda se pozabavimo s problemom koji je u tom trenutku od veće važnosti i tako svaki put, govorim iz vlastitog iskustva.

"Znakovi da mačka ima problema sa zglobovima mogu biti sljedeći: starija mačka koja puno spava, manje se igra, manje skače – vrlo očiti znakovi za jednu prosječnu mačku, zar ne? Malo više sreće imaju oni čije mačke žive isključivo u stanu ili kući i koriste mačji wc – ponekad će im biti teško ući u mačji wc ili zauzeti položaj za obavljanje nužde, pa će nuždu obaviti van mačjeg wc-a. To je obično alarm za vlasnike (ako nisu nešto drugi skrivili, pa im je to kazna)."

Ali pomoć dolazi u obliku kapsula Synoquin Cat – koje možeš otvoriti i posipati po hrani ili ih dati cijele. To je vrlo praktičan proizvod kojim svojoj ljubimici možemo osigurati kvalitetan život kod problema sa zglobovima – neovisno o tome je li uzrok ozljeda ili starenje organizma.  Sadrži dvije najbitnije skupine sastojaka -  glukozamin i hondroitin za izgradnju hrskavice te omega 3 masne kiseline dobivene iz ulja krilla za protuupalno djelovanje i smanjenje boli.

Najnovijim istraživanjima dokazano je da ulje krilla sadrži izrazito visoke koncentracije omega 3 masnih kiselina koje djeluju protuupalno, a što je najbitnije organizam ih u najvećoj mjeri iskoristi. Ponekad nije bitno sadrži li neki proizvod velike količine nekog sastojka, nego koliko tog sastojka završi tamo gdje bi trebalo. Synoquin pokazuje izvrsne rezultate na oba područja – izgradnja hrskavice i smanjenje boli.

Svaka mačka bi trebala proći početni program davanja kapsula. Nakon tog početnog perioda od 6 tjedana, doza za tvog ljubimca smanjuje se na pola – tako će Felix kroz prvih 6 tjedana uživati u 2 kapsule dnevno, a nakon toga uzimati samo 1 kapsulu dnevno.

Nakon određenog vremena korištenja Synoquina mogu se i vidjeti pozitivne promjene na zglobnim hrskavicama kod mačaka, ali budimo realni, nećemo riskirati ozljede pokušavajući pomoći doktorima da naprave uzv pregled. Ono što ćemo mi vidjeti je izrazita promjena u ponašanju naših starijih kraljica i definitivno veća kvaliteta njihovih života.

Autor: Dora Knaffl, dr.med.vet.