Sibirski haski je srednja pasmina, podrijetlom iz Sibira. Nastao je kao pas za vuču saonica, uz samojeda i aljaškog malamuta.

Svojim izgledom, predivnom dlakom i očima krade poglede svih prolaznika. Kao da su svjesni svog izgleda, drže se samopouzdano, a hod im je elegantan i energičan. Tipične oči mogu biti smeđe ili plave boje, a česta je i pojava kada imaju oči različite boje. Također, huski može imati i jedno oko u dvije boje, dijelom plavo dijelom smeđe. Inteligentni su psi i odlično se slažu s ljudima, pogotovo malom djecom. Nisu najbolje društvo za male životinje jer imaju izražen plijenski nagon, ali uz pravilan odgoj i socijalizaciju od malih nogu moguće ih je naučiti na suživot s drugim životinjama. Haski traži puno pažnje od svog vlasnika, izrazito puno igre i kretanja. Njihova energija je skoro pa neiscrpna. Ukoliko ne trošite dovoljno njegove energije, vrlo vjerojatno će postati nemiran i destruktivan, a skloni su i bježanju. Ovi psi rijetko laju, ali ih zato možete čuti kako zavijaju, poput vukova. Narastu od 50 do 60cm, a teže od 16 do 28kg. Imaju dulji životni vijek pa mogu doživjeti i 15 godina. Dlaka im je gusta s bogatom poddlakom. Traži redovito češljanje, a linjaju se sezonski, 2 do 3 puta godišnje kada im dlaka obilno ispada. Dolaze u nijansama smeđe, sive ili crne boje u kombinaciji s bijelom. Mogu biti i potpuno bijele boje, no takvi primjerci su rijetki. Zbog svog neovisnog temperamenta i tvrdoglavosti, nisu najbolji izbor za prvog psa. Trening im mora biti dosljedan i zanimljiv, inače će si radije pronaći neku drugu zabavu. Odlično podnose niske temperature, no nisu baš otporni na vrućine pa pripazite u ljetnim mjesecima. Izuzetno su razigrani, prilično prijateljski nastrojeni i nisu dobri psi čuvari.

Ukoliko tražite prekrasnog, aktivnog, svojeglavog psa, a strpljenje vam je vrlina, haski je pravi izbor za vas! 

Autor: Maja Črnjević, dr. med. vet.

Akita potječe iz Japana i to je jedan od najvećih pasa iz grupe špiceva. To je pas impozantnog izgleda, snažne građe, guste i sjajne dlake. Uzgajan je za borbu i lov na mjedvjede, a koristio se i kao izvor krzna za vojnu odjeću tijekom Drugog svjetskog rata. Zbog toga su mnogi vlasnici svoje akite puštali u šumu, kako bi im spasili život.

Akita dolazi u dva tipa, akita inu ili japanska akita i američka akita. Američka akita nastala je od pasa koje su u šumama pronašli američki vojnici i odveli u SAD. Tamo su nastavili uzgoj i razvili nešto jače, veće pse od japanskih akita. Japanska akita naraste od 58 do 71cm i teži od 31 do 58kg. Američka akita je teža i veća za 2cm. Žive 10 do 15 godina. Razlika postoji i u ušima, japanskoj akiti su uši usmjerene prema naprijed dok su kod američke uspravne. Japanska akita dolazi u tigrastoj, bijeloj i crvenoj dok američka dolazi u mnogim bojama. Krzno im je dvostruko, tjedno češljanje je obavezno, a u periodu linjanja i svakodnevno. Akita nije dobar odabir psa za neiskusne vlasnike jer je dominantna, posjeduje snažnu osobnost i potreban joj je dosljedan trening, socijalizacija i čvrsta ruka od prvog dana. Sumnjičava je prema nepoznatim ljudima i drugim psima. Američka akita je nešto povjerljivija prema strancima no i dalje je tvrdoglava i neovisna. Vrlo su odani psi i dobri su čuvari. Traže puno mentalne i fizičke aktivnosti pa nisu najbolji izbor psa za stan. Nisu ni najbolji izbor za domove s malom djecom. Najpoznatija akita je svakako Hachiko, koji je popularizirao pasminu. Hachiko je bio pravi primjer akitinog karaktera i vjerne prirode.

Uz pravilan odgoj i socijalizaciju, ovaj impozantan, temperamentan pas može postati idealan kućni ljubimac i odlično društvo za aktivnu obitelj.

Autor: Maja Črnjević, dr. med. vet.

Samojed je pasmina primitivnog tipa, bijelog „pufastog“ krzna i karakterističnog osmijeha radi kojeg se iz milja naziva i „nasmiješeni Sammy“. Zamlja podrijetla mu je Rusija, a ime je dobio prema sibirskom nomadskom plemenu Samojeda.

Po naravi je vrlo tvrdoglav pa mu je potrebna dosljednost te promjenjiv i zabavan trening kako bi bio poslušan i pristojno se ponašao. Rana socijalizacija izrazito je bitna za ovu pasminu i uz dosljedan odgoj može biti odlično društvo za druge životinje. U suprotnom može biti problematičan u odnosu s drugim psima. Naraste od 48 do 60cm, a teži čak i do 30kg. Životni vijek mu je u prosjeku 12 godina. Pričljiva je pasmina, sklona pretjeranom lajanju i zavijanju. Lavež im je visokog tona pa može biti nezgodan ukoliko živite u stanu. Mogu živjeti i u stanu i na dvorištu, ali im je potreban pristup kući zbog povezanosti s ljudima. Ne vole biti dugo sami. Aktivni su psi i traže puno kretanja i rekreacije. Izvorno su uzgajani za lov, čuvanje sobova i vuču saonica pa možete povezati koliko mu aktivnosti zapravo treba. Kad nisu lovili, pravili su društvo svojim ljudima i grijali ih svojim tijelom i krznom tijekom hladnih noći. Imaju gustu dlaku i poddlaku koja se linja. Redovito četkanje je obavezno, osobito u periodu linjanja koje je intenzivno. Samojed dolazi u osnovnoj, bijeloj boji, ali može biti i u nijansama krem boje. Odlično podnosi hladnoću, čak do -60°C, ali jednako dobro tolerira i vrućine.

Ovaj prijateljski raspoložen, dobroćudan i inteligentan pas odlično je društvo za cijelu obitelj, pogotovo za malu djecu koju obožava. Uživat će u zajedničkim šetnjama, izletima, aktivnostima, osobito onima na snijegu. Skloni su nasljednim bolestima pa se pobrinite da svoju sniježnu pahuljicu nabavite od odgovornog uzgajivača.   

Autor: Maja Črnjević, dr. med. vet.

Hrvatski ovčar naša je autohtona pasmina, stoljećima uzgajana na ravnicama Slavonije. Vjeruje se da je stigao u Hrvatsku prilikom doseljenja Hrvata iz njihove prijašnje domovine.

To je pas srednje veličine, karakterističnog „lisičjeg“ izraza lica i prepoznatljive crne, kovrčave dlake. Rep mu je dugačak, srednje dugačak ili kratak, a može se roditi i potpuno bez repa. Izuzetno je živahan, staložen i doživotno privržen i odan vlasniku. Njegova ljubav prema obitelji je neizmjerna. Nije plah niti agresivan, ali će prema strancima biti oprezan i čuvati će svoje dvorište sve dok njegov vlasnik ne kaže da je stranac prijatelj. U tom trenu sav oprez prestaje i hrvatski ovčar pokazuje svoju društvenu stranu. U prošlosti se koristio isključivo za rad s domaćim životinjama. Tjerao je ovce, svinje ili krave na ispašu. Danas njegova brzina, agilnost i inteligencija dolaze do izražaja kroz razne pseće sportove u kojima postiže zavidne rezultate. Hrvatski ovčar naraste od 43 do 50cm, a teži od 10 do 25kg. Dug životni vijek čest je kod ove pasmine pa mogu doživjeti i preko 15 godina. Dlaka je duga, gusta, mekana s bogatom poddlakom. Linja se pa je potrebno redovito četkanje. Boja je crna s dozvoljenom bijelom oznakom na prsima. Hrvatski ovčar je odličan obiteljki pas koji obožava djecu. Izuzetan je čuvar koji će glasnim lavežom najaviti svaku promjenu na dvorištu. Odlično je društvo drugim psima i životinjama, uz pravilnu socijalizaciju. Vrlo je aktivan pa mu je potrebno puno šetnji, trčanja, igranja s lopticom i drugim psima. Može živjeti u stanu, ali uz obaveznu svakodnevnu tjelesnu aktivnost inače može postati destruktivan. U stanu ili kući je miran i pasivan, uvijek u blizini svog vlasnika dok je vani aktivan i zaigran. Svoje veselje ili frustraciju vrlo jasno izražava - lajanjem J Izrazito je inteligentan pa će trening hrvatskog ovčara biti mačji kašalj.

Ovaj crni biser idealan je za aktivnu obitelj koja voli odane i privržene, pomalo glasne pse.

Autor: Maja Črnjević, dr. med. vet.

Jazavčar je vrlo živahna pasmina koja je poznata po svojoj odanosti i umiljatosti.

Sitne građe, dugačkog tijela i kratkih nogu može djelovati i simpatično nezgrapno. Zbog svoje građe često se naziva „pas kobasica“. U lovu se koristi kako bi iskopao put do brloga jazavca i istjerao ga van. Jako je pametan, brzo uči i lako se uklapa u obitelji, no pripazite u igri s klincima jer je ipak manje i krhkije građe. Postoje tri tipa: dugodlaki, oštrodlaki i kratkodlaki jazavčari, a sva tri tipa lako se prilagode na život u stanu. Iako je po prirodi aktivan, ne preporučaju se ozbiljnije aktivnosti i vježbe te skakanje, jer je zbog svoje konstitucije i izduženog tijela sklon oštećenjima kralježnice. Jazavčar dolazi u tri veličine (stndardna, patuljasta i kunićar) pa ovisno o veličini naraste od 12 do 23cm i teži 2 do 14kg. Živi 12 do 16 godina. Najčešće dolazi u crnoj, smeđoj ili crno - smeđoj boji, iako može doći u 15 različitih kombinacija boja. Ovisno je li duge, kratke ili oštre dlake, bit će ga potrebno manje ili više češljati. Uši su im duge i spuštene pa ih je potrebno redovito čistiti. Odani su ljubimci i vole biti okruženi svojim ljudima. Uz pravilnu socijalizaciji mogu biti idealno društvo za druge životinje, a pogotovo za djecu jer se često ponašaju šašavo, poput malih klaunova. Prema stranim osobama znaju biti rezervirani.

Dosta su svojeglavi prilikom treninga pa im je potrebno osmisliti zabavan i raznolik trening kako im ne bi brzo dosadio. Bez obzira na svojeglavost, veoma su inteligentni i mogu naučiti puno raznih trikova i komandi. Imaju jako velik apetit i morat ćete pripaziti na količinu hrane koju im dajete, da se ne bi udebljali.

I ne zaboravite, jazavčaru je u genima kopanje rupa. Nemojte se iznenaditi ako vam preuredi dvorište ili si napravi put ispod ograde i ode bez vas u šetnju.

Autor: Maja Črnjević, dr. med. vet.

Yorkširski terijer, ili samo yorkie, malen je, veseo, zaigran i društven psić! Vrlo je nježan i jako odan te je dobar odabir za vlasnike bez prethodnog iskustva. Kao i kod drugih malih pasmina, yorkie je vrlo odvažan, glasan i ponekad simpatično posesivan oko svoje obitelji i stvari, no zbog njegove veličine, to ne predstavlja problem.

Rana socijalizacija se preporuča da se navikne na druge životinje, a zbog živahne naravi obožavat će igru s vama! Odgovara mu i mali dom, a na zajednička putovanja će sigurno ići sa stilom - u psećoj torbi. Ima dugačko, ravno, svilenkasto krzno koje se slabo linja, ali ga treba redovito uređivati i češljati kako se ne bi zapetljalo. Rađaju se crne boje, a s vremenom postupno postaju sve svijetliji dok sa oko godinu dana starosti ne postignu svoju karakterističnu crno - smeđu ili plavo - smeđu boju. Narastu 17 do 20cm u visinu i teški su svega 3kg. Žive u prosjeku 15 godina.

Skloni su dentalnim problemima pa ćete posebnu pažnju morati posvetiti održavanju higijene usne šupljine. Imaju puno energije koju će često trošiti igrajući se unutar vašeg doma. Ali to ne znači da ih ne treba šetati, dapače. Duge šetnje i bacanje loptice veselit će ovog malenog psića. Osjetljivi su na hladnoću i visoke temperature pa nikako nisu dobri psi za život na dvorištu. Vole pažnju svog vlasnika i prilično ih je lako dresirati. Puno finih poslastica pomoći će da dresura bude brža i uspješnija. Vole biti u centru pozornosti i mogu postati destruktivni ako su dugo sami kod kuće. Skloni su pretjeranom lajanju pa će vam trik „budi tiho“ biti jedan od onih koje svakako želite naučiti svog yorkiea.

Ovaj mali, aktivni psić velikog srca uz pravilnu socijalizaciju i odgoj može biti idealan obiteljski pas za stan.

Autor: Maja Črnjević, dr. med. vet.

Istarski kratkodlaki gonič je stara autohtona pasmina iz Istre. Lovački pas, vrlo brz i spretan, često se koristi u lovu na zečeve i lisice, a znalci kažu da je najbolji na tvrđim, kamenitim i grmovitim terenima, kakva je i sama Istra.

Može se koristiti i kao krvosljednik. Voli ljudsku blizinu, simpatičan je i poslušan te jako privržen, tako da je to pravi obiteljski pas, osim što je lovac. Dobro podnosi i druge životinje, a bitno mu je pružiti dovoljno aktivnosti i zato možda i nije najbolji odabir za manje domove, osim ako zaista niste jako aktivni u prirodi. Njegova dlaka je lagana za održavanje, kratka, snježno bijele boje s narančastim oznakama po glavi i tijelu. Istarski kratkodlaki gonič ima i „brata blizanca“ oštre dlake. Srednje je veličine, vitkog i elegantnog tijela. Izuzetno je inteligentan pa se lako trenira, ne samo za lov nego i za život psa ljubimca. Blag je i nježan, ali nije plašljiv niti agresivan. Prema nepoznatim osobama je rezerviran pa mu je potrebna dobra socijaizacija od malih nogu. Naraste od 47 do 53cm, a težak je u prosjeku od 16 do 18kg. Živi 10 do 15 godina.

Voli jesti i nije pretjerano izbirljiv oko hrane. Obožava duge šetnje, pogotovo u prirodi gdje može slobodno trčati. No pripazite da ga ne zanese miris neke divlje životinje pa da ne ode u šetnju bez vas. Sigurno se neće buniti ako se odlučite i za zajedničko bavljenje sportom u kojem će njegova agilnost doći do izražaja. Kod treninga znaju biti zvrkasti i svojeglavi pa ćete se morati oboružati strpljenjem. Inače, u svakodnevno životu su najčešće luckasti, simpatični i vole biti u centru pažnje svoje obitelji.

Što više reći, jedan divan ljubimac, potvrdili ZOO CITYJEVCI ;)

Autor: Maja Črnjević, dr. med. vet.

Cane corso je stara pasmina koja je pratila rimske legionare u ratove gdje ih se koristilo u borbama, kao čuvare i lovačke pse! Danas više nema takvu svrhu, nego je samo divan ljubimac! Veće je građe i mišićavog tijela te iznimno privržen svom vlasniku, tako da mu teško pada kad ga se ostavi samog kod kuće. Preporučuje se rana socijalizacija uz iskusnog vlasnika i tada cane corso postaje velika maza koja obožava igru i druga bića!

Ne zahtjeva puno brige oko dlake koja je kratka i linja se. Imajte na umu da malo više slini od ostalih pasmina, pa nije idealan izbor psa ako volite urednost. Naraste 58 do 70cm, a teži od 40 do 50kg. Životni vijek mu je u prosjeku 11 godina. Dolazi u crnoj, žutoj, sivoj, crvenoj i tigrastoj boji. Cane corso često prati loš glas i opisuju ga kao agresivnog, no on uz čvrstu i odlučnu ruku te ranu socijalizaciju postaje izrazito poslušan i dobar pas koji se odlično slaže sa psima i drugim životinja. Zna biti tvrdoglav pa će ponekad testirati granice ponašanja koje mu vlasnik dozvoljava. Izrazito je odan svojoj obitelji i neće pokazivati interes za druženje s drugim ljudima. Ukoliko situacija zatraži, postat će i hrabar zaštitnik. Aktivan je pas tako da traži puno šetnji, igre i treninga. Radna je pasmina pa mu je mentalna stimulacija veoma bitna. Uši su mu u prošlosti kupirali, a danas ga možete vidjeti sa spuštenim ušima. Skloni su nasljednim bolestima kostiju i zglobova, a podložni su i torziji želuca. Pripazite da odaberete odgovornog uzgajivača od kojeg ćete uzeti štene kako bi se poštedili čestih odlazaka veterinaru. Skloni su i pretilosti pa treba pripaziti na prehranu.

Ovaj nježni, veliki pas će uz pravilan odgoj i socijalizaciju biti odličan obiteljski pas, a uz to i vrhunski čuvar kuće i dvorišta.

Autor: Maja Črnjević, dr. med. vet.

Kineski kukmasti pas relativno je rijetka pasmina i možda zato ljudi ne znaju da je to umiljato biće koje obožava ljude i igru!

Vrlo je vesele i živahne naravi te se dobro slaže i s klincima! Nije pretjerano glasan, a prema strancima je oprezan i relativno plašljiv, pa ga je dobro rano socijalizirati s drugim ljudima, ali i životinjama. Zbog nedostatka dlake zimi ga zaštitite kaputićem! Dolazi u dva tipa, goli i dugodlaki. Goli ima dlaku samo na ušima, vratu, vrhu repa i šapama. Ostatak tijela potpuno mu je gol i mekan na dodir. Dugodlaki tip, poznat i kao „powder puff“ ima svilenkastu dlaku i poddlaku po cijelom tijelu. Oba tipa se međusobno razmnožavaju i u leglu ne možete predvidjeti kakve ćete štence dobiti. Zbog nedostatka dlake koža im je izložena vanjskim utjecajima pa ju je potrebno štititi kremama i losionima za sunčanje. Nepigmentirani dijelovi kože osobito su osjetljivi na sunce. Dolaze u raznim varijacijama boja, a najčešće su crna, smeđa, krem i plava. Narastu visine 23 do 33cm, a teže svega 2 do 5kg. Žive u prosjeku 14 godina. Odlikuju se živahnim i veselim karakterom te prijateljskom naravi.

Odani su kućni ljubimci koji vole aktivnost pa mogu biti odlični partneri za razne sportove. Nisu dobri čuvari, veličinom, a ni karakterom.

Uz pravilnu socijalizaciju i odgoj, odlično su društvo za djecu, druge pse i životinje. Posebu pozornost, osim koži, morate posvetiti i njhovim zubima koji su skloni kvarenju ukoliko se ne održava higijena usne šupljine. Skloni su debljanu pa treba pripaziti na prehranu i nikako nisu pogodni za život u dvorištu.

Predivna su pasmina koja često zbog svoje osobnosti služi i kao terapijski pas.

Autor: Maja Črnjević, dr. med. vet.

Srednje velika pasmina s ogromnim srcem. Portugalski vodeni pas zaista može zamijeniti tlo za vodu: prije su radili uz mornare, pomagali u ribolovu, pa čak i nosili poruke između brodova. Danas, to je iznimno inteligentan i obitelji privržen pas koji zbog svoje zaigranosti i brze sposobnosti učenja lako prihvaća dresuru i izvrstan je natjecateljski pas u natjecanjima spretnosti ili poslušnosti. Zbog toga mora imati dovoljno dnevnih aktivnosti da potroši svoju znatnu energiju. Jako je prilagodljiv, može živjeti i u stanu i kući, samo da mu je dovoljno ljudske pažnje bez koje ne može.

Dlaka mu je gusta, lako se češlja i održava, a dolazi u dvije varijante, dugoj i valovitoj te kratkoj i kovrčavoj. Minimalno se linja, ali ju je potrebno redovito šišati. Može biti crne, bijele, crno - bijele, smeđe i smeđe - bijele boje. Naraste od 43 do 57cm. Težak može biti od 16 do 27kg. Živi 12 do 15 godina. Aktivan je pas i uživat će u trčanju, bicikliranju ili donošenju loptice. Bez obzira na to potrebno mu je omogućiti plivanje i ostale vodene aktivnosti kako bi zadovoljio svoje genetske potrebe. Nemojte se iznenaditi ako vam iz vode donese i koju ribu. Strpljiv je i miran, dobar, hrabar, nije nervozan i izuzetno je nježan prema djeci. Bezopasan je za goste i druge životinje, no ipak mu je potrebna pravilna socijalizacija i odgoj. Zbog svoje inteligencije i vodljivosti može biti odličan pas za početnike. Rijetko laje i nije dobar pas čuvar. Ne voli samoću pa ako ga često ostavljate samoga doma, može postati destruktivan. Vrlo su čisti i uredni psi te nemaju neugodan miris.

Ovaj aktivan pas srednje veličine odličan je ljubimac za obitelji koje vole vrijeme provoditi u prirodi, poželjno uz neku rijeku ili jezero.

Autor: Maja Črnjević, dr. med. vet.