Rodezijski ridgeback jedina je registrirana autohtona pasmina u Južnoj Africi. Nastao je križanjem pionirskih afričkih pasa s polupripitomljenim grebenastim Hottentot lovačkim psima. Izvorna funkcija rodezijskog ridgebacka zvanog i lavlji pas bila je praćenje divljači, osobito lavova. Zahvaljujući svojoj okretnosti, skupina od dva ili tri psa držala bi lavove na udaljenosti sve dok ne bi došao lovac. Zbog njegove primarne uloge poznat je i kao rodezijski gonič lavova. Zanimljivo je da se izvorni standard pasmine iz 1922. godine temeljio na standardu dalmatinskog psa. Danas je to uravnotežen, stabilan, snažan, mišićav, aktivan pas impozantnog izgleda.

Iako je velik rastom, ne smije biti masivan. Mora biti jak i mišićav, ali izuzetno agilan, brz i elegantan. Karakterističan izgled pasmine daje mu greben po sredini leđa po kojem je i dobio ime ridgeback. Formira ga dlaka koja raste u suprotnom smjeru od ostatka krzna, a proteže se od ramena sve do kukova. Ovaj inteligentan pas dostojanstvenog izgleda nepovjerljiv je prema strancima, ali ne smije biti agresivan. Njegove okrugle, svijetle oči odaju inteligenciju, a boja im mora biti u skladu s bojom krzna.

Izvor fotografije: Unsplash

"Izvorna funkcija rodezijskog ridgebacka zvanog i lavlji pas bila je praćenje divljači, osobito lavova. Zahvaljujući svojoj okretnosti, skupina od dva ili tri psa držala bi lavove na udaljenosti sve dok ne bi došao lovac. Zbog njegove primarne uloge poznat je i kao rodezijski gonič lavova."

Dlaka mu je kratka, gusta i sjajna, no ne smije biti vunasta ni svilenkasta. Dolazi u nijansama pšenične boje. Može imati bijele oznake na prsima i šapicama, ali one ne smiju prevladavati. Linja se pa je potrebno redovito četkanje. Ovaj prekrasan pas naraste od 61 do 69cm, a težiti može od 32 do 36,5kg. Iako mu je glavni zadatak biti gonič i tjerati divljač prema lovcu, danas se sve češće drži isključivo kao kućni ljubimac. Izrazito je aktivan pa mu obavezno treba osigurati dovoljno kretanja u prirodi.

Privržen je svojoj obitelji i obožava društvo ljudi, a istovremeno je i odličan pas čuvar. Ne voli dugo biti sam i više će mu odgovarati život u kući ili stanu. Uz ranu socijalizaciju i dosljedan odgoj može biti dobro društvo psima, ali i drugim životinjama. Kod odgoja treba pripaziti jer loše reagira na grubost. Puno strpljenja, ljubavi i finih nagrada učinit će svaki trening uspješnim.

Posebnu pozornost kod treninga treba posvetiti kontroli njegovog lovačkog nagona. Može imati problema s kukovima i kralježnicom pa svog novog ljubimca svakako potraži kod registriranog, odgovornog uzgajivača. Ovaj velik i snažan pas bit će ti odlično društvo ako već imaš iskustva u odgoju pasa i želiš aktivnog, vjernog ljubimca koji će te pratiti u baš svakoj avanturi.

Autor: Maja Črnjević, dr.med.vet.

Boston terijer je mali, živahan pas podrijetlom iz Amerike. Nastao je krajem 19. stoljeća križanjem buldoga i izumrle pasmine, engleskog bijelog terijera. Prvi boston terijer nazvan je Judge i on se smatra utemeljiteljem pasmine. Zbog njegovog simpatičnog izgleda i veselog karaktera službena je maskota Sveučilišta u Bostonu već skoro 100 godina. Zanimljivo je da iako u imenu pasmine stoji terijer, ovaj pas uopće nije terijer, spada u pse za pratnju i društvo.

Kompaktne je građe sa snažnim nogama, četvrtastom glavom, kratkom njuškom i velikim, izraženim očima. Uši su mu male i uspravne. Kratak rep i skladno tijelo omogućuju mu brzinu i okretnost. Dlaka mu je kratka, mekana i sjajna. Dolazi u tri boje, tigrastoj, seal ili crnoj. Sve boje obavezno moraju biti kombinirane s bijelim oznakama na njušci, licu i prsima. Raspored bijelih oznaka odaje dojam kao da nosi smoking pa je boston terijer dobio nadimak „američki džentlmen“. Njegov uravnotežen i dobroćudan karakter samo potvrđuje taj nadimak.

Izvor fotografije: Pexels

"Raspored bijelih oznaka odaje dojam kao da nosi smoking pa je boston terijer dobio nadimak „američki džentlmen“. Njegov uravnotežen i dobroćudan karakter samo potvrđuje taj nadimak."

Linja se pa je potrebno redovito četkanje, osobito u proljeće i jesen. Ovaj neodoljivi psić dolazi u tri kategorije tjelesne težine, ispod 6,8kg, od 6,8 do 9kg te od 9 do 11,35kg. Ženke su nešto manje od mužjaka. Svom boston terijeru trebaš redovito održavati higijenu usne šupljine kako bi mu zubi bili čisti i zdravi. Isto tako potrebno je redovito čistiti područje oko očiju jer su skloni upalama.

Inteligentan je i aktivan pas pa svom ljubimcu svakako trebaš osigurati redovite šetnje, igru i mentalnu stimulaciju. Veseo je i društven te će uz pravilnu socijalizaciju biti odlično društvo drugim psima i životinjama. Obožava ljude i uživat će u njihovoj pozornosti. Osjetljiv je na vremenske neprilike i nije pas za dvorište.

Sretniji će biti u kući ili stanu gdje će biti zaštićen od hladnoće i vrućine. Tijekom zime ćeš mu vjerojatno trebati nabaviti i kaputić kako bi mogao uživati u duljim šetnjama. S obzirom na kratku njušku može imati problema s disanjem pa svog novog ljubimca obavezno nabavi kod odgovornog, registriranog uzgajivača. Nemoj se iznenaditi ako te zbog kratke njuške probudi hrkanjem. Ovaj mali, veseli, zaigrani psić uz puno ljubavi i pravilnu njegu pravit će ti društvo dugih 13 do 15 godina.

Autor: Maja Črnjević, dr.med.vet.

Pretpostavlja se da je ovaj mali simpatičan pas došao s istoka. Psi prćastog nosa oduvijek su bili cijenjeni u Kini koja se vodi kao zemlja podrijetla pasmine. Mops je svoj put prema Europi pronašao s nizozemskim trgovcima te je postao kraljevski simbol. U Englesku je stigao kada je Wiliam III. došao na prijestolje. U početku se mogao vidjeti samo u žutoj boji sve do 1877. godine kada je s istoka uvežen i par cnih mopseva. Danas ga se može pronaći u srebrnoj, crnoj, fawn i boji marelice.

Ovaj mali pas kvadratičnog izgleda odličan je pas za pratnju. Kompaktne je građe, čvrstih mišića i kratkog tijela na srednje visokim nogama. Njegova velika, okrugla glava i prćasti nos daju mu karakterističan, simpatičan izgled. Njuška mu je relativno kratka, tupa s blagim predgrizom. Oči su mu tamne i velike, ali ne smiju biti pretjerano izbočene.

Glavu mu krase tanke, male, mekane uši. Uho može biti spušteno, preklopljeno naprijed i nazad, takozvano „ružino uho“ ili lepršavo koje se preklapa naprijed, takozvano „dugme - uho“. Rep mu je visoko nasađen, čvrsto uvijen, a poželjno je da stvara duplu spiralu. Njegov simpatičan rep također pridonosi karakterističnom izgledu pasmine, osobito kad je sretan i maše njime.

Izvor fotografije: Pexels

"Mops je svoj put prema Europi pronašao s nizozemskim trgovcima te je postao kraljevski simbol. U Englesku je stigao kada je Wiliam III došao na prijestolje."

Dlaka mu je kratka, sjajna, glatka i mekana. Izrazito se linja pa je potrebno redovito četkanje. Maska na glavi je crne boje i mora se jasno razlikovati od ostatka krzna. Ovaj mali pas naraste od 25 do 33 cm, a idealna težina mu je 6,3 do 8,1 kg. Mops treba biti mišićav i snažan. S obzirom da je sklon pretilosti svakako treba pripaziti na prekomjernu težinu.

Zbog kratke, tupaste njuške svog novog ljubimca obavezno potraži kod odgovornog, registriranog uzgajivača kako ne bi imao poteškoća s disanjem. Sklon je i srčanim problemima te onima s kožom i očima. Posebnu pažnju posveti njegovim kožnim naborima koje trebaš redovito čistiti kako se ne bi inficirali.

Ovaj šarmantni, mali psić nije pretjerano aktivan pa će ti biti odlično društvo ako više voliš laganije šetnje. Izrazito je veseo, zaigran, voli se praviti važan pa ga često nazivaju i psom klaunom. Inteligentan je, a može biti i tvrdoglav tako da mu je potreban dosljedan trening te socijalizacija od malih šapa. Odlično je društvo za djecu, druge pse i životinje. S obzirom da obožava ljude, ovaj mali, neodoljivi psić bit će ti zaista idealan prijatelj. 

Autor: Maja Črnjević, dr.med.vet.

Ovaj srednje veliki, izgledom robustan pas nastao je u Njemačkoj ciljanim kižanjem starog engleskog buldoga, bullenbeissera. Danas izumrli bullenbeisser koristio se u lovu sa zadatkom da čvrsto zagrize i drži lovinu dok ne dođe lovac. Također se koristio u borbi s bikovima i za lov na medvjede. Za tu ulogu trebao je imati široku čeljust i izbočen nos te snažan karakter. Ciljanim uzgojem kasnije je od bullenbeissera, križanjem s buldogom, nastao bokser. Bokser naraste od 53 do 64cm, a teži 25 do 32kg. Životni vijek mu je 10 do 15 godina.

Ovog prekrasnog psa snažnog mišićavog tijela krasi kratka, glatka, sjajna dlaka. Linja se pa je potrebno povremeno četkanje. Dolazi u žutoj i tigrastoj boji. Žuta boja javlja se u različitim nijansama, od svjetložute do jelenje crvene. Tigrasti varijetet ima naizmjenično postavljene tamne pruge koje prate liniju rebara, a moraju se jasno razlikovati od osnovne boje. Bijele oznake na tijelu su dozvoljene, ali ne smiju prekrivati više od jedne trećine tijela. Široka, moćna glava daje mu prepoznatljiv izgled. Na njoj ne smiju biti uočljivi kožni nabori, osim na čelu, kada su mu uši podignute. Njuška mu je tamnije boje i mora jasno odudarati od boje ostatka glave. Donja vilica prelazi gornju tako da bokser ima lagani predgriz. Rep i uši su mu se u prošlosti kupirali, dok ih danas nosi u njihovoj punoj veličini.

Izvor fotografije: Pexels

Miran je, uravnotežen i stabilnog karaktera. Privržen je svojoj obitelji, a njegova neustrašivost čini ga odličnim psom čuvarom. Vedar je, zaigran i prijateljski raspoložen u igri dok prema strancima može biti nepovjerljiv. Kada to situacija zahijeva, postaje ozbiljan i izuzetno hrabar. Okretan je, spretan i brz. Zbog toga se često koristi kao sportski, službeni ili radni pas. Bokseri su skloni tumorima, srčanim bolestima i uvrtanju očnih kapaka pa tako svog novog ljubimca obavezno potraži kod odgovornog, registriranog uzgajivača.

Uz pravilan odgoj bez problema će se slagati s malom djecom i drugim životinjama. Izrazito je inteligentan pa će lako naučiti sve što poželiš. Jednako će uživati u vježbama poslušnosti kao i u zabavnim trikovima. Njegova visoka razina energije čini ga idelanim ljubimcem za aktivnu obitelj koja voli boraviti u prirodi, planinariti ili trčati. Za koju god aktivnost se odlučiš, tvoj bokser će te oduševljeno pratiti.


Autor: Maja Črnjević, dr. med. vet.

Štenci donose veliku radost u obitelj. Zaigrani su, veseli, nestašni i nadasve neodoljivi. No, uz svu sreću koju nam pružaju donose i odgovornost. Štence je potrebno od prvog dana suživota socijalizirati i učiti željenim ponašanjima kako bi izrasli u stabilne i poslušne pse. Jedan od prvih zadataka kojeg imaš kad u tvoj život uđe štene je naučiti ga na vršenje nužde vani.

Štenci do 12 tjedana starosti uglavnom ne mogu držati nuždu dulje od 2 sata. Nisu fizički, a ni psihički sposobni za to. Zbog toga je tvoj zadatak osigurati svom malom najboljem prijatelju sve preduvjete kako bi uspješno naučio gdje treba vršiti nuždu.
Nakon spavanja, igre i jela idealna je prilika da kreneš sa treningom. To su situacije u kojima će štencima biti sila. Vrlo ćeš lako primijetiti da se štene počelo meškoljiti, nervozno je, namješta se u poziciju za obavljanje nužde. Tada ga uzmi i odnesi na mjesto gdje želiš da obavi nuždu. Nakon uspješno obavljenog zadatka obavezno pokaži oduševljenje! Razveseli se, nagradi štene i pomogni mu da poveže radnju s nagradom. Na taj način će vrlo brzo povezati što želiš od njega i naučiti „tražiti“ van kad mu je sila.

Osim što će takav trening biti koristan za tebe i tvog malog ljubimca, idealna je prilika i da provjeriš da li je s njegovom probavom sve u redu. Prema količini i konzistenciji izmeta moći ćeš vidjeti odgovara li mu hrana koju si odabrao. Ako je izmet količinski mali te pravilno formiran, možeš biti siguran da je s prehranom i probavom sve u redu. Ako pak primijetiš da je stolica obilna ili mekana, trebaš pronaći razlog tome. Uzrok može biti neodgovarajuća prehrana, ali i paraziti koje štenci mogu imati. Njih ćeš lako zamijetiti u izmetu, izgledaju poput bijelih niti ili zrnca riže. U slučaju parazita svakako posjeti veterinara koji će tvom malom prijatelju znati pomoći.

Izvor fotografije: Unsplash

"Štenci do 12 tjedana starosti uglavnom ne mogu držati nuždu dulje od 2 sata. Nisu fizički, a ni psihički sposobni za to. Zbog toga je tvoj zadatak osigurati svom malom najboljem prijatelju sve preduvjete kako bi uspješno naučio gdje treba vršiti nuždu. Nakon spavanja, igre i jela idealna je prilika da kreneš sa treningom. To su situacije u kojima će štencima biti sila."

Kad kreneš s učenjem vršenja nužde na željeno mjesto, idealno je da štene u situacijama u kojima primijetiš da mu je sila odmah odneseš van vašeg doma, negdje na travu. Tako će vrlo brzo povezati da se nužda vrši vani, u šetnji, a ne kod kuće. Ako ti je to u početku iz bilo kojeg razloga neizvedivo, pomoći ti mogu prostirke za vršenje nužde. Njih smjesti negdje blizu ulaznih vrata pa umjesto na travu štene odnesi na prostirku. Tako će imati sigurno mjesto za vršenje nužde u kući, a postepeno će i povezati radnju s odlaskom u šetnju. Proces učenja će u ovom slučaju vjerojatno biti nešto sporiji, ali jednako uspješan. Prostirke ti mogu pomoći i u situacijama kad te dulje vrijeme nema doma. Na njih će štene bezbrižno moći vršiti nuždu, a ti ćeš biti siguran da neće doći do bilo kakvih nezgoda. Kod učenja na korištenje podložaka svakako ti mogu pomoći i privlačne kapi. One će privući štene na prostirku i motivirati ga da poveže kako je prostirka idealno mjesto za vršenje nužde. I ovdje se obavezno razveseli te obilno nagradi svog malog prijatelja svaki put kada nuždu obavi na prostirku.

Ako se štenetu u procesu učenja dogodi nezgoda pa nuždu obavi na parketu, tepihu ili sličnim mjestima gdje ne bi trebalo, nikako se nemoj ljutiti na njega. Vikanje, udaranje ili guranje njuške na mjesto gdje je obavio nuždu samo će ga preplašiti, pokvariti vaš odnos te odmoći pri učenju. Dapače, može ga i potaknuti da se zbog lošeg iskustva krene skrivati kad mu bude sila pa obavi nuždu na primjer ispod kreveta. Takve nezgode jednostavno ignoriraj. Tvoja je odgovornost i zadaća da primijetiš kad je tvom malom prijatelju sila te da poduzmeš sve kako bi nezgoda bilo što manje. Uz dobro planiranje, puno finih nagradica i veselih pohvala učenje vršenja nužde bit će pozitivno iskustvo za vas oboje, a štene će brzo i uspješno povezati što se od njega očekuje. Što više vremena i truda uložiš u početku, štene će brže naučiti da je livada idealno mjesto, a šetnja idealno vrijeme za obavljanje nužde.

Štenci su izrazito inteligentni, upijaju sve što se događa u njihovoj okolini, brzo uče i napreduju, no na tom putu ipak trebaju našu pomoć. Oboružaj se strpljenjem, dobrom voljom i finim poslaticama. Tako možeš biti siguran da će tvoj mali najbolji prijatelj uvijek biti uspješan u treningu te brzo napredovati, a ujedno ćete graditi predivan odnos pun ljubavi i razumijevanja. Vjerujemo kako ćeš se složiti da sada imaš najbolji recept za uspjeh!

Autor: Maja Črnjević, dr.med.vet.

Ljudi komuniciraju pričanjem, a psi lajanjem. Iako nam u nekim situacijama pseći lavež možda ne odgovara, on je jedan od važnih načina na koji psi komuniciraju međusobno, ali i s nama.

Psi različitim tonalitetom te intenzitetom laveža mogu prenijeti informaciju o tome kako se osjećaju, što žele ili ne žele. Pa će tako neki lajati kad su sretni i uzbuđeni. Lajanjem će izraziti svoje veselje i podijeliti ga s drugim psima ili ljudima. Psi često laju kad nešto žele, kad pozivaju svoje pseće prijatelje na igru ili kad žele da im bacimo lopticu. Isto tako mogu lajati kada su nesigurni ili prestrašeni pa lavežom žele otjerati ono čega se boje. Mogu također lajati kada čuvaju svoj dom te lavežom upozoravati strance da se ne približavaju.

Za točno prepoznavanje različitih laveža trebaš dobro upoznati svog najboljeg prijatelja. Svakodnevna komunikacija i druženje s njim otkrit će ti kada je sretan, zaigran ili uplašen. Neki će psi dok su sretni i zaigrani lajati zvonko i sporije, dok će neki od uzbuđenja i sreće lajati brzo, intenzivno. Kad su u strahu, kod nekih će lavež biti dubok i prodoran dok će kod drugih biti visok i ubrzan. Uz lavež svakako obrati pozornost i na govor tijela tvog psa kako bi stekao cjelokupnu sliku o njegovim emocijama te točno znao što ti želi poručiti.

Svog najboljeg prijatelja možeš naučiti da laje kad od njega to zatražiš. Tako će mu lajanje postati novi zabavan trik. Isto tako ga možeš naučiti i da prestane lajati kada mu to kažeš. Kako bi ga naučio da prestane lajati, prvo ga moraš naučiti da laje na određenu riječ. Odaberi naredbu koja ti se najviše sviđa poput „daj glas“. Oboružaj se najdražim poslasticama ili igračkama svog psa, smjestite se u mirnu prostoriju gdje vas nitko neće ometati i započnite s treningom. Pokaži mu poslasticu ili igračku, ali mu je nemoj dati. Mami ga s njom, navodi ga da je prati dok od uzbuđenja ne zalaje. Kad zalaje reci naredbu koju si odabrao i s oduševljenjem nagradi psa. Nakon što mu ova vježba postane u potpunosti jasna i kad krene lajati čim započnete s treningom možeš mu pokušati izgovoriti naredbu bez ga mamiš igračkom ili poslasticom. Ako je nakon što si izgovorio naredbu tvoj najbolji prijatelj zalajao, znaš da je povezao naredbu s radnjom i vaš trening je završen. Nastavite vježbati lajanje na naredbu kad god to poželiš te ga obavezno nakon svake uspješne vježbe nagradi.

Izvor fotografije: Pexels

"Psi različitim tonalitetom te intenzitetom laveža mogu prenijeti informaciju o tome kako se osjećaju, što žele ili ne žele. Pa će tako neki lajati kad su sretni i uzbuđeni. Lajanjem će izraziti svoje veselje i podijeliti ga s drugim psima ili ljudima. Psi često laju kad nešto žele, kad pozivaju svoje pseće prijatelje na igru ili kad žele da im bacimo lopticu. Isto tako mogu lajati kada su nesigurni ili prestrašeni pa lavežom žele otjerati ono čega se boje. Mogu također lajati kada čuvaju svoj dom te lavežom upozoravati strance da se ne približavaju."

Kada ste savladali vježbu lajanja možete krenuti vježbati tišinu. Opet odaberi naredbu koja ti se najviše sviđa poput „tiho“. Potakni svog ljubimca da laje govoreći mu naredbu za lajanje koju sad već dobro zna. Onaj tren kad prestane lajati reci mu naredbu za tišinu i obilno ga nagradi. Jednom kada tvoj najbolji prijatelj savlada obje naredbe možete krenuti s ozbiljnijim treningom. Reci mu „daj glas“, a nakon što se uživi u lajanje reci mu „tiho“. Tako ćete vježbati obje naredbe i usput se ludo zabaviti. Vježba „daj glas“ tvom psu će biti zabavna i uživat će u njoj dok ti vježba „tiho“ može pomoći ako u bilo kojem trenutku želiš da prestane lajati.

Učenje trikova, što ove dvije vježbe zapravo jesu, zabavno je i korisno za tebe i tvog najboljeg prijatelja. On će učiti nove stvari, mentalno se umarati, a ujedno ćete i graditi odličan odnos. S učenjem trikova možeš započeti kad god to poželiš. Pas nikada nije ni premlad ni prestar za učenje novih vježbi. Dok je štene učenje će biti brže i lakše će učiti, no to ne znači da ako je tvoj ljubimac senior ne možete naučiti neki novi trik. Sve što vam treba za trening je dobra volja, poslastice ili igračka te puno strpljenja.

Kako bi pas brzo učio i napredovao, važno je nagraditi ga svaki put kad uspješno odradi vježbu i to u roku od par sekundi nakon što je napravio radnju koju si od njega zatražio. Na taj način će povezati da mu dobro odrađena vježba donosi nagradu te će je rado ponavljati. Uz nagradu poslasticom ili igračkom svakako ga nagradi i verbalno, svojim veselim i toplim glasom, čime ćeš mu još više potvrditi kako je bio dobar pas.

„Daj glas“ i „tiho“ samo su dvije od mnoštva naredbi koje možeš naučiti svog najboljeg prijatelja. Svaka nova vježba poslušnosti ili trik koji nauči pomoći će mu da se lakše nosi sa svakodnevnim situacijama, a ujedno će vam i pomoći da izgradite divan odnos pun međusobnog razumijevanja i poštovanja.

Zato, trk u ZOOCITY po fine poslastice i krenite s učenjem, uvjereni smo da ćete oboje uživati!

Autor: Maja Črnjević, dr.med. vet.

Psi su izrazito inteligentne životinje koje vole učiti. S učenjem počinju već u leglu gdje uče od svoje mame, braće i sestara. Njihova sposobnost učenja i prilagodbe omogućuje im da vrlo brzo razumiju razne situacije u kojima se mogu zateći. S obzirom da su društvene životinje, iznimno su povezani s ljudima pa s lakoćom nauče razumjeti naš govor tijela i način komunikacije.

S treningom vježbi poslušnosti i trikova možeš početi odmah. Psi dok su štenci puno lakše i brže savladavaju nove vježbe tako da ne moraš čekati. Jedne od prvih vježbi koje možeš naučiti svog novog ljubimca su sjedi, lezi, čekaj, dođi, vrti se, mahni i slične zabavne trikove. 

Daj šapu svakako je jedan od najpopularnijih trikova kojeg možete vježbati. Osim što su izrazito slatki kad daju šapu, uz taj trik psi nauče osvijestiti prednje noge. Ako naučiš psa da daje i lijevu i desnu šapu, ovi simpatični trikovi pomoći će mu u situacijama gdje će morati podjednako spretno koristiti obje šape. S obzirom da su psi kao i ljudi ljevaci ili dešnjaci, korištenje obje šape svakako je vrijedna vještina.

Izvor fotografije: Pexels

Svog najboljeg prijatelja vrlo jednostavno možeš naučiti da daje šapu. Oboružaj se strpljenjem i finim poslasticama. Odaberi kako želiš nazvati ovaj trik, hoćeš li koristiti “daj šapu” ili neke druge riječi koje ti se više sviđaju. U šaku stavi nekoliko finih, mirisnih poslastica, zatvori je i pokaži psu. Sve što sada trebaš je čekati. Pas će vrlo vjerojatno prvo pokušati lizati tvoju šaku, možda će je grickati, pokušat će doći do poslastice na razne načine. U jednom trenutku će šapom pokušati otvoriti tvoju šaku. To je trenutak kada ćeš se razveseliti, izgovoriti naredbu koju si odabrao, otvoriti šaku i nagraditi svog ljubimca.

Vježbu ponavljaj sve dok ti pas ne počne davati šapu čim vidi tvoju ruku s poslasticama. Sljedeći korak je da psu pružiš praznu ruku i izgovoriš naredbu. Ako ti pas da šapu u praznu ruku znaš da je savladao vježbu. Svakako se razveseli i nagradi psa svaki put kad uspješno odradi vježbu, bez obzira što ti je šaka bila prazna. Ako u bilo kojem trenutku primijetiš da je učenje psu postalo preteško ili da ne napreduje, vrati se korak u natrag i uspjeh vam je zagarantiran.

"Daj šapu svakako je jedan od najpopularnijih trikova kojeg možete vježbati. Osim što su izrazito slatki kad daju šapu, uz taj trik psi nauče osvijestiti prednje noge. Ako naučiš psa da daje i lijevu i desnu šapu, ovi simpatični trikovi pomoći će mu u situacijama gdje će morati podjednako spretno koristiti obje šape. S obzirom da su psi kao i ljudi ljevaci ili dešnjaci, korištenje obje šape svakako je vrijedna vještina."

Za trening bilo koje vježbe pa tako i daj šapu odaberi trenutak kad vidiš da se tvoj najbolji prijatelj dobro osjeća. Neki će psi bolje raditi ujutro, dok su puni energije dok će neki biti fokusiraniji predvečer, kad su umorniji. Svaki pas je individua pa trebaš upoznati svog ljubimca i vidjeti kada će najuspješnije učiti. Važno je da bude motiviran, da mu trening bude zabavan te da ga ne iscrpi previše.

Bez obzira odlučite li se za trening ujutro ili navečer, vani ili u kući, on je važan kako bi se tvoj najbolji prijatelj razvio u stabilnog i poslušnog psa. Vježbe poslušnosti pomoći će mu da se lakše snalazi u svakodnevnom životu i izazovima koje on nosi dok će mu zabavni trikovi graditi samopouzdanje te ispuniti dan. 

Svaki trening koji odradite zajedno produbit će vaš odnos te vam pomoći da se povežete. Učenje svakako može biti i zabavno i korisno. Ako još nisi probao, požuri i nauči svog ljubimca dati šapu. 

Sigurni smo da ćete oboje uživati u konačnom rezultatu kao i u cijelom procesu učenja!

Autor: Maja Črnjević, dr.med.vet.

Ako imaš psa za najboljeg prijatelja, vjerojatno si se već imao priliku susresti s nekom od različitih vrsta pelena za pse. Kada se govori o pelenama, najčešće se misli na jednokratne higijenske podloge za vršenje nužde za štence. Također postoje i pelene koje se koriste u slučajevima inkontinencije te gaćice s ulošcima za kuje u tjeranju.

Štene, pogotovo prije 12. tjedna starosti, nije u mogućnosti dugo držati nuždu i stoga će ti podlošci za vršenje nužde uvelike olakšati ovo vrijeme prilagodbe. Također, ako svog psića određeno vrijeme tijekom dana ostavljaš samog kod kuće, bio štene ili već odrastao, dobro je imati osigurano mjesto na kojem može obaviti nuždu dok tebe nema. 

Izvor fotografije: Pexels

Kako bi tvoj ljubimac brže povezao vršenje nužde s izlascima van, podlogu postavi blizu vrata. Za brže navikavanje na samu podlogu, nakon svake promjene nakapaj ju privlačnim kapima. Podložak promijeni nakon vršenja dvije do tri male nužde, odnosno kada je otprilke polovica ispunjena urinom kako bi izbjegao nered i neželjene mirise. 

Obavezno nagradi svog prijatelja njegovom omiljenom poslasticom za svaku nuždu obavljenu na podložak, a ne na tepih. Kako bi spriječio moguće promakanje prostirke, možeš je postaviti na nepropusni držač. 

Ako je tvoj prijatelj već odrastao i trebaš ga naučiti na nošenje pelene, poslastice će i ovdje biti od velike pomoći. Nakon upoznavanja i oblačenja pelena, nagradi ga i zabavljaj se s njim dok se ne navikne na osjećaj nošenja istih. U početku će možda biti potrebno malo više truda, no ubrzo ćete se priviknuti na nova pravila.

"Štene, pogotovo prije 12. tjedna starosti, nije u mogućnosti dugo držati nuždu i stoga će ti podlošci za vršenje nužde uvelike olakšati ovo vrijeme prilagodbe. Također, ako svog psića određeno vrijeme tijekom dana ostavljaš samog kod kuće, bio štene ili već odrastao, dobro je imati osigurano mjesto na kojem može obaviti nuždu dok tebe nema."

Kada govorimo o pelenama koje se oblače, razlikujemo klasične pelene s otvorom za rep i one za muške pse. Oba tipa mogu imati podesive pričvrščivače ili gumeni obruč kako bi bile što udobnije te kako bi se osigurala nepropusnost i očuvanje higijene za vrijeme potrebe korištenja istih. Kod odabira je bitno da su napravljene od visokoupijajućih materijala. Neke vrste imaju i indikatore koji pokazuju kada je vrijeme za zamjenu pelene. Ovakvi tipovi pelena bit će od velike pomoći ako tvoj prijatelj iz bilo kojeg razloga pati od inkontinencije. Ako se pak radi o ženki u tjeranju, najbolji izbor su višekratne elastične gaćice s jednokratnim promjenjivim ulošcima.

U svakom slučaju, pobrini o tome da odabereš pelene ili gaćice koje odgovaraju veličini i građi tvog ljubimca te da su izrađene od prozračnih, hipoalergenih i visokoupijajućih materijala kako bi se spriječilo širenje neugodnih mirisa i razvoj bakterija. U suprotnom lakše može doći do kožne iritacije i dodatnih zdravstvenih problema, a kvalitetni materijali uvijek će biti udobniji pa će i vrijeme navikavanja biti kraće. 

Također, pelenu je potrebno promijeniti u što kraćem roku nakon vršenja nužde, a gaćice za tjeranje prati i održavati čistima koristeći sredstva sigurna za kožu tvog ljubimca. Ako ipak primjetiš neku vrstu crvenila, odnosno iritacije na koži ili neobično ponašanje svog ljubimca, potrebno je posjetiti veterinara kako bi se problem riješio u samom nastajanju.

Sada kada si upoznat sa svim bitnim informacijama, ostaje ti da odabereš odgovarajući proizvod i uz malo prilagodbe s obje strane, tvoj najbolji prijatelj i ti bit ćete spremni za neometano i bezbrižno uživanje u zajedničkoj svakodnevnici! 

Autor: Paula Harapin

Vjerujemo da je tebi i tvom krznenom prijatelju sezona kupanja, plivanja i igre na suncu najdraže doba u godini, no nažalost je i mnogim nametnicima. Ušni šugarac ili grinja, Otodectes cynotis, jedan je od učestalijih parazita koji može gnjaviti tvog ljubimca – posebno ako se radi o mački. Kao što i sam naziv navodi, ova vrsta grinja nastanjuje se uglavnom u ušima. Golim okom ju je vrlo teško uočiti, a prenosi se i neizravnim kontaktom pa se može dogoditi da zaraza dulji period prolazi neliječeno te izazove sekundarnu upalu i niz težih problema. 

Zbog vlage, topline i hranjive podloge, uši su idealan dom za ove grinje. Odrasla jedinka je bijele boje i na domaćinu živi oko dva mjeseca, a za sam razvoj jajašaca potrebno je dvadesetak dana. Hrane se ušnim voskom i kožom pa su prvi znakovi da tvoj prijatelj ima šugarce obično tamne mrlje svježe ili suhe krvi u ušnom kanalu ljubimca i neugodni miris koji se javlja iz ušiju. Kako njihova prisutnost izaziva bol i nelagodu, možeš ih prepoznati i po intenzivnom češanju i trešnji glavom, a u nekim slučajevima i po gubitku ravnoteže, odnosno zanošenju prilikom kretanja.

"Ušni šugarci se hrane ušnim voskom i kožom pa su prvi znakovi da tvoj prijatelj ima šugarce obično tamne mrlje svježe ili suhe krvi u ušnom kanalu ljubimca i neugodni miris koji se javlja iz ušiju."

Izvor fotografije: Pexels

Zbog svega toga ljubimci, a posebno mačke, često će biti posebno nemirni i razdražljivi. Kod prisutnosti ovog parazita liječenje je neophodno kako tvoj mezimac ne bi dobio i neku vrstu bakterijske ili gljivične infekcije koja se može javiti u težim slučajevima, a kod dugotrajne zaraze može doći i do trajnog gubitka sluha. Ako kod kuće imaš više ljubimaca znaj da se, osim na mačke, lako može proširiti i na pse, kuniće, zamorčiće pa čak i hrčke!

Kako bi smanjio mogućnost zaraze grinjama, potrebno je redovito pregledavati uši svog krznenog prijatelja. Nakon svakog kupanja pobrini se da uši ostanu suhe i čiste, a svaka dva tjedna nakapaj ih Bio-Groom losion Ear Mite kapima koje će vidno pomoći u održavanju higijene ušnih kanala i sprječavanju pojave ušnih šugaraca. Ove kapi ujedno su i učinkovito sredstvo za suzbijanje grinja već naseljenih na tvom ljubimcu, no u tom slučaju kapaju se svaka dva dana. Osim održavanja samih ušiju, možeš ga zaštititi i ampulom koja djeluje protiv ušnog šugarca, a koju možeš kupiti kod veterinara.

"Kako bi smanjio mogućnost zaraze grinjama, potrebno je redovito pregledavati uši svog krznenog prijatelja. Nakon svakog kupanja pobrini se da uši ostanu suhe i čiste, a svaka dva tjedna nakapaj ih Bio-Groom losion Ear Mite kapima koje će vidno pomoći u održavanju higijene ušnih kanala i sprječavanju pojave ušnih šugaraca."

Primjetiš li neki od navedenih simptoma kod svog ljubimca, svakako biste trebali posjetiti veterinara koji će kratkim pregledom sa sigurnošću reći radi li se o ušnom šugarcu ili ne i po potrebi započeti terapiju. Liječenje se obično sastoji od ispiranja i čišćenja ušiju, a zatim i kapanja tekućine protiv grinja. U težim, uznapredovalim slučajevima može biti potrebno i tretiranje antibioticima. Kako bi se zaustavilo postojeće i spriječilo ponovno širenje nametnika, kod kuće je bitno dezinficirati prostor u kojem tvoj prijatelj boravi – posebno krevetiće. Također, ako ih imaš, ne zaboravi pregledati i ostale ljubimce kako bi bio siguran da se nametnik već nije proširio. 

Možemo zaključiti da ušni šugarci, iako iznimno mali, znaju napraviti ozbiljnu štetu ako se ne liječe. Uz redovno pregledavanje ušiju i održavanje higijene znatno ćeš smanjiti mogućnost pojave i širenja ovog parazita i održati visoku kvalitetu života svog četveronožnog prijatelja!  

Autor: Paula Harapin